Piše: mr. Osman Smajlović
Sama pomen riječi Srebrenica i 11. juli izaziva u Bošnjačkom biću žalost, tugu, traumu, slike masovnih ubistava, silovanja, etničkog čišćenja, masovnih grobnica, nepreglednog mora tabuta, uplakanih majki, supruga i male djece. Teško je ili je čak nemoguće naći riječi s kojima bi se opisali i predočili Bošnjački osjećaji naspram srebreničke golgote, a naročito osjećaji onih koji su je preživjeli. I samo naši voljeni Srebreničani u potpunosti proživljavaju te osjećaje jer se nalaze u njihovim ranjenim dušama. Svake godine na isti dan 11. jula ponovo se otvori “srebrenička rana” i nadiru isti osjećaji ili su čak i jači. Ponovo se ukopavaju na stotine pronađenih Srebreničana. Neko je “radostan” jer je pronašao svoga bližnjeg i ukopao ga, dok drugi žive u zebnji i nadi da će naći svoje najmilije i ukopati ih na mjesto gdje će ih moći posjetiti i bar na jedan određeni način i na jedno kratko vrijeme osjetiti olakšanje. Da li možete zamisliti “sreću” tih ljudi? „Raduju“ se pronalasku kostiju svojih najmilijih i njihovom konačnom pokopu! Gospodaru naš! Podari nam strpljena i naše drage Srebreničane primi kod Sebe kao šehide i uvedi ih u Svoj džennet Firdeus. Nama ne pripada nikakva snaga niti moć osim s Tobom.
Genocid
Sama pomen riječi Srebrenica i 11. juli izaziva u Bošnjačkom biću žalost, tugu, traumu, slike masovnih ubistava, silovanja, etničkog čišćenja, masovnih grobnica, nepreglednog mora tabuta, uplakanih majki, supruga i male djece. Teško je ili je čak nemoguće naći riječi s kojima bi se opisali i predočili Bošnjački osjećaji naspram srebreničke golgote, a naročito osjećaji onih koji su je preživjeli. I samo naši voljeni Srebreničani u potpunosti proživljavaju te osjećaje jer se nalaze u njihovim ranjenim dušama. Svake godine na isti dan 11. jula ponovo se otvori “srebrenička rana” i nadiru isti osjećaji ili su čak i jači. Ponovo se ukopavaju na stotine pronađenih Srebreničana. Neko je “radostan” jer je pronašao svoga bližnjeg i ukopao ga, dok drugi žive u zebnji i nadi da će naći svoje najmilije i ukopati ih na mjesto gdje će ih moći posjetiti i bar na jedan određeni način i na jedno kratko vrijeme osjetiti olakšanje. Da li možete zamisliti “sreću” tih ljudi? „Raduju“ se pronalasku kostiju svojih najmilijih i njihovom konačnom pokopu! Gospodaru naš! Podari nam strpljena i naše drage Srebreničane primi kod Sebe kao šehide i uvedi ih u Svoj džennet Firdeus. Nama ne pripada nikakva snaga niti moć osim s Tobom.
Genocid
U Srebrenici u ljeto 1995. godine desio se genocid. Da, genocid jer taj događaj u sebi sadrži sve potrebne elemente međunarodne definicije genocida. Isplaniran je na najvišim političkim i vojnim nivoima tadašnje vlasti koje su imale podršku vjerskih institucija i vođa, i da bi se izvršio mobilisani su svi materijali, medijski, ljudski, vojni i drugi resursi. I ne samo iz Bosne već i iz susjedne agresorske države Srbije. Genocid u Srebrenici dodatno usložnjava neprijateljski i nepravedan odnos prema njemu od strane političkih i vjerskih institucija kao i od samih pojedinaca naroda čiji su pripadnici počinili taj gnusni zločin. Negira se počinjeni genocid na sve moguće načine i u svim prilikama. Ne želi se usvojiti rezulucija koja priznaje i osuđuje genocid, čak se prigovara drugim zemljama koje su to učinile.
