Piše: mr. Elvedin Pezić
Jedno od pitanja koje bi trebalo da najviše interesuje vjernika na dunjaluku jeste šta najviše uzrokuje ulazak ljudi u Džennet, koji je Allahova vječna nagrada pokornim robovima, a šta najviše uzrokuje ulazak u Vatru, koja je Allahova kazna pripremljena za nevjernike i nepokorne robove.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onaj koga je Allah poslao kao milost svim svjetovima, nije ostavio ništa u čemu je nama korist a da nam nije u kazao na to, niti ima nešto što nama šteti i čega se trebamo čuvati a da nas nije upozorio na to.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: “Šta će ljude najviše uvesti u Džennet?” “Bogobojaznost i lijepo ponašanje”, odgovorio je. “A šta će ljude najviše uvesti u Vatru?” “Jezik i spolni organ”, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ovaj hadis bilježi imam Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u više svojih djela. Vidjeti: Es-Sahiha, 2/669, broj hadisa 977, Sahih ve daif Suneni Tirmizi, 5/4, broj hadisa 2004)
Ebu Hurejrine riječi: “upitan je” ukazuju na ambicioznost i pronicljivost ashaba, koji su od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražilida im pojasni zbog čega će i zbog kojih će djela ljudi najviše zaslužiti Džennet, Allahovu nagradu, i zbog čega će najviše ljudi završiti u Vatri, kako bi se trudili da zasluže prvo, a da se sačuvaju drugog.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “bogobojaznost” ukazuju na važnost bogobojaznosti, koja se opet ogleda u tome da čovjek neprestano ima na umu da ga Allah vidi i da se maksimalno potrudi da čini ono što Allah naređuje i da se kloni Allahovih zabrana. Ukazivanjem na važnost bogobojaznosti želi se definirati čovjekov odnos prema Allahu.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “lijepo ponašanje”, općeg su karaktera i obuhvataju sve što je lijepo u čovjekovom ophođenju prema ljudima. Ovim se svojstvom želi usmjeriti i definirati čovjekov odnos prema ljudima koji ga okružuju i podstaći da se prema drugima ponaša onako kao bi volio da se drugi ponašaju prema njemu.
Kazao je Ibn Kajjim: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povezao je bogobojaznost i lijepo ponašanje, zato što bogobojaznost popravlja i regulira ono što je između čovjeka i njegovog Gospodara, a lijepo ponašanje popravlja i regulira ono što je između njega i Njegovih stvorenja. Bogobojaznost vodi čovjeka ka tome da ga zavoli Stvoritelj, a lijepo ponašanje uzrokuje da ga ljudi zavole.” (El-Fevaid, 1/54)
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “jezik”, jasno ukazuju na to koliko je u životu važno da čovjek vodi računa o svom jeziku. Samo jedna izgovorena riječ može biti razlogom da čovjek zasluži Allahovu srdžbu, a isto tako i Allahovu milost. Mnogo je grijeha koji se mogu počiniti jezikom, a koji su, nažalost, postali naša svakodnevnica: psovka, uvreda, potvore, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi – nemimet, samo su neki od grijeha kojih se čovjek treba čuvati, a koji se mogu počiniti jezikom.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “spolni organ”, jasno ukazju na opasnost nekontroliranja strasti i nečuvanja spolnog organa od onoga što je zabranjeno, a što u prvom redu obuhvata bludničenje. Stoga se u Kur’anu na više mjesta iskreni vjernici opisu svojstvom “oni koji čuvaju svoja stidna mjesta” podstičući ih da čuvaju spolne organe od onoga što je zabranjeno.
Ovaj hadis trebao bi da bude moto po kojem živimo, da bogobojaznošću reguliramo naš odnos prema Allahu, a lijepim ponašanjem da reguliramo svoj odnos prema drugima, da se maksimalno potrudimo u čuvanju svog jezika i spolnog organa od svega što je zabranjeno.
Gospodaru, učini nas od onih koji se Tebe istinski boje, u javnosti i tajno!
Učini nas od onih čije će ponašanje biti usklađeno i protkano sunnetom Allahovog Poslanika!