Bježati od posljedica svog nedjela je karakteristika licemjera
Piše: Haris ef. Hasičić
Zadnjih dana, svjedoci smo tragičnog slučaja koji se dogodio u Sarajevu. Riječ je o slučaju ubistva dvije mlade djevojke u saobraćajnoj nesreći, te bijeg počinitelja tog gnusnog nedjela. U prvim danim nakon tragedije, javile su se različite reakcije na ovaj slučaj: od nevjerice i tuge najbližih, preko pokušaja kupljenja političkih poena, do zahtjeva za rušenjem različitih nivoa vlasti i otpuštanjem pojedinih osoba sigurnosno-saobraćajnih struktura.
Iako se u medijima posvetila pažnja kukavičkom bijegu počinitelja gnusnog nedjela u kojemu su živote izgubile dvije djevojke, slabo je ko analizirao razloge takvog dešavanja. Naravno ako izuzmemo analize kriminalnog miljea.
Ima li islam šta reći o ovome slučaju? Naravno, da ima!
No, prije nego krenem izlagati šta to islam ima reći o slučaju saobraćajne nesreće u Sarajevu, valja se upitati da li je slučaj bijega od posljedica nedjela rijedak ili čest slučaj u našem okruženju?
Može se slobodno tvrditi da je u našem okruženju skoro pa pravilo da se za posljedice nedjela iznalazi ili bijeg ili neki dugi način kojim bi se izbjegla kazna koja bi se inače dobila! Slučaj saobraćajne nesreće u kojem su živote izgubile dvije djevojke je težak i medijski popraćen, no svakodnevno se oko nas dešava, u anonimnosti, bijeg od odgovornosti, doduše na nižem nivou! No niži nivo ne znači da su posljedice takvog kukavičluka beznačajne! Naprotiv, mogu biti itekako krupne. Ne samo da počinitelji nedjela traže načine kako bi izbjegli posljedicama svojih nedjela, u tome im pomažu čak i njihovi roditelji, bliža i daljna rodbina, prijatelji i poznanici, stranačke kolege i ostali! Sve ovo može samo kulminirati ubistvom i bjegom počinitelja. Zašto bi neko, ko je navikao na bijeg od odgovornosti u lakšim stvarima stao i kod težih?
U bijeg od odgovornosti, međuostalim, spada: vršenje pritisaka ili prijetnje nastavnicima i učiteljima kada dijete dobije loše ocjene, podmićivanje profesora kako bi položili ispit, podmićivanje policajaca kako ne bi plaćali pune cijene kazni, podmićivanje doktora kako bi ranije došli na red za kojekakve medicinske tretmane ili preglede, potplaćivanje komisije prilikom polaganja vozačkog ispita itd. Lista može biti potencionalno beskonačna ako bi naveli sve one situacije pribjegavanja varkama ili iskorištavanja neznanja ljudi da bi od sebe otklonili ono što nas potpada.
No, da li gore navedena djela zaslužuju kvalifikativ kojeg sam naveo u naslovu ovog teksta – kvalifikativ licemjerstva? Kvalifikativ licemjerstva za pravdanje nepoštivanja naređenja Allahovog poslanika, s.a.v.s., može se naći u hadisu kojeg bilježi imam Buhari u svom Sahihu o slučaju Ka’b ibn Malika, r.a. Riječ je o hadisu koji opisuje slučaj trojice ashaba koji nisu poslušali Allahovog poslanika, s.a.v.s., u naredbi da prisustvuju bojnom pohodu na Tebuk. Pored Ka’b ibn Malika, r.a., ashabi koji su propustili pohod na Tebuk su Murare ibn Rebi’ Umeri r.a. i Hilal ibn Umeje Vakifi, r.a. Hadis o slučaju ove trojice neću navoditi u potpunosti jer je dugačak. Hadis se može naći u trećem tomu Buharijevog Sahiha, pod brojem 4418, odnosno vidjeti stranice: 443-452, III, VSK, 2009.
