Piše: hfz.Mubašir Anvar
Preveo: hfz. Nedim Botić
Šetao sam ulicama Kaira. Jako me zanimalo šta se dešava u tamošnjim džamijama i školama. Posebno, u školama za učenje Kur’ana napamet.
Znao sam za jednu lokalnu džamiju, jer me je prijatelj tu doveo da upoznam učitelja. U džamiju sam ušao između ikindije i akšama. Koliko se sjećam, tamo su održavali šestomjesečni program za učenje hifza. Posjetio sam ih.
Odmah sam primijetio veliku razliku, u odnosu na iskustva koja nosim iz Manchestera. Kod kuće sam vidio učenike kako sjede poredani iza klupa, kako naglas uče pred glasnim i ljutitim učiteljem. U Kairu, nisam uspio da razaznam ko je učitelj, a ko učenik. Ljudi su sjedili na raznim mjestima – nije bilo znakova organizovanog učenja. Saznao sam je to jednostavan proces, može doći ko god želi, kad god želi i učiti pred jednim od muhafiza. Muhafiz je uvijek sjedio na koljenima, naslonjen na stub džamije, i bio je okružen odraslima i djecom. Tačno, odraslima i djecom. Postojale su sesije kada nije bilo bitno ko ste, odakle ste i koje ste godište.
Prišao sam halki i sjeo, misleći kako je ovo sjajno. Bilo sam blizu učitelja i on mi reče: „Počni učiti.“ Prije nego sam započeo, objasnio sam mu svoju situaciju i da sam došao da utvrdim naučeno. On je bio ljubazan i tako sam počeo učiti. Tokom učenja, za oko mi je zapeo jedan mali dječak. Netremice me je gledao, ali najvažnije je to da je pomno pratio svaku moju riječ. On je bio hafiz Kur’ana.
Motivisao me je taj dječak. Bilo je predivno slušati ga kako uči. Odlučio sam da sa njim porazgovaram, mada sam znao da neće biti lahko.
Upitao sam ga: „Da li si naučio napamet cijeli Kur’an?“, i odgovorio je da jeste. Nakon toga sam ga zamolio da mi ispriča svoju priču, kako je u tome uspio, a tako je mlad.
On je to ovako objasnio…
„Moja mama i babo su stalno slušali učenje šejha Muhammeda Halila el-Husarija. Čak i prije nego što sam se rodio. Odrastao sam uz učenje šejha Husarija. Hifz sam počeo učiti kad sam imao četiri godine ponavljajući riječi Kur’ana za mojim ocem. I slušao sam učenje šejha Husarija.“
Razlog zbog kojeg dijelim ovu priču sa vama je što je ovo dobra inspiracija. Toga dana je u džamiji bilo puno djece, ali i odraslih. Svi u potrazi za istim ciljem – da usavrše hifz Kur’ana.
Evo nekih lekcija koje sam tog dana naučio:
- Nemojte potcjenjivati svoju starost. Nije bitno koliko godina imate. Samo idite za svojim ciljem, vodeći računa o pravom nijetu.
- Divno je biti među mladima, čak i ako ste puno stariji. Oni inspirišu vas, a i vi njih.
- Nemojte olahko shvatiti ono čime ‘hranite’ vašu djecu od najranijih dana. Kad kažem ‘hrana’, ne mislim na prehranu, već na ono šta djeca slušaju i gledaju. Djeca uče pomoću svojih očiju i ušiju. To ih oblikuje. Zato se pobrinite da ih ‘vežete’ za učenje Kur’ana. To će im pomoći u učenju Kur’ana napamet.