Da, ti nisi neko odgovorno lice koje ljudima otežava život, niti im predstavljaš neku tešku brigu pa da se raduju zbog tvoje smrti. Nikako! Ti si jedan lijep dodatak životu.
Gledamo proteste u nekoliko istočnih i zapadnih zemalja na kojima se uzvikuje: “Odlazi, odlazi!”
Ali, kada se strahuje za tvoj odlazak, okupljaju se hiljade ljudi koji te baš i ne poznaju, koji ti se iskreno obraćaju s parolama ljubavi, nade, spasenja, tražeći od tebe da ostaneš s njima i među njima, možda u takvoj situaciji i pretjerujući s upozorenjima ili načinom izražavanja, ali to je samo uveličavanje ljubavi kojim traže samo tvoju pažnju. A nekada tvoja nježna duša doživi šok odakle se nadala lijeku… Koliko je samo onih koji su željeli neko dobro, a nisu ga uspjeli učiniti! Iskrena namjera je dovoljno opravdanje tvojoj zabrinutoj i slabašnoj duši.
Jedna je žena nosila tešku ploču na kojoj je napisala: “Nakon nedaće dolazi olakšanje, pobjeda uz strpljenje, a poslije muke last.” (Ahmed i Tirmizi)
Druga se zaklinjala da ćeš dunjaluk vidjeti novim očima, otkriti njegovu ljepotu i divotu, osjetiti zadivljujuće uživanje… samo daj sebi više prilika!
To je mudrost života koja se uzima gdje god se može naći!
Treća žena podržava psihoterapiju i smatra da posjeta psihijatru nije sramota, nije vakuf za umno poremećene, kako to neke neznalice smatraju. A da otvori svoj arhiv o tome, mogla bi pričati o poznatima, učenjacima, ministrima, emirima, trgovcima… Svi oni, kad god im se nešto desi ili kada ih obuzme neki skriveni bol, posjećuju psihijatrijsku ordinaciju.
Jednog dana ona je pokušala da učini nešto o čemu i ti sama razmišljaš, pa ju je Allah, Svojom dobrotom i milošću, sačuvao i ona ti prenosi svoje iskustvo, da znaš da mnogi prolaze kroz teške situacije i osjećaju bol, ali se od Allaha nadaju pomoći koju ljudi nisu u stanju da im pruže. Divan li je rob koji, kada ga zadesi teškoća, to prepusti svome Gospodaru i zaštitniku! Povjerenje u Allaha je neraskidivo uže.
Spusti svoju glavu na zemlju iz skrušenosti prema Allahu i svoje teškoće prepusti Njemu, i imaj na umu da je On o njima obaviješten i da je u stanju da ih otkloni.
Iskrene dove jačaju entuzijazam, produbljuju maštu i pružaju ti osjećaj da je dunjaluk nadohvat ruke.
Mladić te podsjeća da je Stvoritelj tame i mraka također i Stvoritelj svjetla i svjetlosti.
A ja kažem: “Svijet mjeri brzinu svjetlosti, a ne brzinu tame, i Allah daje izlaz veoma brzo i uistinu su istinite riječi koje sam ponavljao u zatvoru i u koje sam se uvjerio u više situacija: Ništa ne traje vječno!”
U trenutku kada si se umorila od dunjaluka i poželjela da ga napustiš, Zahida te upita: “Znaš li kuda odlaziš?”
To za tebe neće biti iščezavanje i potpuni nestanak, jer ti ne uređuješ svemir; ti si jedna sićušna stvar u njemu. Otputovat ćeš na ahiret, a ako tamo ne nađeš rahatluk, šta ćeš onda raditi i gdje ćeš tada otići?
Iako je ovo pitanje jednostavno, samo njegovo formuliranje je šokirajuće i kritično, čak i potresno: “U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.” (Kaf, 37)
O ovom pitanju Sara kaže: “Ovo pitanje poziva te da o životu počneš razmišljati na jedan drugi način, da sebe, ljude i stvari koje te okružuju počneš gledati drukčijim očima. Ako tako postupiš, sigurno ćeš naći otvorena vrata i obećavajuće prilike, lijepe snove. Nemoj postati zarobljenica jednog razočaravajućeg trenutka ili teške situacije! Nemoj dugo stajati pred zatvorenim vratima i pregrađenim putevima!”