Ka’b ibn Malik, r.a., priča da je za pohod na Tebuk bio materijalno i tjelesno spreman. No, nikada nije otišao na Tebuk. Razlozi koje navodi u hadisu su čisto ljudski i individualni. Svakodnevnica koja je okupirala Ka’ba, r.a., zavarala ga je i spriječila od poslušnosti Uzvišenom Allahu i Njegovom poslaniku, s.a.v.s. Svakodnevnica koji i nas često zabavi od poslušnosti Uzvišenom Allahu. Kada je postalo sasvim jasno da je Ka’b, r.a., zakasnio u priključivanju pohodu na Tebuk, u hadisu navodi interesantnu opservaciju: „bio sam tužan jer sam vidio da su izostali (s pohoda na Tebuk) samo ljudi poznati po licemjerstvu ili nemoćni kojima je Allah dao opravdanje.“ Licemjeri, njih oko 80 nisu poslušali Allahovog poslanika, s.a.v.s., i u krajnjem slučaju Uzvišenog Allaha. Navodi dalje Ka’b, r.a.: „Kada sam obaviješten da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraća, zabrinulo me moje stanje i počeo sam razmišljati šta da slažem kako bih izbjegao njegovu srdžbu kada se vrati.“ Licemjeri koji su izostali, pravdali su se Allahovom poslaniku, s.a.v.s: „Počeli su dolaziti oni koji su izostali i iznositi opravdanja zaklinjući se da govore istinu. Bilo ih je nešto više od osamdeset. Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio je od njih ono što su javno iznijeli, i uzeo zavjet od njih i zamolio Allaha da im oprosti, a njihove tajne prepustio je Allahu.“ No, Ka’b, r.a., nije imao snage slagati Allahovom poslaniku, s.a.v.s., već mu je rekao: „Tako mi Allaha, znam ako ti danas kažem lažan govor kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će te ubrzo učiniti srditim na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja!“
Licemjerima koji su, laganjem, bježali od odgovornosti zbog izostanka s Tebuka, Allahov poslanik, s.a.v.s., je prihvatao njihove riječi. No, sasvim drugačija situacija je bila sa trojicom ashaba koji nisu htjeli lagati. Tim ashabima je nametnuta izolacija od ostalih muslimana. Nisu pričali s njima, nisu im odgovarali na selam. Čak je i njihovim ženama zabranjeno sastajanje sa svojim muževima. Takva situacija je potrajala 50 dana. Dana koje Ka’b, r.a., opisuje riječima: „Zemlja mi je postala tijesna koliko god da mi je bila prostrana.“
Neko može tvrditi da su u ovom slučaju licemjeri potvrdili svoje licemjerstvo lažima koje su opet poznat kvalifikativ licemjera iz drugih hadisa, a ne striktno zbog izbjegavanja odgovornosti za svoja djela! No, u našem hadisu se pominje i bijeg! Naime, sredinom perioda izolacije trojice ashaba, Ka’b, r.a., dobija pismo od kralja Gassana u kojem je stajalo: „Obaviješteni smo da tvoj drug (Allahov poslanik, s.a.v.s.) grubo postupa prema tebi. Znaj da te Allah nije ostavio poniženog i izgubljenog, dođi k nama, mi ćemo te utješiti.“ Svaki licemjer koji bi se našao u tako teškoj situaciji bi pobjegao iz patnje izolacije (zatvor) u uživanje slobode i blagostanje kraljevog dvora! No ne i Ka’b, r.a., koji navodi: „Ovo je još jedno iskušenje!, te sam zapalio pismo u peći.“
Nakon 50 dana Uzvišeni Allah objavljuje ajete: „Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!“ (Kur’an, Tevbe, 117-119)
Ka’bu, r.a., je, nakon objave gornjih ajeta, Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Raduj se najboljem danu koji si doživio otkako te majka rodila!‘“ Također, Ka’b, r.a., o veličini ovog događaja, priča: „Susretale su me grupe i grupe ljudi i čestitali mi na Allahovom pomilovanju, govoreći: ‘Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje!‘“
Neko može reći da su bolje prošli oni koji su slagali. No to jednostavno nije istina. Ka’bu, r.a., je njegov Gospodar oprostio, a oprostio mu je i Allahov poslanik, s.a.v.s. Narod ga je opet prihvatio, a sam Ka’b, r.a., u svom islamu, bio je čvršći nego do tada. S druge strane licemjeri će na dnu Džehennena biti! Tako da se Ka’bov, r.a., slučaj i slučaj licemjera ne mogu ni porediti, a kamoli izjednačavati!
Štaviše, ustrajavanje na istini je zadovoljstvo samo posebi, za razliku od jada i čemera koji svakodnevno proživljavaju lažljivci, Ka’b, r.a., navodi: „Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tog dana, tako da ga nisam slagao i upropastio se kao što su se upropastili oni koji su mu slagali.“
Ako budemo htjeli da naša djeca prihvataju odgovornost za svoja djela, nemojmo ih podučavati da varaju ili lažu čak ni u svakodnevnim sitnicama.