Piše: Mr. Rusmir Čoković
„Žena je stvorena od rebra, a najiskrivljeniji dio rebra je njegov gornji dio. Ako budeš htio da ga ispraviš slomit ćeš ga, a ukoliko ga ne budeš dirao ostat će iskrivljeno. Stoga oporučujte jedni drugima da budete dobri prema ženama.“ (Hadis)
Brak za vjernika ne samo da je blagodat, već je, kako nam Ku’ran kaže, Allahov dokaz: „I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Prijevod značenja Er-Rum, 21) Budući da vidimo da mladenci relativno brzo nakon uspostave braka, umjesto pomenute smirenosti, nailaze na ono što je oprečno tome, a to je uznemirenost i raznovrsni bračni problemi, neophodno je spomenuti nekoliko važnih stvari da bi se ova smirenost postigla i, ukoliko je izgubljena, povratila.
Svakom mužu brak, osim smirenosti, nudi jednu fascinantnu mogućnost, a to je da on, bez obzira u kojem vremenu i na kojem prostoru živio, može zbog braka postati najbolji vjernik. Biti dobar vjernik ogleda se u dvjema stvarima:
Prva je čovjekov odnos prema njegovom Gospodaru, njegovo lijepo i iskreno vjerovanje, izvršavanje Njegovih naredbi, i izbjegavanje loših i zabranjenih stvari. On prije svega čuva svoj namaz obavljajući ga redovno, redovno čita Kur’an iz kojeg crpi pozitivnu energiju, i kloni se svih grijeha, prije svega onih velikih.
Druga stvar je čovjekov odnos prema ljudima, naročito onima sa kojima najviše dijeli svoj životni prostor, prioritiziranim shodno kur’ansko-hadiskim uputama. U tom smislu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je rekao: „Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji prema svojim ženama.“ (Bilježi Tirmizi, br. 3895)
Dakle, onaj ko želi da bude najbolji ne mora ići na daleko putovanje, ne mora tražiti ogromna finansijska sredstva niti pomagače, već svakodnevno ima priliku da bude najbolji vjernik ukoliko bude najbolji prema svojoj voljenoj drúgi istodobno slijedeći najljepši uzor, sallallahu ‘alejhi ve selleme.
Uzorit suprug sa svojom suprugom ima dva poprišta interakcije – prvi je da joj bude dobročinitelj u najširem značenju te riječi, a drugi da ne dopusti, odnosno da spriječi uplitanje bilo koga u brak.
Pažljiv suprug
Jedna od rijetkih stvari koju jedni drugima trebamo oporučivati je dobročinstvo prema suprugama. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme: „Oporučujte jedni drugima da budete dobri prema svojim ženama.“ (Bilježi Buhari, br. 3331)
Da bi čovjek u bračnim vodama mogao uopće ploviti u ispravnom smjeru mora poznavati narav svog saputnika. Ukoliko lađu braka budu zajedno i koordinisano vodili, svako shodno svojim odgovornostima, onda će sa njom daleko stići i uspješno okončati svoje putovanje čije je odredište Džennet.
Prije braka većina nas imamo prilično idealnu sliku o braku, a ona počinje da se manje ili više narušava kako brak odmiče. Razlog tome je uglavnom što upoznajemo loše strane svoje supruge, a loše strane svi imamo. Pogledajmo kako Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, upućuje vjernika da gleda na svoju suprugu vjernicu: „Neka vjernik ne mrzi vjernicu; ako bude mrzio neku njenu osobinu sigurno voli neku drugu.“ (Bilježi Muslim, br. 1469) U ovom hadisu on se, ‘alejhi-s-salatu ve-s-selam, obraća vjernicima, ali ne smijemo zaboraviti da su živeći sa nama i naše supruge isto tako otkrile naše loše strane, naše mahane, pa stoga nemamo ništa veće pravo da nabrajamo njene mahane uz istovremeno nabrajanje zaboravljenih svojih mahana. Postoji jedna razlika, a to je da muž treba biti pažljiviji, da treba često namjerno da zažmiri na njene eventualne propuste prema njemu. Sjetimo se hadisa koji bilježi Buharija (br. 29), a u kojem Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kaže da je vidio da će većina stanovnika Džehennema biti žene. Kada je upitan o razlogu toga, rekao je: „Zato što mnogo proklinju i mnogo negiraju dobročinstvo muža. Ukoliko joj stalno činiš dobročinstvo, a onda ona vidi nešto što joj se ne dopada, ona kaže: ‘Nikakvog dobra od tebe nisam vidjela.’“ Neki učenjaci kažu da je ova osobina, iako spomenuta u kontekstu žena, navedena kao razlog ulaska u Džehennem općenito; tj. nije uvjet da bude prisutna kod žena, već se prijetnja odnosi i na muškarce ukoliko se nađe kod njih.
