Draga sestro u islamu, Uzvišeni Allah nas je počastio i blagoslovio islamom i imanom, zajedno sa svim onim što oni objedinjuju u sebi od snage, moći i ponosa za cijeli ljudski rod. Ovo posebno važi za ženu koju je islam tako mnogo odlikovao. Za nju je uspostavio posebna vjerska pravila koja imaju za cilj da zaštite njenu krjepost, ostvare sigurnost na njenom putu identifikacije i dostojanstva, te da joj ispune sva njena prava. Na ovaj je način žena muslimanka istaknuta neuporedivim povlasticama koje su uzdigle njen ugled i njenu vrijednost, omogućivši joj da se ponosi time što je žena koja posjeduje ugled i dostojanstvo. Ovako uzvišene vrijednosti ne mogu biti dosegnute, niti ih ovako plemenite može dotaći ruka smutljivca ili pogledati oko razvratnika.
Naredne stihove napisala je žena koja nosi islamsku odjeću i koja se ponosi svojim velom:
Slavu vela branim čestitošću.
Ogrnuta sam pronicljivošću.
Vršnjakinje čednošću prestižem.
Svoj moral time upotpunjujem.
Tijelo sam svoje skroz pokrila
i krjepost mi nije naudila.
Stid me nikad spriječio nije
da saznam gdje se prestiž krije.
{Stihovi pjesnikinje Aiše Et-Tejmurije preneseni u knjizi “Ed-durrul-mensur fi tabekati rabbatil-hudur”; prenijela ih je Zejneb El-Amili.}
Hidžab je u šerijatu definisan kao odjeća koja mora da pokriva cijelo tijelo žene uključujući ruke, lice i stopala. Treba da bude širok bez ocrtavanja i uljepšavanja ženske figure.
Propisan je ženama kako bi blokirao bilo kakvu smutnju između muškaraca i žena. Uzvišeni Allah je rekao u Svojoj Knjizi: “O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Samilostan je.” {El-Ahzab, 59} Kako su veličanstveni ovi Kur’anski ajeti sa njihovim uzvišenim značenjima i časnim orjentacijama.
Uzvišeni Allah je naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da njegove žene (majke vjernika), njegove kćerke i sve žene ostalih muslimana počnu nositi hidžab, radujući ih viješću o Allahovom, subhanehu ve te’ala, prihvatanju tog njihovog djela. Ovo je naređeno da bi im se sačuvalo i povečalo dostojanstvo te da se zaštite od raznoraznih ružnih i nemoralnih glasina.
Allah se smilovao ženama ensarija koje su čuvši ovu Božiju Objavu, spuštale svoje ogrtače pokrivajući njime cijelo tijelo. Kada bi izlazile napolje iz bogobojaznosti su bile ćutljive i smirene, obućene u crnu odjeću tako da su izgledale kao da im na glavama stoje gavranovi.
Kaže Allah: “A ako od njih nešto tražite tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.” {El-Ahzab, 33-35}
Razlog ovome je to što hidžab predstavlja čist i jak način za zaštitu ljudskih srca od zastranjivanja, izopačavanja, težnji ka strastima i zabranjenim žudnjama, i on je sigurna preventiva koja sprječava pad u iskušenja. On djeluje kao barijera između njih i poroka, čuva ih daleko od griješenja pa čak i razmišljanja o tome.
Uzvišeni Allah je u ovome časnom ajetu postavio ženu na vrlo visok položaj i predstavio je kao skupocjeni dragulj ili čak više od toga. U šerijatu je žena biće koje je stvoreno da daje čiste potomke, te je zbog toga ona nepresušno vrelo krjeposti i vrlina. Njeno zadržavanje ove počasti i ostajanje na ovako visokim stepenima zavisi od njenog pridržavanja islamskog morala i njegovog učenja.
Ovo je ono sa čime su došli ajeti, objavljeni čistim, pobožnim i uzoritim majkama pravovjernih, kao i ženama vjernika koje su se povinovale odredbama Uzvišenog, postupajući tako na jedini ispravan način. Neka ih Svemogući Allah nagradi zbog njihovog vođstva i uzorite uloge sa kojom su postale najuzvišeniji primjeri za sve žene muslimanke.
One su bile u prednosti slijedeći svjetlo upute, odgajajući se tako u zakonima koji su dolazili od Allaha, subhanehu ve te’ala, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. One su bile te koje su pohitale da sprovedu propise islama i njegovo učenje u praksu onako kako ih je tome podučio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sa čime je bio zadovoljan njihov Gospodar.
A u hadisu se spominje da je neka žena ušla u sobu Aiše, radijellahu anha, u prozirnoj haljini. Tada joj Aiša, radijellahu anha, reče: “Ako si ti žena vjernica, onda ti ta odjeća nije prikladna, ali ako nisi onda uživaj u njoj.”
