Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ljudi su kao stotinu deva, jedva među njima nađeš jahaću. Želim da uz Allahovu, dželle še’nuhu pomoć, kroz hadise i događaje iz historije islama govorim na ovu važnu temu, da govorim o onima koji posjeduju najviše moralne vrline, koji imaju pred sobom jasne vidike i ciljeve i koji su svjesni emaneta halife na Zemlji.
Takvi su još dok su mladi odrasli i bogati, pa i kada su u oskudici. Oni su darežljivi i nikada ne traže od ljudi, već od Allaha, azze ve dželle. Oni svoje zadatke izvršavaju prije nego im se kaže i bez potrebe da se kontrolišu jesu li ih izvršili. Oni ispunjavaju sve svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, Stvoritelju svega i vode računa o obavezama prema sebi, porodici, vjeri i Državi.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّمَا النَّاسُ كَالْإِبِلِ الْمِائَةِ لَا تَكَادُ تَجِدُ فِيهَا رَاحِلَةً“ (البخاري)
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ljudi su kao stotinu deva, jedva među njima nađeš jahaću!“ (Buharija)
Kaže šejh Es-Sa’di pojašnjavajući ovaj hadis: „I kada imamo stotinu deva, u situaciji u kojoj nam treba prava jahaća deva, među njima je teško pronaći tovarnu devu i slično. Isto tako je i sa ljudima; imamo ih mnogo, ali kada neko treba da imami, izda fetvu, poduči nekoga, preuzme vlast, odgovornost i slično, onda ih je malo i rijetki su oni koji preuzeti emanet znaju i hoće do kraja ispuniti. Ovo je naša stvarnost.“
Dalje nastavlja šejh Es-Sa’di: „Ovaj hadis sadrži istinitu vijest i koristan savjet. Taj savjet je u smislu da sav ummet treba da se trudi da priprema ljude koji će mijenjati društvo na bolje i koji će biti od koristi svima, koji će imati progresivne ideje i imati kapaciteta da ih realiziraju i koji će voditi računa o dunjalučkim i ahiretskim ciljevima.“
Braćo i sestre, u jednoj od skromnih medinskih kuća sjedi Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, sa grupom ashaba, pa im kaže: „Poželite nešto!“ Reče jedan od njih: „Želim da ova kuća bude puna zlata, pa da ga podijelim na Allahovu putu!“ Drugi reče: „Želim da ova kuća bude puna dragulja, pa da ih podijelim na Allahovu putu!“ Potom Omer, radijallahu anhu, reče: „Poželite još nešto!“ Rekoše: „Ne znamo šta bi poželjeli, halifo mu’mina!“ Reče Omer, radijallahu anhu: „Želim da ova kuća bude puna ljudi kao što su Ubejde ibn El-Džerrah, Muaz ibn Džebel i Huzejfe ibn El-Jeman!“ (Hakim u Mustedreku)
Mudrih li riječi Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, tog velikana islama od kojeg se prokleti Iblis plašio susreta sa njim, a kamoli da ga zavodi i odvraća od pravoga puta! On je bio svjestan da su uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć ljudi najvrijedniji kapital, da ljudi podižu civlizacije i one koje su zapale u krizu uz svoju mudrost ih ponovo oživljavaju i on je znao da će ljudi slični pomenutim ashabima moći da odgoje buduće generacije koje će biti pokretači društvenih promjena i da su to ljudi na koje se uvijek može osloniti.
Svaka civlizacija zahtijeva materijalne pretpostavke, kako bi odgovorila svojoj svrsi, ali prije toga ona zahtijeva ljude koji će imati više ciljeve, one koji će imati jak moral, ubjeđenje i motive, kako bi sve to stavili u funkciju.
Braćo i sestre, pravi čovjek je vrijedniji od najskupocjenijih ruda i plemenitih materijala i on je skuplji od najskupocjenijih dragulja.
Braćo i sestre, pravi mu’min je svjestan svoje pozicije i emaneta, on je nosilac napretka i prosperiteta i on se oslonivši na Allaha, dželle še’nuhu, potpuno predaje svome poslu i trudi da ga obavi na najbolji način i upućuje dove da mu to bude primljeno, a kakva je svrha svega što činimo, ako Allah sa time nije zadovoljan!? Snaga braćo i sestre nije isključivo u materijalno-tehničkim sredstvima i snazi mišića, kao što ni odgoj i obrazovanje nisu u tehničkim pomagalima i napisanim djelima, koliko su u snazi uleme i učitelja, isto kao što materijalna sredstva za neki projekat nisu toliko važna kao stručnost, sposobnost i entuzijazam onih koji ga trebaju provesti.