Žele da genocid u Srebrenici obilježavaju kao nacionalnu pobjedu i praznik! Da one koji su ga osmislili u svojim bolesnim umovima i izvršioce smatraju narodnim herojima! Da se brinu o njihovim porodicama iz budžeta kojeg finansiraju žrtve, a kada se vrate sa “robije” da ih dočekaju kao najveće heroje! To sigurno nije put koji vodi do pravde ili pak pomirenja.
Dunjalučka ili ahiretska kazna
Mi kao muslimani imamo ubjeđenje da ubistvo, genocid, nepravda, ratni zločini, silovanja i slično nisu lijepa niti prihvatljiva djela i da ih Gospodar svih svjetova ne voli. Vjerujemo da će njegovi počinioci biti kažnjeni na dunjaluku ili na ahiretu. To su Allahovi zakoni po kojima se odvija ovaj ljudski život na ovome dunjaluku i koji se ne mijenjaju dok god je ovoga dunjalučkoga života i dok ne nastupi Sudnji dan. Naši dušmani i počinioci genocida sigurno neće prihvatiti ovakav način razmišljanja ili će se čak i ismijavati, ali to je činjenica koja se ne može pobiti i jedan od najjasnijih i najprihvatljivijih dokaza kod svih strana je naša stvarnost u kojoj živimo. Na koji način su završili prethodne i sadašnje ubice, nepravednici, ratni zločinci? Zar nije dunjalučko poniženje i jedan vid satisfakcija za žrtve hapšenje zločinaca od strane njihove policije. Potom transport u sudnicu van državnih granica i to kao jeftina roba sa kojom se podkusuravaju politički ciljevi? Zar nije poniženje skrivanje od očiju i najobičnijih ljudi, i skrivanje pod raznim imenima i profesijama ili pak proglašavanje mrtvima? Zar te iste osobe nisu palile i žarile po Bosni? Nije se mogla postići niti ijedna odluka ili uvesti i najminimalnija humanitarna pomoć bez njihovog odobrenja. A danas, skrivaju se kao krtice i boje se za svoje ucijenjene zločinačke glave. Na kraju moraju sjesti na optuženičku klupu i biti optuženici, a ne tužioci kao što su to bili u vrijeme svoje zločinačke vlasti. I biće, sa Allahovim dopustom, upisani u svjetsku historiju poimenično kao zločinci koji su počinili nedjela koja historija ne poznaje. Neko će reći da to nije dosta za njih, nije dosta shodno njihovim zločinima… Znamo da to nije dovoljno jer potpuna pravde ne postiže se na ovome dunjaluku, a pogotovo ne u okruženju koje ne želi Bošnjake kao evropski autotohni narod. Ai, ne smije nas nepotpuna pravda, oduglovačenje, nepravedne presude i slično, obeshrabriti i baciti u očaj jer: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Prijevod značenja Ibrahim, 42-43.) i: “Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo boravište biće Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!” (Prijevod značenja En-Nur, 57.) Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:”Zaista, Allah, tebareke ve te’ala, daje vremena (odgađa, odlaže) nepravedniku (nevjerniku), a kada ga uhvati neće ga pustiti da umakne. Poručuje: “Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno. (Prijevod značenja Hud, 102.)” (Tirmizi i rekao je za hadis da je hasen sahih garib, a Šejh Albani je rekao da je hadis sahih.) Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je Allah rekao: “Ko bude neprijatelj Mome “miljeniku (štićeniku)”, zaista sam mu Ja objavio rat!” (Buharija, 6502.) Pa ko može da pobijedi Allaha u ratu?! Pa ukoliko se ti zločinci, ubice, zulumčari, silovatelji izvuku od ovodunjalučke kazne, pa šta će reći Gospodaru svih svjetova kada budu izvedeni pred Njega i kada ih niko neće moći zaštiti niti im pomoći i kad ih upita zašto si ubio Moje “robove”? Zašto si silovao muslimanke? Zašto si …??? Poželjet će da bude zemlja nakon što je mislio da vlada ovom dunjakučkom zemljom i svim onim što na njoj živi: “Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Da sam, bogdo, zemlja ostao!” (Prijevod