Stav hanefijske pravne škole spram upotrebe deffa i ostalih muzičkih instrumenata

sanel
By sanel
Priredio: Sead ef. Jasavić
Imam Ebul-Feredž Ibnul-Dževzi rhm., kaže: Mezheb Ebu Hanife rhm., po pitanju muzike jeste ono što nam prenosi Hibetullah b. Ahmed el-Hariri od Ebul-Tajjib el-Taberija rhm., koji kaže: „Ebu Hanife rhm., je mrzio pjevanje i ako je dozvoljavao pijenje „nebiza“. Slušanje pjesama je smatrao grijehom, i istog stava su bili ostali učenjaci Kufe poput: Ibrahima, Ša’abija, Hammada, Sufjan el-Sevrija i dr., i u tome se nikako nisu razilazili! Kaže: Ni međ’ učenjacima Basre se ne bilježi razilaženje po ovom pitanju tj. da su mrzili muziku i zabranjivali je izuzev onoga što se prenosi od Ubejdullaha b. el-Hasena el-Anberija, koji nije smatrao to strašnim.“ (Pogledaj: Telbisu Iblis, 1/282.)

Imam Abdullah el-Mevsili rhm., kaže: „Slušanje melahija je haram poput sviranja kadiba, deffa, frule i ostalog. Poslanik a.s., je rekao da je slušanje zvuka melahija-muzike, ma’asija-grijeh, sjedenje tamo gdje se svira je fisk-grijeh, dok je uživanje i naslađivanje muzikom nevjerstvo! Ove riječi nam ukazuju na težinu ovog prijestupa i grijeha! Ako čovjek nenamjerno bude slušao muziku opravdan je, a treba se potruditi da je ne sluša, shodno predaji kada je Poslanik s.a.w.s., stavio prste u uši kako ne bi slušao glas pjevačice. Od Hasen b. Zijada rhm., se prenosi da je rekao: Nije strašno udarati u deff na svadbenom veselju kako bi se obznanio brak. Ebu Jusuf rhm., je bio upitan da li mrzi udaranje u deff mimo svadbenog veselja npr. da majka udara u deff svome dijetetu bez imanja za cilj činjenje grijeha-fiska? Pa je rekao: Ne mrzim to; ono što mrzim jeste kada deff proprati poročna pjesma! Ebu Jusuf rhm., je rekao: U kuću iz koje se čuje zvuk frula i žica – uđi bez traženja dozvole (kako bi ih odvratio od grijeha), jer je odvraćanje od grijeha farz-obaveza, pa ako ulazak ne bi bio moguć osim uz dozvolu ova obaveza se nikada ne bi mogla sprovesti! Čovjek koji javno čini grijehe kod svoje kuće – imamu (državi), je obaveza da ga u tome spriječi, pa ako se pokaje dobro jeste, a ako ne onda će ga uhapsiti i kazniti bičevanjem, a može mu i kuću oduzeti!“ (Pogledaj: el-ihtijar li-Ta’alilil-Muhtar, 4/177.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „U djelu el-Zehira stoji: Oko udaranja u deff prilikom svadbenog veselja postoji razilaženje tj. dozvoljava se deff koji nema dželadžile (metal), sa strana, dok je mekruh upotreba deffa sa dželadžilama. Razilaze se također i u vezi pjevanja na svadbenom veselju. Jedni smatraju to dozvoljenim kao i udaranje u deff.“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 7/461.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „Deff, tabl (goč), berbet (žičani instrument nalik violini), i mizmar (duvački instrument) – ako se ukradu za njih se ne sječe ruka, jer ovi predmeti kod njih dvojice (Ebu Jusuf i Muhammed), nemaju vrijednost i na osnovu ovoga stava se izdaje fetva tako da neće obeštećenje plaćati onaj ko ih polomi. Po Ebu Hanifi onaj ko ih uzme isto kao da ih je polomio. Deff se koristi za igru i ima ih oblih i kockastih. Berbet sliči instrumentu el-‘Ud. Tabl-goč koriste gazije i oko njega ima razilaženja međ’ ulemom, ali je jače mišljenje da se neće kidati ruka zbog njega!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 13/222.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „U djelu el-Mi’iradž stoji: Melahi se dijeli na dvije vrste: 1. Zabranjeni – u šta spadaju instrumenti poput frule, ne bitno od čega je, te el-‘ud ili tanbura, shodno predaji od Ebu umame r.a., u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah me je poslao iz milosti prema svijetovima, i naredio mi je da uništavam el-me’azif (žičane instrumente), i el-mezamir (duvačke instrumente)!“ (Da’if, Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.) Upotreba ovih instrumenata odbija od zikrullaha. 2. Dozvoljeni – u šta spada upotreba deffa prilikom sklapanja braka, kao i ostalih događaja u istom značenju tj. veseli i sretni događaji, dok je u ostalim situacijama njegova upotreba mekruh, shodno predaji od halife Omera r.a., kada je čuo zvuk deffa pa je poslao čovjeka da vidi zbog čega se svira, pa ako je zbog svadbe ne bi reagovao, a ako je zbog nečeg drugog polomio bi ih štapom. Upotreba deffa od strane muškaraca je mekruh u svakoj situaciji zbog poistovjećivanja sa ženama!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 18/287.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „Što se tiče deffa i goča, koji se sviraju pri svadbama i borbama – onaj ko ih ošteti nadoknadiće ih uz opštu saglasnost svih!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 21/325.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „U djelu el-Zehira, i ostalim, stoji: „Nema ničeg strašnog u tome da se udara u deff prilikom svadbi i bajrama, a isto tako nije strašno i da se zapjeva na svadbama i bajramima, ako nema propratnih grijeha (fisk)!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 22/118.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „Može se udarati u deff prilikom svadbenog veselja. Ebu Jusuf rhm., je bio upitan o korišćenju deffa mimo svadbenog veselja kao npr. da majka udara u deff svome dijetetu, bez propratnih grijeha naravno, na šta je odgovorio: Može. U djelu el-Zehira stoji: Dozvoljeno je pjevati na bajramima, a u djelu el-Siradžijja stoji: Dozvoljeno je i recitiranje stihova ako se u njima ne spominje grijeh!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 22/209.)