Mudri Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, ne želi dunjalučka blaga, već istinske ljude, koji će svojim zalaganjem i snagom imana otvoriti dunjalučke riznice. Jedan čovjek nekada vrijedi kao stotinu drugih, nekada hiljadu, a nekada cijeli narod. Ima izreka: „Čovjek od ideje oživljava cijeli narod!“
Prenosi Ibn Hadžer u Isabi: „Halid ibn Velid je zatražio pojačanje od Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, kada je opkolio Hiru, pa mu je poslao El-Ka’kaa ibn Amra, radijallahu anhu. Halid, radijallahu anhu, reče: „Nepobjediva je vojska u kojoj su njemu slični!“ Ebu Bekr, radijallahu anhu, je kazao za El-Ka’kaa ibn Amra, radijallahu anhu: „Glas El-Ka’kaa u vojsci je bolji od hiljadu ljudi!“
Pisao je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, Sa’du ibn Ebi Vekkasu, radijallahu anhu: „Koji je ratnik bio najhrabriji na Kadisiji?“ Pa mu je odgovorio: „Nisam vidio nikoga kao El-Ka’kaa ibn Amra, koji je toga dana jurišao trideset puta i svaki put je ubio junaka!“
Kada se oduljilo oslobađanje Egipta pod komandom Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, on je pisao halifi Omeru ibn El-Hattabu, radijallahu anhu, da mu pošalje pojačanje, pa mu je poslao četvoricu ashaba. Napisao mu je Omer, radijallahu anhu: „Šaljem ti pojačanje od četiri hiljade ljudi, jer svaki od njih vrijedi hiljadu ljudi. Šaljem ti: Zubejra ibn El-Avvama, El-Mikdada ibn El-Esveda, Ubadu ibn Es-Samita i Meslemu ibn Muhalleda. Znaj da ti sada imaš dvanaest hiljada ljudi i vi nećete pobijediti svojom brojnošću, već jačinom imana!“
Braćo i sestre, kada su Španci 1492. godine osvojili Granadu, posljednji arapski vladar se rasplakao dok je zadnji put prolazio ogromnim dvorcem, prije nego je pobjegao. Prilazi mu majka i kaže: „Nemoj da plačeš kao žena za onim što nisi mogao da odbraniš kao muškarac!”
Na Sudnjem danu se neće mjeriti tijela, već djela ljudi, što potvrđuje hadis koji bilježi imam Buharija u Sahihu:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّهُ لَيَأْتِي الرَّجُلُ الْعَظِيمُ السَّمِينُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ لَا يَزِنُ عِنْدَ اللَّهِ جَنَاحَ بَعُوضَةٍ وَقَالَ اقْرَءُوا: فَلَا نُقِيمُ لَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَزْنًا (الكهف:105)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doći će krupan i debeo čovjek na Sudnjem danu, a on kod Allaha neće biti ni kao krilce komarca.“ Pa je rekao: „Učite: Njima na Sudnjem danu nećemo uspostaviti vagu!“ (Suretu El-Kehf: 5.)
Bilježi se da se Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, penjao na palmu da dohvati grozd hurmi, pa je puhnuo vjetar koji mu je otkrio njegove noge, koje su bile kratke i mršave. Prisutni ashabi se nasmijaše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَهُمَا أَثْقَلُ فِي الْمِيزَانِ مِنْ أُحُدٍ (أحمد)
„Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moj život, one (noge) su na Mizanu teže od brda Uhud.“ (Ahmed)
Prošao je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, pored grupe dječaka, koji su se igrali, pa kada su ga ugledali, pobjegoše, a na svome mjestu ostade samo Abdullah ibn Ez-Zubejr. Upita ga Omer ibn El-Hattab: „Zbog čega nisi otišao sa drugovima?“ Reče dječak Abdullah ibn Ez-Zubejr, radijallahu anhu, iz kojeg je izbijala muškost: „Nisam ništa skrivio da te se bojim, a niti je put tijesan, pa da ti se sklonim da prođeš!“
Braćo i sestre, odgajamo generacije stamenih mu’mina, koji se nikoga mimo Allaha, azze ve dželle, neće bojati! Onih koji će biti ljuti kada se krše Allahovi, dželle še’nuhu, Zakoni i koji će se sunneta držati riječju i djelom! Onih koji će biti hrabri i nepokolebljivi kada se to od njih traži i koji će biti skromni i blagi kada to situacija bude zahtijevala! Onih koji nikada neće uskratiti prava onih koji ih zaslužuju, ali neće dozvoliti ni da ih zlouotrebljavaju oni kojima ne pripadaju! Onih koji će u svemu biti najbolji primjeri! Onih koji će se radovati radostima drugih mu’mina i biti tužni kada mu’mine pogodi neka nesreća! Onih koji će čuvati svoju čast i čast svakog čovjeka i onih koji će se natjecati u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi, Kašmiru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenije svjetlo Dina! Da našu djecu učini radostima naših očiju i srca, prvacima ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَالسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!