značenja Neb`e, 40.) Tada (na Sudnjem danu) će nevjernik voljeti da je bio na dunjaluku zemlja, da nije stvoren i da uopšte nije došao na ovaj svijet. I to tada, kada vidi Allahovu kaznu i svoja loša djela koja su zapisali meleki pisari časni, čestiti”. (Tefsir Ibnu Kesir) Biće vezani u okove nakon što su naše srebreničane vezali sa žicama i pjevali različite četničke pjesme slaveći: “Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim – Allah je, uistinu, silan i strog – na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga. Toga dana (Sudnjeg dana) ćeš vidjeti grešnike povezane u zajedničke okove; košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati – da Allah kazni svakoga prema zasluzi – Allah će zaista brzo račun svidjeti.” (Prijevod značenja Ibrahim, 47-51.) Tražiće smrt nakon što su oni u srebreničkoj golgoti bili “vlasnici” smrti shodno njihovom ubjeđenju? “A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati, ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati. Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli. Oni će dozivati: ‘O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’ – a on će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!'” (Prijevod značenja Zuhruf, 77.) “Tj., neka nas usmrti pa da se odmorimo, jer smo mi zaista u velikoj tuzi, žestokoj patnji, i ne možemo biti strpljivi u njoj niti je možemo podnositi.” (Tefsir Sa’di) Tražiće malo vode nakon što su ižednjavali na hiljade Allahovih štićenika: “I stanovnici vatre dozivaće stanovnike Dženneta: ‘Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!’ – a oni će reći: ‘Allah je to dvoje nevjernicima zabranio’.” (Prijevod značenja E`araf, 50.) A oni koji su se pokoravali svojim pretpostavljenim u vršenju ratnih zločina, treba da znaju šta ih čeka: “Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći. Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!’ I govoriće: ‘Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!'” (Prijevod značenja Ahzab, 64-68.)
Saosjećanje
Dragi naši Srebreničani? Naši očevi, majke, sestre …! Uzvišeni Allah uvijek i u svim prilikama želi Svojim robovima dobro. Čak, kada se desi genocid, ratni zločini… Možda se nama čini shodno našim ljudskim razmišljanjima da u onome što nam se dešava, Allahovom odredbom, ima zla, ali u stvarnosti to je dobro. Naš voljeni Poslanik opisao je našeg Gospodara riječima: “… sve dobro je u Tvojim rukama, i zlo se ne pripisuje Tebi.” (Muslim, 771-201.) Zlo nije zlo što se tiče Tebe, jer si Ga ti zaista stvorio s mudrošću, a ono je zlo što se tiče Tvojih stvorenja.” (Šerhu Muslim, Nevevi). Iskušenja na dunjaluku su dio ljudskoga života. Božiji poslanici su bili najviše iskušavani potom osobe koje su im bile najbliže u vjerovanju, tako da iskušenje biva shodno vjerovanju osobe, pa ukoliko njegovo vjerovanje bude čvrsto – iskušenje bude veće, a ukoliko njegovo vjerovanje bude labavo – iskušenje biva shodno njegovom vjerovanju. I neće iskušenje prestajati pogađati čovjeka sve dok ne bude hodio po zemlji bez grijeha. (Ovo je značenje hadisa kojeg prenosi Ahmed, Nesai i hadis je sahih, Sahihu Džami`a, 992; Albani.) Veličina nagrade biva sa velikim iskušenima, i kada Allah zavoli narod iskuša ga, pa ko bude zadovoljan njemu pripada Allahovo zadovoljstvo, a s njim i velika nagrada, a onaj koji ne bude zadovoljan, njemu pripada Allahova srdžba i žestoka kazna. (Ovo je značenje hadisa kojeg prenosi Tirmizi, Nesai, hadis sahih, Sahihul-Džami`a, 2110; Albani.) “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’; i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (Prijevod značenja Ankebut, 2-3.) Raznim iskušenjima se postiže oprost od grijeha, brisanje loših dijela, uzdizanje