Imam Muhammed ‘Ala’uddin el-Haskefi rhm., kaže: „… i svaka vrsta ružnih instrumenata proširenih među ljudima poput tanbura i frula, a ako nisu u pitanju ružni instrumenti poput el-huda’a i el-kasaba (trska), onda ne, izuzev ako se ne zloupotrijebe pa ljudi počnu skakati i igrati!“ (Pogledaj: el-Durr el-Muhtar, 5/482.)

Imam el-Serhasi rhm., kaže: „Neće se kidati ruka zbog (krađe), deffa, i instrumenata sličnih njemu…“ (Pogledaj: el-Mebsut, 11/333.)

Imam Burhanuddin b. Maze rhm., kaže: „Ulema se razilazi kada je u pitanju udaranje u deff pri svadbenim veseljima. Jedni smatraju da je to dozvoljeno shodno Ajšinoj r.a., predaji u kojoj stoji da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Obznanite brak i sklopite ga u džamiji i udarite u deffove zbog toga!“ (Sunen Tirmizi, br.1089.) Muhammed b. Sirin rhm., kaže: „Obaviješten sam da bi se halifa Omer b. el-Hattab r.a., raspitao, kada bi čuo zvuke veselja, pa ako bi mu rekli da je u pitanju svadba ili obrezivanje djeteta – ne bi reagovao. Drugi smatraju da je to svakako pokuđeno, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Svako trošenje vremena od strane vjernika je pogubno izuzev njegova treniranja konja, vježbanja gađanja i igranja sa svojom ženom.“ (Tirmizi, Ibnu Madždže) Fekih Ebul-Lejs rhm., kaže: Deff koji se koristi u našem vremenu sa sanedžatima i halhalima je mekruh; razilaženje uleme je samo oko deffa koji se ranije koristio!“ (Pogledaj: el-Muhit el-Burhani, 5/287.)

