Priredio: Amir Durmić
Da li je čovječanstvo ikada u svojoj povijesti palo tako nisko kada su u pitanju moral i ljudskost kao što je to danas? Da li su povjesničari ikada, od kada se bave svojim zanimanjem, zabilježili vremensku epohu u kojoj je materijalno blagostanje bilo toliko izraženo a da je, i pored toga, među ljudima bilo tako malo čovječnosti i dobrote? U sveopćoj krizi humanizma, ljudskosti i dobrote, čovječanstvo treba uzore koji su i teorijom, ali prvenstveno djelima i praksom, pokazali i dokazali kako se žive dobrota i humanizam i kako se društvo koje je ogrezlo u nemoralu i porocima, uz Božiju pomoć, vraća na Pravi put. Mi, muslimani, s ponosom ističemo da je naš Poslanik, Allahov odabranik i miljenik, najljepši uzor i predvodnik i da njegove univerzalne poruke i njegova uzorna praksa i u ovom vremenu mogu trasirati put ka spasu i blagostanju, baš kao što su trasirale put i generacijama prije nas. Imajući u vidu da se nalazimo u blagoslovljenom mjesecu ramazanu, prisjetimo se nekih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, vrlina koje su ga krasile, a koje bi svakom muslimanu, ukoliko se njima okiti, sasvim sigurno pomogle da postane bolji i humaniji i tako, kroz proces samoodgoja i individualnog moralnog usavršavanja, direktno utječe na poboljšanje čovječanstva u cijelosti.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učio nas je da su lijep moral i uzorito ponašanje jasni pokazatelji čvrstog i ispravnog vjerovanja. U tom kontekstu rekao je: ”Najpotpunije vjerovanje imaju oni vjernici čiji je ahlak najljepši.” (Tirmizi, Sunen, br. 1162). Takve uzorite ljude, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskreno je volio, i to je svojim riječima i potvrdio: ”U meni najdraže ljude među vama spadaju oni koji su najljepšeg ahlaka” (Buhari, Sahih, br. 3759). Ljudi lijepog i uzoritog ponašanja bit će privilegovani i na Sudnjem danu, i naći će se u blizini Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a onaj ko se nađe u njegovoj blizini, zasigurno se spasio i ostvario istinski uspjeh. O tome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Na Sudnjem danu najbliži od vas bit će mi oni čiji je ahlak bio najljepši.” (Ahmed, Musned, br. 6735). Vrline koje ćemo spomenuti okosnica su lijepog ponašanja koje nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kroz cijelu svoju misiju konstantno oporučivao.
Dobroćudnost i praštanje
Želja za osvetom i revanšizmom, pa čak i kada su u pitanju nenamjerno nanošenje fizičke ili duševne boli i patnje, kao da je ukorijenjena u samu bit čovjeka. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je nas, muslimane nečemu sasvim suprotnom. Učio nas je da su praštanje i prelazak preko grešaka drugih siguran put ka osvajanju ljudskih srca, ali i način da nam i naši najveći neprijatelji ukažu poštovanje, a ponekad i da nas iskreno zavole i preobraze se u naše iskrene prijatelje. Njegov životopis prepun je takvih primjera. Pored toga što mu je u Bitki na Uhudu rasječena očna jabučica, polomljeni sjekutići, a kaciga mu se od siline udara zabila u glavu i tako ga povrijedila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ipak je govorio: ”Allahu moj, Ti oprosti mome narodu jer oni uistinu ne znaju” (Ibn Hibban, Sahih, br. 973). Nakon što ga je neki beduin povukao za ogrtač toliko snažno da mu se njegov rub urezao u vrat, i još mu uz to rekao: ”Hajde, Muhammede, natovari mi ove moje dvije deve Allahovim imetkom koji se nalazi kod tebe! Nećeš mi ih natovariti svojim imetkom niti imetkom svoga oca!”, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i prema njemu blago i dobroćudno postupi, rekavši mu: ”Imetak je Allahov, a ja sam Njegov rob, ali tražim da ti se osvetim zbog onoga što si mi učinio.” Na to beduin reče: ”Ne može!” ”A zašto?”, opet će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: ”Jer ti na zlo ne uzvraćaš zlim.” Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao, a potom naredio da mu jednu devu natovare ječmom, a drugu datulama. (Ebu Davud, Sunen, br. 4775)
Također, nije zabilježeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično njemu. Isto tako, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu, o čemu nas obavještava Aiša, radijallahu anha, koja kaže: ”Nikada nisam vidjela da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekome osvetio zbog nepravde koja je nanesena njemu lično, već bi, ukoliko bi nekoga i kaznio, to učinio samo u slučaju kada su prekršene neke od Allahovih granica. Pored toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojom rukom nikada nikoga nije udario, osim ukoliko se borio na Allahovom putu. Nikada nije udario ni slugu niti ženu.” (Ibn Hibban, Sahih, 2/240, br. 488)