stepena na ahiretu, otvaranje vrata pokajanja, jačanje veze između roba i njegova Gospodara, opomena za nemarne, jačanje imana u Allahovu odredbu, jačanje ubijeđenja da je korist i šteta samo od Allaha, sjećanje na ahiret (prebivalište) i spoznaja pravog značenja dunjaluka, jačanje muslimanskog safa i razlučivanje između iskrenih i prevrtljivih. Jedna od velikih koristi iskušenja je odabir šehida među muslimanima i njihovo počašćenje od strane Gospodara svih svjetova sa počašću s kojom nikoga neće počastiti mimo njih: “Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike!” (Prijevod značenja Ali Imran, 140.) Znajte da je Allah dao šehidima sedam stvari koje nikome nije dao mimo njih i da je samo njih počastio njima, a jedna od njih je “… da se zauzme za sedamdeset svojih bližnjih.” (Ahmed, Tirmizi, Ibnu Madže, hadis sahih, Sahihul-Džami`a, 5182; Albani.) Dragi moj oče, majko, sestro …! Da li možeš zamisliti Sudnji dan, kada se Sunce spusti iznad glava ljudi, svako se brine za sebe, a tvoj sin, suprug, dajdža, amidza… šehid, sa Allahovim dopustom, kaže Gospodaru svih svjetova: “Gospodaru moj! Ja se zauzimam (da im se oproste grijesi, da ne uđu u Džehennem i da uđu u Džennet) za moga babu, majku, suprugu, sestru, djecu … sve do sedamdeset osoba. S tim da je određena ulema spomenula da broj sedamdeset ukazuje na mnoštvo osoba za koje će se zauzeti šehid, a ne na tačno sedamdeset osoba. (Ibnu Huzejme, Mula Ali Kari, Munavi) Sedamdeset osoba (ili mnogo), puta koliko šehida, jednako je koliko bližnjih sa Allahovim dopustom?
Pouke i poruke
Zasigurno veliki događaji, kao što su Srebrenica i njoj slični, ne bi smjeli olahko prolaziti pored Bošnjaka, a da kod njih ne izazovu određene pozitivne promjene, a naročito vjerske, i da oni iz njih ne uzmu određene poruke i pouke. S Allahovim dopustom u narednih nekoliko redova spomenut ću najvažnije pouke koje se mogu uzeti iz srebreničkog genocida:
● Jačanje uopšteno muslimanskog vjerovanja, a naročito u one stvari koje su jasno spomenute u Kur`anu i sunnetu. Sticanje ubjeđenja da su one istina u koje nema nimalo sumnje. Da sve biva sa Allahovom odredbom, da samo dobro i šteta dolaze od Allaha, da nema pomoći osim od Allaha. Uzvišeni Allah opisuje stanje Poslanikovih drugova nakon bitke na Bedru u kojoj su mušrici bili poraženi:”One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.” (Prijevod značenja Ali Imran, 173-174.) Isto tako u bitci na Hendeku: “A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što nam je obećao Allah i Njegov Poslanik, i Allah je istinu govorio i Poslanik Njegov!’ – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 22.)
● Otkrivanje prijatelja i zaštitnika kojima se smije vjerovati i potpomagati se njima u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, kao i razotkrivanje neprijatelja s kojima ne smije prijateljevati niti im vjerovati. Rekao je Uzvišeni Allah pojašnjavajući zaštitnike vjernika: “Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju.” (Prijevod značenja El-Maida, 55.) I rekao je zabranjajući im da uzimaju nevjernike za prijatelje: “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!” (Prijevod značenja Ali Imran, 28.)
● Oslanjanje na Uzvišenog Allaha, pa onda na svoje vlastite snage i resurse u svim iskušenjima, radu, traženju pravde i slično. Allah se obratio Svome poslaniku, iako je to obraćanje i njegovom ummetu, riječima: “O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.” (Prijevod značenja El-Enfal, 64.) Ne smije se desiti oslonjanje na osobe ili organizacije koji nisu prijatelji niti su iskreni u svojim riječima i djelima prema muslimanima. Zar Srebrenica nije bila zaštićena zona?! I svi dobro znate šta se desilo.