Imam Fahruddin el-Zejle’i rhm., kaže: „Između halal i haram (odnosa), jeste deff i glas!“ (Tirmizi, Nesa’i, Ibnu Madždže) Islamski pravnici kažu: Deff koji se u ovom hadisu spominje jeste deff bez dželadžila sa strane (halhala), a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: Tebjinul-Haka’ik šerhu Kenzil-Deka’ik, 5/193.)

Imam Fahruddin el-Zejle’i rhm., kaže: „Fekih Ebul-Lejs rhm., kaže: Ovo što smo naveli od Ebu Jusufa i Muhammeda rhm., da se neće nadoknaditi šteta za deff i goč – to se misli na deff i goč koji se upotrebljavaju za razonodu i gubljenje vremena (lehv), ali ako je u pitanju goč kojeg koriste borci i lovci – on će se nadoknadit. Isti je slučaj i sa deffom koji se ne koristi za lehv i gubljenje vremena – i on će se nadoknadit ako se ošteti kao npr. deff koji se koristi za svadbe.“ (Pogledaj: Tebjinul-Haka’ik šerhu Kenzil-Deka’ik, 15/471.)

Imam Fahruddin el-Zejle’i rhm., kaže: „Ebu Jusuf rhm., je rekao: „Mrzim deff kojeg prati razvratno igranje i pjevanje!“ (Pogledaj: Tebjinul-Haka’ik šerhu Kenzil-Deka’ik, 16/339.)

Imam Muhammed b. Ebi Bekr el-Razi rhm., kaže: „Dozvoljeno je udarati u deff prilikom svadbenih veselja radi obznane braka, i dozvoljeno je udarati u goč prilikom obavljanja hadždža i borbi, radi obznane ne iz razonode.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Muluk, 1/238.)

Imam Ibnu Abidin rhm., kaže: „Dozvola udaranja u deff je posebna za žene kako se to bilježi u djelu el-Bahr, prenijeto iz djela el-Mi’radž, nakon spomena toga da je dozvoljeno udarati u deff prilikom svadbenih veselja i ostalih sličnih srećnih događaja. Kaže: Udaranje u deff je mekruh muškarcima u svakom slučaju, zbog poistovjećivanja sa ženama!“ (Pogledaj: Hašijetu Reddil-Muhtar ‘ala Durr el-Muhtar, 5/482.)

Imam Ibnu Abidin rhm., kaže: „Moj cijenjeni otac rhm., je rekao: „Treba se udarati u goč u vrijeme sehura u mjesecu Ramazanu, kako bi se probudili oni koji su se uspavali.“ (Pogledaj: Hašijetu Reddil-Muhtar ‘ala Durr el-Muhtar, 7/154.)

Imam Ibnu Abidin rhm., kaže: „I ko bude pjevao ljudima – zbog toga što ih okuplja na grijehu (Hidaja i ostala djela). Imam Sa’ad efendi kaže da se ovo odnosi na pjevanje za pare. Razmisli. Što se tiče onoga koji pjeva sam sebi kako bi odagnao samoću – takvo što je po većini uleme dozvoljeno (‘Inaja). Imam el-‘Ajni i ostali smatraju ovaj stav ispravnim. Kaže: Ako u tome ima va’aza-savjeta i hikmeta-mudrosti, uz opštu saglasnost svih je takvo što dozvoljeno. Jedni su ovo dozvolili samo pri svadbama kao što je tada dozvoljeno udarati i u deff. Neki su ovo dozvoli u svakoj situaciji, dok su drugi ovo u svakoj situaciji zabranili. U djelu el-Bahr stoji: Mezheb je da je ovakvo postupanje u svakoj situaciji zabranjeno, što prekida svaku raspravku. Vanjsko značenje koje nam navodi djelo el-Hidaja jeste da je u pitanju veliki grijeh (kebira), pa makar to čovjek činio samome sebi, što autor također potvrđuje. Kaže: Neće se prihvatat svjedočenje od čovjeka koji sluša muziku-pjesmu (gina), ili ide i sjedi tamo gdje se svira i pjeva. Imam el-‘Ajni rhm., dodaje: Ili sjedi tamo gdje se poroci rade i gdje se pije pa makar on i ne pio alkohol, jer samo mješanje sa njima, i ostavljanje naređivanja dobra – obara ‘adalet – pouzdanost nekog čovjeka.“ (Pogledaj: Reddul-Muhtar, 22/200.)