U drugom hadisu plemeniti Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, veli: „Pažljivo sa staklenkama.“ (Bilježe Buhari, br. 6209, Muslim, br. 2323, i Ahmed, br. 12761) Kako lijepa usporedba!? „Staklenke“. Ukoliko sa njima imaš brze i nagle pokrete, ukoliko dopustiš da ti ispadnu i ukoliko ne budeš brižno pazio na njihovu krhkost veoma brzo će se slomiti.
Mogli bismo slobodno reći da svaki čovjek ima neku ili više „slabih tačaka“. Da bi posebno bio pažljiv muž mora realno znati šta su „slabe tačke“ njegove supruge, a onda nakon što ih je spoznao da se prema njima ispravno postavi. Prva stvar je da ju zbog njih ne smatra manje važnom i da je nipošto ne omalovažava. A druga je da drugim ljudima, ma koliko mu bili bliski, ne otkriva te njene slabe tačke. Na ovakvo značenje nas upućuje hadis u kojem Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kaže: „Ko prikrije muslimana, Allah će njega prikriti na Ovom i na Onom svijetu.“ (Bilježi Muslim, br. 2669)
Svaki iskren vjernik, kao što zna da treba nastojati da sebe popravi zna da treba raditi na popravljanju stanja ljudi oko njega, a naročito onih sa kojima živi i koje voli. Međutim, moramo shvatiti da stvari koje su dio nečijeg karaktera zahtijevaju mnogo vremena i truda da bi se promijenile, ako uopće dođe do promjene. Stoga nas Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, savjetuje: „Žena je stvorena od rebra, a najiskrivljeniji dio rebra je njegov gornji dio. Ako budeš htio da ga ispraviš slomit ćeš ga, a ukoliko ga ne budeš dirao ostat će iskrivljeno. Stoga oporučujte jedni drugima da budete dobri prema ženama.“ (Bilježi Buhari, br. 3331) A u predaji ovog hadisa kod Muslima (br. 1468) stoji: „Ako budeš uživao sa njom, uživat ćeš iako pri njoj ima nedostataka, ako budeš pokušao da je ispraviš slomit ćeš je, a njeno lomljenje je njeno puštanje.“
Vidovi pažnje
Sljedeće vidove pažnje iz prakse našeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, potvrdila su mnoga savremena istraživanja u oblasti bračnih odnosa:
1) Supruga od muža očekuje da je sasluša i da pokaže razumijevanje za njene emocije, njene doživljaje i njena razmišljanja. Hadis Ummu Zer‘e je jedan od dužih hadisa koje su zabilježili islamski učenjaci. U tom hadisu Aiša, radijallahu ‘anha, prepričava svom mužu, našem Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako se sastalo jedanaest žena koje su dugo razgovarale, pa mu je spomenula šta je svaka od njih rekla. Ovaj vjerodostojni hadis koji bilježi i Buharija (br. 5189) kao i mnogi drugi slični njemu ukazuju da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao vrlinu da pomno sluša i do kraja sa pažnjom sasluša svoju suprugu.
2) Konstantno ukazivati pažnju toplim riječima, komplimentima i tjelesnim dodirima koji nisu dio predigre intimnog odnosa, već odraz prisnosti i bliskosti. Aiša, radijallahu ‘anha, veli: „Ne bi prošao nijedan dan, a da Poslanik, sallallah ‘alejhi ve selleme, ne bi došao kod svake od nas pa bi nas samo zagrlio.“ (Bilježi Ebu Davud, br. 2135)
3) Stalno brinuti o poklonima i lijepim iznenađenjima. Pod ovim ne mislimo na izdržavanje žene koje se spominje u hadisu: „Vi ste dužni njih izdržavati i odijevati u skladu sa običajem.“ (Bilježi Muslim, br. 1218) Pod ovim mislimo na mala iznenađenja i poklone koje žene vole, koji im nevjerovatno puno znače, a ne koštaju mnogo. To su nevjerovatne stvari u bračnom životu zbog kojih itekako treba uključiti svoju maštu i za njih od Allaha očekivati lijepu nagradu.
Također, onaj ko pred svojom djecom svojim primjerom pokazuje ili, bolje rečeno, živi dobročinstvo prema svojoj supruzi, na najbolji način u njihov odgoj urezuje kako oni trebaju poštovati svoju majku, ali i kako da oni sutra budu uzoriti bračni drugovi.