● Vraćanje islamu i pridržavanju njegovih propisa. Bošnaci su ubijani kako u Srebrenici tako i u cijeloj Bosni, zato što su muslimani – Bošnjaci kao što je to rađeno sa mu`minima iz prethodnih naroda:”A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali.” (Prijevod značenja El-Burudž, 8.) I: “onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah!'” (Prijevod značenja El-Hadž, 40.) Logično bi bilo da se Bošnjaci vrate svojoj vjeri, kulturi i obavljaju strogo naređene stvari kao što su: namaz, zekat, šerijatsko oblačenje, odgoj djece u islamskom duhu, jer nema spasa za Bošnjake od dušmanskih nakana osim sa povratkom islamu u kojem je njihov ponos, čast, napredak… “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!” (Prijevod značenja El-Ahkaf, 13.) I: “Mi vam Knjigu (Kur`an) objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (Prijevod značenja El-Enbija, 10.) I: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan’.” (Prijevod značenja Fussilet, 30.)
● Građenje stavova na jakim islamskim principima i normama, a ne na osjećajima – bez minimizaranja uloge osjećaja, jer stavovi izgrađeni na jakim islamskim principima biće, s Allahovim dopustom, jaki, stabilni, dugoročni i neće se mijenjati shodno uskim invidualnim interesima ili političkim, i u drugim prilikama. Dok će stavovi izgrađeni na osjećajima uglavnom biti labavi, kratkotrajni i njihova reakcija će biti vezana za vrijeme nesreće, iskušenja i golgote ili njihovog obilježavanja, a čim oni prođu bivaju zaboravljeni. Zar naša nena Fata Orlović nije lijep primjer, Allah da joj podari Džennet?
● Ujedinjavanje bošnjačkog safa i korpusa, jer ako nas ovako velike nesreće i iskušenja neće sjediniti, pa šta nas sve to treba zadesiti da se ujedinimo? Moramo jedni drugima vjerovati i potpomagati se ostavljajući međusobne razmirice po strani i težiti da se one prevaziđu. Radi se o našem opstanku na ovim prostorima, tako da nemamo ni vremena ni prostora da se međusobno prepiremo, sukobljavamo i osporavamo.
● Velika je uloga na preživjelim Srebreničanima i Srebreničankama kao i ostalih Bošnjaka u velikom broju stvari koje su vezane za srebrenički genocid, s tim da islamski odgoj mora biti prioritet svih prioriteta kako na pojedinačnom nivou tako i na sveukupnom nivou. Djeca u vrijeme dešavanja srebreničkog genocida, a danas mladići, moraju znati zbog čega su ubijeni njihovi najmiliji. Moraju znati da su ubijeni samo zato što su bili muslimani – Bošnjaci.
● Sveukupna pomoć Srebreničanima svako shodno svojoj profesiji, poziciji, mogućnostima… Imućni sa imetkom, intelegetni sa idejnom borbom, učenjaci sa islamskim odgojem, političari sa političkom borbom… “Od najdražih Allahu djela je da “uneseš” radost u srce mu`mina, i da otkloniš od njega tugu, ili da platiš njegov dug, ili da ga gladnog nahraniš.” (Bejheki, hadis hasen, Silsiletu Sahiha, 1494, Albani.) “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (Prijevod značenja El-Bekare, 286)El-Asr, 37.
● Jačanje uopšteno muslimanskog vjerovanja, a naročito u one stvari koje su jasno spomenute u Kur`anu i sunnetu. Sticanje ubjeđenja da su one istina u koje nema nimalo sumnje. Da sve biva sa Allahovom odredbom, da samo dobro i šteta dolaze od Allaha, da nema pomoći osim od Allaha. Uzvišeni Allah opisuje stanje Poslanikovih drugova nakon bitke na Bedru u kojoj su mušrici bili poraženi:”One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.” (Prijevod značenja Ali Imran, 173-174.) Isto tako u bitci na Hendeku: “A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što nam je obećao Allah i Njegov Poslanik, i Allah je istinu govorio i Poslanik Njegov!’ – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 22.)
● Otkrivanje prijatelja i zaštitnika kojima se smije vjerovati i potpomagati se njima u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, kao i razotkrivanje neprijatelja s kojima ne smije prijateljevati niti im vjerovati. Rekao je Uzvišeni Allah pojašnjavajući zaštitnike vjernika: “Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju.” (Prijevod značenja El-Maida, 55.) I rekao je zabranjajući im da uzimaju nevjernike za prijatelje: “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!” (Prijevod značenja Ali Imran, 28.)