Imam Šejhi-Zade rhm., kaže: „Što se tiče goča kojeg koriste borci ili hadžije ili lovci, ili pak deffa koji se koristi za svadbe ili se sa njime igraju djeca u kući – ako ih čovjek ošteti nadoknadiće njihovu štetu uz opštu saglasnost svih, kako se to bilježi u Šerhul-Kenzu od ‘Ajnijja rhm..“ (Pogledaj: Medžme’ul-Enhur fi Šerhi Multekal-Ebhur, 7/413.)

Imam Zejnuddin el-Razi el-Hanefi rhm., kaže: „Dozvoljeno je udarati u deff (koža s jedne strane instrumenta), pri svadbenom veselju (‘urs), radi obznane braka, a isto tako je dozvoljeno udarati u tabl-goč (koža s obije strane instrumenta), prilikom obavljanja hadždža i prilikom borbi, radi obznane ne iz razonode.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Muluk, 1/238.)

Imam Ebu Bekr el-Kasani rhm., kaže: „Dozvoljeno je prodavati instrumente (alatul-melahi), poput: birbita (nalik violini), tabla (goč), mizmara (frule), deffa i ostalog, po imamu Ebu Hanifi rhm., ali je, po njemu, to djelo mekruh-pokuđeno, a što se tiče njegova dva učenika, Ebu Jusufa i Muhammeda, oni su stava da nije halal trgovanje s ovim stvarima, jer su to stvari pripravljene za razonodu i gubljenje vremena (telehhi), kao i za grijeh (fisk), i fesad (nered). To se neće smatrati imetkom pa ga zbog toga nije dozvoljeno ni prodavati. Imam Ebu Hanife rhm., smatra da je moguće koristiti navedene instrumente u halal-šeri’atske svrhe, koji će tada biti propratni elementi nekim korisnim stvarima tako da neće (zbog eventualne zloupotrebe), gubiti svojstvo imetka. Stav Ebu Jusufa i Muhammeda da su muzički instrumenti sredstva uživanja-razonode (alatut-telehhi), i fiska-grijeha, je i naš stav.“ (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 4/335.)

Imam Ebu Bekr el-Kasani rhm., kaže: „Što se tiče onoga koji svira instrumente – njegov hal će se sagledat; ako bude svirao neke obične instrumente poput trske (kasab), ili deffa i sl., to nije strašno, i neće se zbog toga obarat pouzdanost (‘adalet), nekog čovjeka, ali, ako je u pitanju neki teži instrument poput ‘el-Uda (žičani instrument poput violine-gitare…), i sl., pouzdanost (‘adalet), takvog čovjeka spada, jer upotreba takvih instrumenata nikako nije halal!“ (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 5/401.)

Imam Ebu Bekr el-Kasani rhm., kaže: „Neće se kidati ruka ako se ukrade neki muzički instrumenat poput goča, deffa, frule i sl., jer se ove stvari ne smatraju imetkom, ili u njihovom „imanju“ ima manjkavosti. Zar ne vidiš da onaj ko slomi muzički instrumenat neće nadoknađivati štetu shodno mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammed Šejbanije rhm..“ (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 6/9.)

Imam el-Tahavi rhm., kaže: „Neki su dozvolili pjevanje na svadbi poput udaranja u deff. Ima onih koji su to dozvolili u svakoj prilici, dok ima i onih koji su ga zabranili u svakoj prilici. Ovo spominje imam ‘Ajni u čemu ga je slijedio el-Bakani. Kažem: u djelu el-Bahr i el-Mezheb stoji da je to u svakoj prilici zabranjeno, što prekida svako razilaženje. Očit stav koji se ističe u djelu el-Hidaje (Zahirul-Hidajeh), jetse da je u pitanju veliki grijeh, pa makar to čovjek činio sam za svoju dušu!“ (Pogledaj: Hašijetul-Tahavi ‘ala Merakijel-Felah, 2/311.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Share This Article