Piše: Ammara Šabić
Onako lijepa i rumena, potpuno čista od grijeha, beba nema sjećanja na bol i tegobu rađanja. Svojim prvim dahom uzima od dunjaluka, nesvjesna da je zrak već odavno onečišćen otrovima koji su plod ljudske pohlepe i bezobzira. Jednostavno, mora disati. Nije do nje nijedna posljedica tuđih grijeha i pokvarenosti. Srce čisto, duša tek pred izazovima; beba ne zna kakve se zamke kriju ispod naoko primamljivih ponuda vječitog neprijatelja ljudskog roda. Za to tek treba da se odškoluje iskušenjima. Treba da nauči i napravi izbore između dobra i zla, manjeg i većeg zla, manjeg i većeg dobra. Bolan je korak duše na putu upoznavanja same sebe. Ne zato što je život nemoguće živjeti, nego zato što treba prelomiti svaku kost nebitnog i štetnog htijenja duše umotanog u svjetlucave šarene laži od kojih oslijepe i oči i um. Srčana volja kakva je vjernicima darovana od Milostivog Gospodara je sredstvo olakšanja i podrške. Volja srca slabi onoliko koliko je ono opterećeno grijesima.
Koliko si puta pomislila da bi mnogo toga drugačije uradila kad bi samo mogla početi ponovo? Kad bi mogla izbrisati sve loše tragove utisnute u tvoje biće? Jesi li primijetila da su najdublji tragovi baš tvoji? Tuđi nekako izblijede. Drugima nekako i oprostiš. Ali sebi… Ako ništa drugo, zamjeraš si što nisi bila karakterno jača. Znaš šta je karakter? Znati šta hoćeš, šta nećeš, način na koji to sve provodiš u djela, i imanje granica. Nakon što se sve, ili nešto od toga pogubi, ostane ti samo gorak okus vlastitih poraza. A poraz ne dolazi iz vana. Vjeruj. Lađa ne tone zbog vode oko nje, nego zbog one koja je prodrla u nju.
Zato, odbaci sve terete sa svojih pleća! Odmah. Sad! Pogurena su zbog tjeskobe u prsima izazvane stegnutim okovima srca.
”O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Allah preko ružnih postupaka vaših prešao…” (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)
Pokaješ se, iskreno. Bez odgađanja. Uz to, evo ti dodatne prilike pred vratima! Moleći Gospodara Uzvišenog da dočekamo ramazan, zanijjetimo iskreno da ćemo ga ispostiti i provesti u ibadetima s radošću, svjesni da nam je u njemu lijek i prilika koju smo toliko puta priželjkivali; da krenemo ispočetka.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik alejhisselam rekao: „Ko isposti ramazan, sa čvrstim imanom (vjerom), nadajući se samo Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!“ (Buharija)
Eto šanse da se „rodiš“ ponovo. Čistog srca, oproštenih grijeha, obrisanih tragova.
Aiša, radijallahu anha, upitala je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bih znala da je Lejletu-l-Kadr, koju bih dovu upućivala Allahu u toj noći?” Poslanik alejhisselam odgovori: “Reci: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL-‘AFWE, FA’FU ANNI! “Gospodaru moj, zaista si Ti Onaj koji praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti.” (Tirmizi, Ibnu Madže, hadis sahih, Silsiletu Sahihe 3337, Albani) Ovo je važno! Jako važno! „El-Afw“ znači oprost Gospodara svjetova, i to tako da ti grijesi budu izbrisani iz tvoje knjige! Dovi ovom dovom već sad! Jer…
Sjećaš se one nesvjesne bebe s početka ovog teksta? E, sad imaš priliku da budeš „svjesna beba“. Iskreno posti radi Allahovog zadovoljstva, i naći ćeš sve što će te učiniti istinski zadovoljnom. Ovaj put ćeš se sjećati procesa „rađanja“, ali sve to će ostati samo kao jedno veliko iskustvo radosti. Probaj! Post je propisan „le ‘allekum tettekun“, što se prevodi „da biste se grijeha klonili“. Čovjek koji se kloni grijeha, koji je bogobojazan, treba da je budan! Svjestan. Iako je i san postača ibadet, to ne znači da treba da prespavaš ramazan. Kada se navodi u hadisima da je pero dignuto sa čovjeka koji spava (ne pišu mu se djela), to dakako znači da mu se ne pišu grijesi. ALI, ne pišu mu se ni dobra djela, jer ništa nije svjesno. Budi budna, da bi bila svjesna, i da ne bi propustila istinski život na oba svijeta; život srca već na ovom svijetu, a na onom, boljem, hmmm… život duše kakav dunjalučki oblik nas ne može ni zamisliti. Uz to, znaš sve lekcije koje si kroz iskušenja naučila, ne moraš ponavljati godine. Ti sad, ustvari, imaš priliku da počineš nanovo pisati svoju knjigu. Zamisli!