● Oslanjanje na Uzvišenog Allaha, pa onda na svoje vlastite snage i resurse u svim iskušenjima, radu, traženju pravde i slično. Allah se obratio Svome poslaniku, iako je to obraćanje i njegovom ummetu, riječima: “O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.” (Prijevod značenja El-Enfal, 64.) Ne smije se desiti oslonjanje na osobe ili organizacije koji nisu prijatelji niti su iskreni u svojim riječima i djelima prema muslimanima. Zar Srebrenica nije bila zaštićena zona?! I svi dobro znate šta se desilo.
● Vraćanje islamu i pridržavanju njegovih propisa. Bošnaci su ubijani kako u Srebrenici tako i u cijeloj Bosni, zato što su muslimani – Bošnjaci kao što je to rađeno sa mu`minima iz prethodnih naroda:”A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali.” (Prijevod značenja El-Burudž, 8.) I: “onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah!'” (Prijevod značenja El-Hadž, 40.) Logično bi bilo da se Bošnjaci vrate svojoj vjeri, kulturi i obavljaju strogo naređene stvari kao što su: namaz, zekat, šerijatsko oblačenje, odgoj djece u islamskom duhu, jer nema spasa za Bošnjake od dušmanskih nakana osim sa povratkom islamu u kojem je njihov ponos, čast, napredak… “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!” (Prijevod značenja El-Ahkaf, 13.) I: “Mi vam Knjigu (Kur`an) objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (Prijevod značenja El-Enbija, 10.) I: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan’.” (Prijevod značenja Fussilet, 30.)
● Građenje stavova na jakim islamskim principima i normama, a ne na osjećajima – bez minimizaranja uloge osjećaja, jer stavovi izgrađeni na jakim islamskim principima biće, s Allahovim dopustom, jaki, stabilni, dugoročni i neće se mijenjati shodno uskim invidualnim interesima ili političkim, i u drugim prilikama. Dok će stavovi izgrađeni na osjećajima uglavnom biti labavi, kratkotrajni i njihova reakcija će biti vezana za vrijeme nesreće, iskušenja i golgote ili njihovog obilježavanja, a čim oni prođu bivaju zaboravljeni. Zar naša nena Fata Orlović nije lijep primjer, Allah da joj podari Džennet?
● Ujedinjavanje bošnjačkog safa i korpusa, jer ako nas ovako velike nesreće i iskušenja neće sjediniti, pa šta nas sve to treba zadesiti da se ujedinimo? Moramo jedni drugima vjerovati i potpomagati se ostavljajući međusobne razmirice po strani i težiti da se one prevaziđu. Radi se o našem opstanku na ovim prostorima, tako da nemamo ni vremena ni prostora da se međusobno prepiremo, sukobljavamo i osporavamo.
● Velika je uloga na preživjelim Srebreničanima i Srebreničankama kao i ostalih Bošnjaka u velikom broju stvari koje su vezane za srebrenički genocid, s tim da islamski odgoj mora biti prioritet svih prioriteta kako na pojedinačnom nivou tako i na sveukupnom nivou. Djeca u vrijeme dešavanja srebreničkog genocida, a danas mladići, moraju znati zbog čega su ubijeni njihovi najmiliji. Moraju znati da su ubijeni samo zato što su bili muslimani – Bošnjaci.
● Sveukupna pomoć Srebreničanima svako shodno svojoj profesiji, poziciji, mogućnostima… Imućni sa imetkom, intelegetni sa idejnom borbom, učenjaci sa islamskim odgojem, političari sa političkom borbom… “Od najdražih Allahu djela je da “uneseš” radost u srce mu`mina, i da otkloniš od njega tugu, ili da platiš njegov dug, ili da ga gladnog nahraniš.” (Bejheki, hadis hasen, Silsiletu Sahiha, 1494, Albani.) “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (Prijevod značenja El-Bekare, 286)El-Asr, 37.