Koliko je bio dobrostiv i milostiv i prema nemuslimanima, najbolje nam govori sljedeći slučaj. Jednom je prilikom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio Zejd b. Sa‘na, poznati rabin iz Medine, i od njega tražio povrat duga. Ovaj ga je rabin tada povukao za krajeve njegove odjeće toliko snažno da mu je ogrtač spao sa plećke, a onda grubo i neotesano povikao: ”Vi, potomci Abdulmuttalibovi, odugovlačite sa vraćanjem duga!” Vidjevši kako je postupio prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Omer, radijallahu anhu, žestoko se naljuti i poče galamiti i vikati na Zejda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na sve to samo se nasmiješi i reče Omeru: ”Bolje bi bilo da si prema meni i ovom rabinu drugačije postupio. Meni si trebao reći da na najljepši način vratim dug, a njemu da na najljepši način traži povrat duga.” Nakon ovih riječi, kazao je: ”A što se tiče Zejda, ostala su još tri dana do isteka roka za vraćanje duga.” Potom je naredio Omeru da Zejdu vrati cjelokupni iznos duga i da mu na to, kao vid nadoknade za pretrpljeni strah (zbog toga što se Omer na njega izgalamio i tako ga prestrašio) doda još dvadeset mjerica datula. Nakon ovog događaja, Zejd b. Sa‘na primio je islam, jer se uvjerio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu Allahov poslanik. Naime, Zejd je ranije govorio: ”Nije preostalo ništa od jasnih pokazatelja poslanstva a da to kod Muhammeda nisam prepoznao, osim dvije osobine: njegova dobroćudnost prestiže neznanje i nerazumnost, a tuđe neznanje i neupućenost čine ga još dobroćudnijim i blažim.” Dakle, postupak koji smo prethodno opisali bio je vid ispita kojim se želio uvjeriti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji Allahov poslanik, u što se na kraju i uvjerio. (Hakim, Mustedrek, br. 6547)
Darežljivost
Škrtost i pohlepa bolesti su savremenog društva. Iako imaju dosta imetka, daleko više nego što im je potrebno, mnogi ljudi nemaju običaj dijeliti niti pomagati drugima. Nažalost, ova bolest nije zaobišla ni mnoge muslimane. Kako bi svoje duše očistili i iz njih odstranili ovaj opasni virus koji nagriza njihovu dušu i loše utječe na njihovo vjerovanje, muslimani se trebaju prisjetiti darežljivosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koja se navodi kao svijetli i veličanstveni primjer ove vrline. Nikada nije odbio nekoga ko bi od njega nešto zatražio, već bi mu, ako bi išta imao kod sebe, to i dao. Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: ”Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nikada u ime islama ne bi bilo nešto zatraženo a da to ne bi i dao. Jednom je neki čovjek od njega nešto zatražio, pa mu je dao toliko ovaca da su svojom brojnošću mogle ispuniti prostor između dva brda. Kada se ovaj čovjek vratio svome narodu, reče im: ’O narode moj, primite islam! Uistinu Muhammed dijeli toliko obilno kako mogu dijeliti samo oni koji se ne boje siromaštva.’” (Muslim, Sahih, br. 2312). Svoje sljedbenike učio je da se dijeljenjem ne gubi, već dobiva. U tom kontekstu, rekao je: ”Nema nijednog dana u kojem ljudi osvanu a da im ne siđu dva meleka, od kojih jedan govori: ’Allahu moj, podaj i nadoknadi onome ko dijeli!’, a drugi kaže: ’Allahu moj, podari propast onome ko škrtari!’” (Buhari, Sahih, br. 1442); ”Uzvišeni Allah kaže: ’Sine Ademov, dijeli drugima, pa ću i Ja udijeliti tebi!’” (Buhari, Sahih, br. 4684)
Strpljivost
Okrenemo li se oko sebe, primijetit ćemo mnoštvo razočaranih, nervoznih i nestrpljivih ljudi koji svoju nervozu kao i lične frustracije često ne zadržavaju samo kod sebe, već ih šire i prenose na druge. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio nas je smirenosti i strpljivosti koja se definira kao sposobnost pojedinca da kontrolira porive svoje duše, u smislu da je privoli da bude u stalnoj pokornosti Uzvišenom Allahu, zabrani joj da se približava onome što je Allah zabranio i da bespogovorno, bez ljutnje i žalosti, prihvata sve ono što je On Svojim kaderom odredio. To su, dakle, tri temelja na kojima počiva ova vrlina, koja se ubraja u najplemenitiji moral i najljepši vid ponašanja. Strpljivost kao vrlina stječe se, tj. nije urođena, tako da se svaki pametan čovjek, uz trud i samosavladavanje, njome postepeno može okititi, te postati vladar svoje duše i svoga ponašanja. Na ovo, između ostalog, ukazuju i mnogobrojni ajeti kojima je Uzvišeni Allah Svome Poslaniku naredio strpljivost: “A ti se strpi kao što su se strpjeli poslanici odlučni…” (El-Ahkaf, 35), “Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć…” (En-Nahl, 127)
Uistinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je strpljiv i u strpljivosti je ustrajao tokom svoje poslaničke misije, koja je trajala dvadeset tri godine. Sve to vrijeme nikada nije izgubio nadu, niti je zapostavio obavezu dostavljanja poslanice kojom ga je Uzvišeni Allah zadužio. Ostao je ustrajan u svojoj misiji sve dok se njegova poruka, Allahovom voljom, nije proširila na sve strane svijeta. Kroz primjere i situacije koje ćemo navesti, shvatit ćemo do koje je granice dopirala njegova strpljivost, kako bismo i u ovom pogledu njega uzeli za primjer i neprikosnoveni autoritet za kojim se svi, bili muškarci ili žene, kroz život moramo povoditi. Sve vrijeme dok je boravio u Meki, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strpljivo je podnosio uznemiravanja i teror Kurejšija, koji su ga fizički maltretirali, na njega bacali devine iznutrice, tri godine ga, zajedno sa porodicom Benu Hašim, držali u izolaciji na Ebu Talibovom posjedu, ohalalili njegovu krv i poslali plaćenike u potjeru za njim kako bi ga ubili. Uprkos svim nastojanjima Kurejšija, Uzvišeni Allah sačuvao ga je od njihovih spletki. Ništa od spomenutog nije ga odvratilo od njegove misije, niti ga je spriječilo u naumu da svjetlost Upute dostavi i ljudima bliskim i ljudima dalekim. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, strpljivost došla je do izražaja i u takozvanoj Godini tuge u kojoj je umrla njegova voljena supruga Hatidža, kao i brižni amidža Ebu Talib koji ga je štitio i pružao mu utočište. Ni ove poteškoće nisu ga pokolebale niti su umanjile njegovu energičnost i želju da izvrši svoju misiju, a u tome je uspio prvenstveno zahvaljujući strpljenju koje nije zabilježeno ni kod jednog od brojnih junaka koji se spominju u historijskim djelima, kao ni kod onih bezimenih. U bitkama na Bedru, Uhudu, Hendeku i Hunejnu, pohodima na Tebuk, Taif i Meku, kao i u svim ostalim vojnim pohodima u kojima je učestvovao, strpljenje je bilo njegov vjerni pratilac koji ga ni za trenutak nije napuštao. I pored činjenice da je učestvovao u mnogobrojnim vojnim pohodima i akcijama, pojmove kao što su kukavičluk, poraz, lijenost, pad morala, bježanje sa bojnog polja i tome slično, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poznavao. Živio je od jedne bitke do druge i od jednog vojnog pohoda do drugog, i tako punih deset godina medinskog perioda. Sve to vrijeme strpljenje mu je bilo glavni adut na putu do konačnog uspjeha, pa postoji li bolji primjer za strpljenje od njegovog strpljenja? U svim poteškoćama koje smo spomenuli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je strpljiv i postojan, nije dozvolio da ga ijedna nevolja odvrati od njegovog plemenitog nauma, niti da bilo koji problem poljulja njegovo samopouzdanje. Pored svih iskušenja i nevolja kroz koje je prošao, uvijek je ostao dostojanstven, a njegov životni put nije umrljan nikakvim skandalima niti ružnim scenama. Da je bilo koji drugi čovjek bio na njegovom mjestu i proživio samo djelić onoga što je on proživio, sasvim sigurno bi se povukao, napustio tu tešku zadaću i pobjegao od velike odgovornosti, a svoje povlačenje i neizvršavanje zadaće pokušao bi opravdati njenom težinom i zahtjevnošću. Međutim, Uzvišeni Allah sačuvao je Svoga Poslanika, podario mu strpljenje i učinio ga čvrstim i postojanim, te mu dao volju i snagu da Njegovu poslanicu dostavi ljudima. Na ovaj je način Svevišnji Allah čovječanstvu pokazao najveličanstveniji primjer strpljenja, mudrosti, praštanja, plemenitosti, hrabrosti, ali i svih ostalih vidova plemenitih osobina i uzoritog ponašanja, pa neka su na plemenitog Poslanika najljepši salavat i najpotpuniji selam do Sudnjega dana!
Nakon kratkog pregleda i sažete analize samo nekoliko Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, osobina, možemo zaključiti da je on osoba koja ne samo muslimanima nego i cijelom čovječanstvu može poslužiti kao najbolji uzor i svijetli primjer kako se pobjeđuju očaj i beznađe i kako se i najlošije društvo, uz Allahovu pomoć, ispravnim vjerovanjem, iskrenošću, trudom i zalaganjem može preobraziti u društvo humanosti i dobra. Praktičnom primjenom Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, savjeta i slijeđenjem njegove prakse, i mi ćemo naše društvo učiniti boljim i tako pokazati da smo dostojni da se nazovemo njegovim istinskim sljedbenicima.
Ramazanski Preporod 2017 g. / 1438 h.g.