Oni koji planiraju vlastitu smrt, zapravo nas na jedan način sramote. Nisu našli nijedan lijepi san radi kojeg bi živjeli, pa kao da nam poručuju: “Ostanite vi, egoisti i licemjeri!”
Emin kaže da te ovo pitanje “podsjeća da, ako misliš da je tvoj dio na dunjaluku mali, ne izgubiš svoj udio na ahiretu i svoje lijepo mišljenje o Gospodaru svjetova”.
Mnogi od tebe traže da im pojasniš zbog čega više ne želiš živjeti i onda opravdavaju tvoju namjeru razlozima koje si naveo. Ne obraćaj pažnju na šarlatane koji ti rješenja nude u vidu trenutnog počinjenja samoubistva ili braka…
Takvima kažem: “Nećete se nasmijati! Za razliku od vas, postoje iskusni i stručni ljudi koji će reći da takav čin ne opravdavaju nikakvi razlozi, ali da pomažu u pronalasku rješenja i izlasku iz tog stanja.”
Neki spominjanje samoubistva smatraju šalom, skretanjem pažnje ili zastrašivanjem koje ne može postati stvarnost.
Postoji nezanemarljiv postotak onih koji razmišljaju o samoubistvu ili ponekad pomisle na to, ali ga ipak ne počine. Međutim, sasvim je moguće da razmišljanje ili pomisao dovede do osjećaja ravnodušnosti prema životu i da postane stvarnost, naročito ako su ranije zabilježeni takvi pokušaji, ili ako je čovjek izložen nekom velikom pritisku, ili jednostavno osjeti smjelost za takav čin.
U ranim jutarnjim satima, dok je polazio na posao, jedan je čovjek vidio svog komšiju koji ga je zaustavljao, ali pošto je kasnio na posao, samo mu je mahnuo rukom i doviknuo da će navratiti navečer. Po povratku s posla zatekao je vozilo hitne pomoći: odvozili su nepokretno tijelo njegovog jadnog komšije! Možda je osjetio da je zapostavljen i da nema nikoga ko bi ga njegovao.
Sati, minute ili sekunde razdvajaju život i smrt. Suicid je osmi uzrok smrti kod muškaraca, a šesnaesti kod žena.
Jedan milion ljudi godišnje izvrši samoubistvo.
U toku jedne godine evidentira se između dvadeset i trideset miliona pokušaja suicida. Moguće je da su brojke puno veće jer u mnogim slučajevima nije moguće odrediti pravi uzrok smrti, kao što je slučaj kod saobraćajnih nesreća ili uzimanja lijekova.
Čovjek je u svemu slobodan, osim da sebi uskrati slobodu!
Smrt nije lična čovjekova odluka, ni odluka porodice, prijatelja, ljudi s kojima živimo. Samu smrt i njenu suštinu treba shvatiti ozbiljno, kao i zakone koje je Allah propisao za suicid.
Tragična samoubistva ne dešavaju se samo u Ugandi, nego i u Kaliforniji i drugim mjestima, a ljudi se odlučuju na taj korak pod utjecajem filozofskog pojašnjenja suicida po kojem je smrt oslobađanje od veze s materijalnim svijetom.
Grupna samoubistva plod su ideološkog ekstremizma, očekivanja Smaka svijeta ili obistinjenja snova i lažnih proročanstava.
Kritičan sam prema mladiću koji kaže: “Kaburi su prazni!” Sine, da li si ih posjetio? Da li si pustio suzu žalosnicu zbog rastanka s dragom osobom?!
Nekada omladina predstavlja ogranak ludosti, ali ne uvijek!
