Pitanje: Da li je dozvoljeno izdvajanje zekata {za muslimane obaveznog poreza na imovinu} u korist: osnivanja islamskih tiskanih magazina, koji će se baviti pozivanjem u vjeru; ili u korist islamskih naučnih projekata i javnih knjižnica (biblioteka), koje bi sadržavale samo šerijatsku literaturu; ili u korist islamskih centara u sredinama gdje su muslimani u manjini, kao i finansiranje projekata da’ve (islamskog misionarstva), uz obezbjeđivanje mjesečnog dohodka za misionare i orgnizatore tih projekata; ili za podučavanje arapskog jezika za one koji ne govore njime; kao i u korist škola učenja Kur’ana napamet i emitovanja islamskih programa putem elektronskih i drugih medija? Allah vas nagradio.
Odgovor: Kaže prof. dr. Ali Džuma, muftija Egipta: Hvala Allahu i neka je mir i spas na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu, prijatelje i pomagače, a zatim: Uistinu je Allah naredio zekat imućnome muslimanu koji posjeduje osamdeset i pet grama zlata od dvadeset i jednog karata ili više od toga, uz uslov da to bude u njegovom posjedu, po šerijatom utvrđenim propisima, cijelu hidžretsku godinu. Allah je odredio na koga se zekat može trošiti u ajetu: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)
U plemenitom ajetu spomenut je pojam “fi sebilillah – na Allahovom putu” kao jedan od objekata na koje se troši zekat. Većina islamskih pravnika je na stavu da nije dozvoljeno trošiti zekat na objekte od opšte koristi za muslimane, poput: puteva, bolnica, škola, džamija i slično, pod izgovorom da to spada pod pojam “fi sebilillah – na Allahovom putu”. Za ovakve troškove se koristi imovina koja je uvakufljena ili proizašla kao profit od vakufa, tj. zadužbine, kao i razne vrste sadake (dobrovoljne milostinje), ali ne i novac izdvojen na ime zekata.
A što se tiče pojma “na Allahovom putu” on podrazumjeva činjenje da’ve, tj. prenošenje vjere islama muslimanima i onima koji to nisu, bilo da se to čini kopljem ili jezikom.
A što se tiče pojma “na Allahovom putu” on podrazumjeva činjenje da’ve, tj. prenošenje vjere islama muslimanima i onima koji to nisu, bilo da se to čini kopljem ili jezikom.
Koplja se prihvatamo prilikom oružanih sukoba kako bi odbili potlačivanje i agresiju (udvan) i zbacili ugnjetavanje i tiraniju (tugjan), kao što nam je naredio naš Gospodar riječima:
“I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas.” (El-Bekara, 190)
Jezikom se koristimo u stanju mira i sporazumnog dijaloga među ljudima.
Dozvoljeno je trošiti zekat na širenje vjere (da’vet), bez obzira da li to bilo sa kopljem ili sa jezikom i to je istinko poimanje džihada u ovom vremenu. On nije ograničen samo na ratno stanje, već je to duhovni pojam koji zadire u odnos čovjeka spram njegovog Gospodara.
Dozvoljeno je trošiti zekat na širenje vjere (da’vet), bez obzira da li to bilo sa kopljem ili sa jezikom i to je istinko poimanje džihada u ovom vremenu. On nije ograničen samo na ratno stanje, već je to duhovni pojam koji zadire u odnos čovjeka spram njegovog Gospodara.
Kaže Uzvišeni: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti.” (El-Ankebut, 69)
Uzvišeni, takođe, kaže: “O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite, i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, a i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar, i kakav zaštitnik!” (El-Hadždž, 77-78)
Na osnovu svega navedenog, a vezano za srž pitanja, kažemo:
Dozvoljeno je trošenje sredstava od zekata na publiciranje islamskih magazina i na javne knjižnice, koje će biti od koristi onima koji traže znanje; kao i na aktivnosti kojima se bave islamski centri, poput štampanja knjiga koje upućuju u islam, i svega onoga što služi islamskom misionarstvu (da’vetu) i pozivanju ka Allahu na bilo koji način pomenut u pitanju ili u nekoj drugačijoj formi, svejedno da li se radilo o muslimanskoj ili nemuslimanskoj sredini. A Allah najbolje zna.
Iz knjige: “Internet… pravna pitanja i šerijatska rješenja” (četvrti dio), sakupio: Isam Eš-Šair, sa arapskog preveo: Jasir F. Dizdarević.