Piše: hfz. Nedim Botić
Prije dvije sedmice sam razgovarao sa hadžijom Fuadom B., koji je nedavno imao težak srčani udar. Šanse da preživi su bile jako slabe. Doktori su mu rekli da 60 posto pacijenata odmah podlegne, a dodatnih 20 posto u roku od šest sati. Ostalih 20 posto preživi sa teškim oštećenjima.
Veli mi, ‘Izgovaram šehadet pred smrt, i preispitujem se. Šta su mi bili prioriteti u životu? Shvatio sam da su jedino bitni Allah i Poslanik, a.s., a onda porodica. To je jedino što ostaje.’
Dok su se ljekari borili za hadžijin život, dotle je njegova porodica davala sadaku i zaklala kurban i podijelili meso siromasima. Bez njegovog znanja. Na opće čuđenje ljekara, hadžijino stanje se drastično poboljšalo. Iz bolnice je izašao bez ikakvih oštećenja.
Veli mi na kraju, ‘Ovakve situacije čovjeka dodatno uvjere u moć vjere. Preispitao sam svoj život. Dobio sam novu šansu, elhamdulillah. Sad više cijenim sve što imam, i zahvalniji sam Allahu nego prije.’
Vrijedi napomenuti da sadaka sama po sebi ne liječi. Allah je Onaj Koji daje lijek, izlječenje i spas. Sadaka služi za privlačenje Allahove milosti, oprosta i olakšanja, a Allah je Onaj Koji daje lijek.
Davanje sadake, i potpomaganje drugih, otklanja belaje, liječi bolesti, otklanja tugu, riješava nedaće. Imam Tirmizi bilježi hadis od Mu’aza b. Džebela, radijallahu anhu, u kojem je kazao: „Jednom sam bio sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju, te sam, tokom puta, bio u njegovoj blizini i čuo ga da kaže: ‘Hoćete li da vas uputim na vrata dobra? Post je štit, a sadaka gasi grijehe kao što voda gasi vatru, i čovjekov namaz u tami noći’, zatim je proučio: ‘Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju’“. (Kur’an, prijevod značenja, es-Sedžda, 16.)
Nedavno smo bili u gostima kod jedne nane, koja je imala moždani udar. Lijeva strana tijela joj je bila potpuno ‘oduzeta’, ali ona se ne predaje. Malo pomalo, uspjela je da povrati kontrolu nad tijelom, i da počne hodati. Lijeva ruka joj je i dalje nepokretna.
Kad smo joj došli u posjetu, zatekli smo je kako jednom, zdravom rukom mijesi hljeb, i sprema ga za peći.
Uvijek je ona takva, vrijedna, nasmijana, vedra, gostoljubiva, odmah pita šta ćete popiti, i jedva je zaustavimo da ne počne spremati kahvu. Iako je slaba, brine se za svog muža i pomaže njemu. Kad je upitamo kako im je, stalno ponavlja: “Bolje nego jučer, ide nabolje, dat će Allah.” Nikad ne gubi nadu.
Ova dva istinita slučaja su još jedan u nizu dokaza kako vjera u Allaha i sadaka imaju čudesno djelovanje na tijelo i um, na tjelesno i psihičko blagostanje.