Ako vas čovjek koji je ranije pokušao izvršiti samoubistvo ili koji razmišlja o njegovom izvršenju, upita za mišljenje o tome, u toj situaciji ne priliči da mu kažete: “Ti si lud ili gubitnik!” Zapitajte se da li biste to rekli sami sebi! Takvim odgovorom prihvatate ludost ili gubitništvo kao dovoljan razlog za počinjenje suicida, a negativna procjena svoje ličnosti podstiče na to. Pa zašto onda da akcenat stavljamo na taj osjećaj? Za one koji daju ovakve odgovore smatra se da su svojim riječima doprinijeli ubistvu muslimana i bojati se da među njihovim očima neće pisati: “Izgubili nadu u Allahovu milost!”
Čovjek prolazi kroz teške i iscrpljujuće situacije, ili kroz depresivna stanja zbog kojih život postaje otežan: od uskraćivanja slobode, posla, školovanja, veze s voljenom osobom, ili se jednostavno desi neka teškoća koja dovede do rušenja svega što je postigao i vrati ga na početak, ili počini neku grešku koja mu pokvari životne planove, nađe se u nekoj nedoličnoj situaciji, prevari ga mišljenje o njegovom poznaniku, osjeti prezir, doživi silovanje ili uništavanje dostojanstva…
U takvim situacijama obavezni smo krenuti naprijed, ispočetka, prikupiti snagu, poslušati savjet prijatelja, ili stručnog doktora, ili povjerljivog savjetnika.
U svemu tome mnogo će nam pomoći psihička spremnost na slušanje i prihvatanje savjeta, odbacivanje negativnih osjećanja i unutrašnja spremnost da se odupremo lošim mislima.
Sveobuhvatno popravljanje stanja moguće je postići aktiviranjem i oživljavanjem imana, osjećajem Allahove blizine i opetovanim izgovaranjem Njegovih lijepih imena, među kojima nije ni “osvetnik koji ugnjetava”, a čak ni “Onaj koji žestoko kažnjava” nije Allahovo lijepo ime. Njegova lijepa imena su: Gospodar, Milostivi, Samilosni, Plemeniti, Bliski, Onaj koji sve rješava i otvara, Onaj koji prašta, Onaj koji prekriva i sakriva, Onaj koji daje mir, Pouzdani, Dobri, Onaj koji je o svemu obaviješten, Jedini, Onaj kojem se svako obraća zbog potreba.
Kol’ko Allah dobrota Svojih dobro skriva
Čak ni oštrouman ne može shvatit’ šta se zbiva.
Kol’ko stvari ujutro tebe nasekira
A predvečer shvatiš da sve dobro biva.
Ako nekad stanje, t’jesno, teško bude
Pouzdaj se u Jednog koji sve zna i sve čuje.
Onima koji savjetuju dolikuje da se ljudima obraćaju blagim i umiljatim riječima, a ne grubim izrazima kojima će ih odbaciti i deklarirati kao grješne, a ovo naročito trebaju imati u vidu kada se obraćaju tužnima i onima koji proživljavaju teškoće, a vjerovatno je većina ljudi takva.
Postoje moralno propale duše koje imaju loše mišljenje o ljudima i životu, i koje je iz provalije njihovog razočarenja moguće izbaviti riječima ljubavi, nade i utjehe, dati im moralnu podršku kako bi shvatili da na dunjaluku još ima dobra. S druge strane, ima ljudi, poput vas, koji saosjećaju i s onima koje poznaju i s onima koje ne poznaju, koji upućuju dove za neutješne nevoljnike i traže pomoć za one kojima je učinjena nepravda. Ponavljajmo za jednim od njih: “Gospodaru, ja Ti na čuvanje dajem dušu koju ne znam, a Ti je znaš! Gospodaru, olakšaj njenu samoću i otkloni njenu tegobu, ojačaj joj volju, ostvari njenu želju, ispuni joj život srećom, produži njen život u pokornosti Tebi, podari joj dobrog supružnika koji će s njom dijeliti i dobro i zlo, podari joj dobro potomstvo, do Tebe dopiru sve dove!”
_______________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
_______________________