Dakle, hidžab je propisan da pokriva cijelo tijelo uključujući i lice. Hidžabom se ne naziva pokrivanje glave, ako lice i ostali dijelovi tijela nisu pokriveni, ukazujući tako na draži žene. Ovim dolazimo do zaključka da čak i ona odjeća koja pokriva cijelo tijelo ali na neki način ističe samu pojavu žene, pokazuje njene ukrase i otkriva neki dio njenog tijela, smatra se nedopuštenom. To je suprotno Allahovom upozorenju o iskušenju šejtana u vezi odjeće. Ovo je slikovito opisano u slijedećim ajetima: “O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite.” {El-A’raf, 27}
“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.” {El-A’raf, 26}
Sada šejtan pokušava da učini istu stvar sa potomstvom Ademovim. Zapovjeda im da čine nepristojne i loše stvari, naporno se trudeći da ih odvoji od vladanja po urođenim (prirodnim) zakonima propisanim od strane Svemogućeg nam Gospodara.
Kako bi se klonili lošeg uticaja šejtana Allah nam je odredio propise odjeće obznanivši ih čitavom čovječanstvu. Ta odjeća je ona odjeća koja skriva ljepotu i unutrašnje ruho žene, čuva njeno dostojanstvo, te je tako štiti od zla zablude i zlonamjernih poticaja.
I zaista je dovoljno insanu dobra i milosti objavljenih u Kur’anu, koji mu čuvaju njegovu čast i njegova prava. Allah nas je još počastio i uputom koje ako se budemo pridržavali nećemo nikada skrenuti sa pravog puta. Objasnio nam je štetno i korisno, tako da smo time došli i do uslova ispravnosti hidžaba:
prvi uslov: hidžab treba da pokriva cijelo tijelo, uključujući i lice (zbog smutnje njegovog otkrivanja);
drugi uslov: hidžab ne treba da bude ukrašen ili šaren. Dozvoljeno je da bude bilo koje boje (jednobojan) ali ne i privlačan;
treći uslov: hidžab mora da bude neproziran, širok i komotan, kako ne bi otkrivao ženine obline ili odjeću koju je obukla ispod njega;
četvrti uslov: hidžab treba da bude bez uzoraka i detalja koji ga pretvaraju u odjeću nevjernica skrojenu po modi;
peti uslov: ne smije da liči odjeći muškarca, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prokleo je Allah muškarce koji oponašaju žene, i žene koje oponašaju muškarce.”;
šesti uslov: hidžab ne treba da bude jako skup kako ne bi dobio osobinu ekstravagantne odjeće i odjeće koja rasipa imetak. Ovakav postupak navodi ženu u licemjerstvo i želju da se osjeća uglednom i slavnom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko želi da bude čuven po nečemu, Allah će ga učiniti čuvenim po lošem, a ko radi djela kako bi ga drugi vidjeli, Allah će ga razotkriti.”;
sedmi uslov: hidžab ne smije da se miriše parfemom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Svako oko je bludnik, a i žena koja se namiriše pa prođe pokraj skupine muškaraca je takva (tj. bludnica).”
Uistinu otkrivanje ženi ukida dostojanstvo i prava koja su joj dodijeljena islamom, pljačka njenu ženstvenost, te joj izlaže tijelo pogledima istodobno ukazujući i na njegove mahane. Ono takođe ukazuje na ženu koja je već izgubila pristojnost i čednost, za razliku od one koja se pokorila odredbama Uzvišenog Allaha.
Otkrivanje žene prouzrokuje:
prvo: njeno buntovništvo protiv islamskog društva i nepokornost naredbama Uzvišenog Allaha;
drugo: njeno suprostavljanje čistom šerijatu i nepatvorenom sunnetu;
treće: pomanjkanje islamskog morala kod nje;
četvrto: odsutnost stida i čednosti koji su od svojstava majki pravovjernih, neka je Allah zadovoljan sa njima, a takođe i osobine svih vjernica;
peto: njeno odbacivanje svega što pokriva njene dijelove tijela koji su izvor smutnje;
šesto: njeno poistovjećivanje sa muškarcem u međusobnim odnosima;
sedmo: njeno mješanje sa muškarcima na radnim mjestima;
osmo: njeno slijeđenje ideologija i pravaca koja joj servira zapadni svijet;
deveto: njeno oponašanje nevjernica u njihovim običajima;
deseto: njenu nadređenost mužu;
jedanaesto: nezadovoljstvo supružnika jednog sa drugim, zbog čega se okreću traženju drugih partnera;
dvanaesto: diktaturu i samovolju zapadne mode nad njom i izgledom njene odjeće;
trinaesto: upotrebu njenog tijela u svrhe reklame većine muških artikala radi atrakcije i bolje promocije tih proizvoda;
četrnaesto: njeno ponižavanje na radnim mjestima koja su inače predviđena za muškarce;
petnaesto: njeno degradiranje u objekat zlostavljanja i napastvovanja, što nalazimo i u civilizovanim društvima koja zagovaraju kulturu i napredak.
Iz knjige: “A comparison between veiling and unveiling” (Usporedba islamskog pokrivanja sa otkrivenošću), napisala: Halah bint Abdullah, sa engleskog prevela: Enesa Hotić-Dizdarević, stihove prepjevao: Jasir F. Dizdarević.