Bespotrebno obavljanje džuma-namaza na više mjesta

Piše: Mr. Emir Demir
Šafiijski učenjaci su ispravnost džuma-namaza uslovili činjenicom da u istom podneblju ili gradu, već postojećoj džumi nije prethodila druga džuma, ili da džuma koja se obavlja ne parira obavljanju druge džume, osim ukoliko je grad isuviše prostorno velik i nemoguće je da se ljudi okupe na jednom mjestu. Dokaz za to im je postupak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je održavao samo jednu džumu u Medini i njenoj okolini, jer održavanje džume na jednom mjestu dalekosežnije ostvaruje cilj proklamiranja javnih znamenja islama – zajedničkog okupljanja i jedinstvene riječi muslimana. Ukoliko se bespotrebno obavi džuma na određenom mjestu, takve džume su neispravne i obaveza je onima koji su ih klanjali da u istom vremenu obave podne namaz.

Također, malikijski učenjaci smatraju da je obavezno spriječiti bespotrebno obavljanje džume u više mesdžida u jednom gradu.

Hanbelijski učenjaci dijele mišljenja sa malikijskim i šafiijskim učenjacima o neispravnosti obavljanja džuma u više džamija u jednom podneblju, osim u slučaju bojazni od nastupanja smutnje, širenja nereda ili postojanja prepreke koje se ogleda u veličini grada tako da je nemoguće okupiti sve stanovnike dotičnog grada na jednom mjestu. Oni spominju da se od Alijja, radijallahu anhu, prenosi da je zadužio Ebu Mes’uda el-Bedrija da predvodi bajram-namaz muslimanima koji su iz zdravstvenih razloga bili spriječeni doći na glavnu musallu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi nisu nikada klanjali džume na više mjesta u jednom podneblju zbog nepostojanja potrebe za tim, jer su davali prednost slušanju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hutbe, prisustvovanju njegovoj džumi, pa makar njihova staništa bila udaljena od centra tadašnje Medine.

Hanbelijski učanjaci kažu: Haram je na više mjesta bespotrebno obavljati džumu i bajram-namaze u jednom gradu. Zabranjeno je i vladaru/namjesniku da organizuje džumu na dodatnom mjestu ako za to nema opravdane potrebe. Ukoliko se bespotrebno obavi džuma na dva ili više mjesta, džuma koju je prvotno odobrio vladar/namjesnik je ispravna, a ostale su neispravne.

Hanefijski učenjaci smatraju da je u osnovi dozvoljeno obaviti džumu na više mjesta u jednom gradu da bi se otklonila neugodnost, jer ukoliko bi se tražilo da se svi klanjači okupe na jednom mjestu, to bi predstavljalo nesavladivu poteškoću. Ali, i pored blažeg stava u odnosu na ostale pravnike, oni dodaju dva uslova koja pooštravaju organiziranje džume, a ona su: da namjesnik ili njegov zamjenik (poput današnjih ministarstava vakufa i islamskih zajednica) obavlja džumu, ta da postoji opće odobrenje od namjesnika da se otvore vrata džamija onima koji dolaze na džume.

Rezime: Iz svega navedenog, vezano za našu današnjicu, zaključuje se:

1. Malikijska, šafijska i hanbelijska pravna škola se slažu da nije dozvoljeno obaviti džumu na više mjesta u jednom gradu, osim ukoliko za to postoji opravdana potreba, a potrebu procjenjuje nadležna vlast ili institucija. Stoga, oni koji danas organizuju džume u mjestima gdje već postoje regularne džamije, njihove džume su neispravne i dužnost im klanjati podne-namaz ukoliko su obavili džume na ovakvim mjestima.

2. Ako bi se ovakvi i pozvali na blaže uslove hanefijskih učenjaka za dozvoljenost uspostavljanja više džuma u jednom gradu, ne mogu se zaobići dva prethodno spomenuta hanefijska uslova vezana za odobrenje namjesnika/vladara.

3. Ukoliko svoje postupke pravdaju izgovorima da su njihove džume „sunnetske“ a ostale novotarske, navest će im se citat iz „Komentara Tahavije poslanice o vjerovanju“ od Ibn Ebi El-Izza el-Hanefija (sa recenzijom šejha El-Albanija, rhm.), da je podvajanje i neobavljanje zajedničkih namaza, džuma i bajram-namaza sa ostalim muslimanima (bez obzira bili fasici ili novotari) također novotarija. Stoga, ovakvi na izvjesne novotarije u regularnim džamijama, zbog kojih ni Šerijat ni zdrav razum ne dovode u pitanje ispravnost džuma, odgovaraju još destruktivnijim i daleko opasnijim novotarijama koje se manifestiraju u pravljenju zasebnih džamija, podvajanju od muslimanskog korpusa i narušavanju svetinje zajedničke riječi svih muslimana – posebno u ovim našim podnebljima.

4. Smatram da su istrajnost i tvrdoglavost u obavljanju i održavanju ovih zasebnih džuma u najmanju ruku gest kojim se praktično potvrđuje duboka uvjerenost u neispravnost ibadeta koji se obavljaju u našim tradicionalnim džamijama, a u širem opsegu i lukavo prikrivanje tekfirenja ostalih muslimana neistomišljenika. Jer, prema konsenzusu učenjaka, namaz imama, bio on eventualno fasik i novotar, važeći je za samog njega, pa je važeći i za one koji za njim pristupaju. Ovo je jasni dokaz, onima koji pameti imaju, da organiziranje zasebnih džuma motivisano je neoharidžijskom idejom tekfira ostalih muslimana, jer njihovi postupci daju jake indicije da ih čak ne smatraju ni fasicima ni novotarima, već nevjernicima. Svako drugo njihovo opravdanje može označavati ili kompleksni džehl/neznanje ili jasni inat/kontriranje.

5. Stoga, shodno navodima iz sve četiri pravne škole, džuma-namaz onih koji ga organiziraju zasebno u svojim mesdžidima – bez opravdane potrebe ili odobrenja nadležne institucije – batil je – neispravna, jer nema ni minimum šerijatskog utemeljenja.

6.   Ovim navodima i citatima su oni koji uspostavljaju samostalne džume dovedeni u tjesnac iz kojeg mogu izaći na jedan od dva načina:
a)   Ili da priznaju grešku i prođu se ove novotarije.
b)   Ili da već jedanput javno kažu da nas koji obavljamo džume u našim tradicionalnim bosanskim džamijama, kao i one koji ih predvode, ne smatraju muslimanima pa se zato podvajaju.

7. Svaka daljnja tvrdnja, nakon ovih dokaza, da su navodno džume u ostalim džamijama ispravne, a da je ipak bolje obavljati ih u njihovim tzv. „sunnetskim“ (ispravnije rečeno novotarskim) mesdžidima je isuviše naivno simuliranje argumentima koji su slabiji od paukove mreže.

Molim Allaha Uzvišenog, Gospodara Arša Velikoga, da nas uputi na puteve spasa.

Izvori:
-Hašijetu Es-Savi ala Eš-Šerhis-Sagir, 1/349.
-El-Mugni, Ibn Kudame, 2/234.
-Ed-Durrul-Muhtar, Muhammed b. Alijj El-Hasfeki, 1/755.
-Bidajetul-Mudžtehid, Ibn Rušd, 1/154.
-Tebjinul-Hakaik, Imam Ez-Zejlei, 1/219.
-Mugni El-Muhtadž, Muhammed El-Hatib, 2/202.
-El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu, Vehbe Ez-Zuhajli, 2/280.