Čuvanje bračnog dvorca
Sva tvoja pažnja i svo vaše međusobno povjerenje u dvorcu vašeg braka prestat će onog trenutka kada u njega uvedete nekog ko mu ne pripada, a dvorac će, ukoliko i ostane čitav, postati tijesan i neudoban. Ukoliko želiš da u njemu uživaš, u svoj brak nemoj nikoga uvoditi, ni svoje prijatelje, ni rođake, ni komšije, pa čak ni roditelje. Šta znači ne uvoditi u brak? To znači sve stvari, bez obzira bile pozitivne ili negativne, koje se tiču tvog odnosa sa tvojom ženom, ne smiješ iznositi i o njima pričati sa onima koje smo spomenuli. Svi posebni momenti nježnosti, ljubavi, užitaka i sreće koliko god je moguće neka ne prelaze prag vašeg doma. Isto važi i za sve tvoje i njene međusobne nesuglasice ma kakvog intenziteta bile a koje su neminovne u najidealnijem braku. Ne treba ih i ne smije niko da zna pa makar bio najbliži rod. Zašto? Nebrojena savremena istraživanja su pokazala da su ovo najveći rušitelji braka, jer kod najvećeg broja ljudi koji saznaju za lijepe stvari u vašem braku to izaziva ljubomoru i zavist koji ih mogu motivisati da o vama govore ili vam prirede ono što će nauditi braku; sa druge strane kod velikog broja onih koji saznaju za vaše probleme to će biti sofra sa kojom će se oni naslađivati i sa nje će oni hraniti one koji su slični njima, a nimalo vam i da mogu neće pomoći. Nesuglasice su u braku neminovne, ali ih supružnici uglavnom najbolje sami znaju riješiti. Poznati islamski učenjak šejh Ali Tantavi je bio kadija. Jedne prilike su mu došli muž i žena koji su rekli da žele da se razvedu. On ih je pitao gdje žive, a nakon što su mu odgovorili on im je rekao da uđu u jednu prostoriju pored one u kojoj je on vršio svoju kadijsku dužnost i zamolio ih da ga sačekaju dok on završi neke važne presude. Nakon nekoliko sati pozvao ih je da ponovo uđu kod njega. „Cijenjeni kadijo, mi se izvinjavamo. Predomislili smo se i ne želimo da se razvedemo.“ – rekoše oni. „Dobro, razumijem,“ – reče šejh nasmijano, „možete slobodno ići“. Neko od prisutnih se začudio te je nakon što su ovo dvoje izašli pitao: „Šta se desilo sa njima?“ Šejh tada reče: „Kada su tek ušli kod mene mogao sam primijetiti da jedno drugo puno vole. Kada sam ih pitao gdje žive, rekli su mi da žive kod njegovih roditelja, i da ih ima mnogo u istoj kući. Znao sam da oni nemaju dovoljno vremena, a vjerovatno ni prilike, da jedno sa drugim razgovaraju, pa sam im rekao da uđu u onu prostoriju. U njoj su njih dvoje razgovarali na miru i bez ičijeg miješanja i to je bilo dovoljno da se pomire.“ Zbog mnoštva ovakvih slučajeva, a radi blagostanja u porodici, uzorit muž će maksimalno nastojati da živi zasebno od svojih roditelja, uz istovremenemo pojačavanje napora da bude njima dobročinitelj. Izuzetak su stari i bespomoćni roditelji koji su u potrebi za njegom.
Mi smo svjedoci da najviše problema u brakovima bude ili zbog punice ili zbog svekrve. Razlog tome su dvije sljedeće stvari:
1) Svaka majka, pa i majka koja je dobra vjernica, je po inerciji ljubomorna kada dijete kojem je ona posvetila čitav svoj život dobije nekog koga to dijete voli i pazi, o kome se brine i kome posvećuje pažnju. Ta ljubomora koje majke nisu ni svjesne postaje u onoj mjeri veća u kojoj čovjek pred njom iskazuje ljubav, brigu i vezanost za svojim bračnim drugom. Iz toga se kod majke izgrađuju nerazumne, a često po brak i veoma pogubne reakcije prema bračnom drugu njenog djeteta. Da bi ublažio neželjene reakcije ove ljubomore, uzorit muž će nastojati da što više čini dobročinstvo svojoj majci tako da ona umjesto da osjeti da je zaboravljena i napuštena, osjeća da je njen sin sada mnogo bolji i pažljiviji prema njoj. Pažnja koju će joj posvetiti mora biti daleko veća nego ikad prije braka.
2) Ranije pomenute bračne nesuglasice, kada ih muž i žena iznose i ispričaju drugima, bliskim prijateljima, pa čak i svojoj braći ili sestrama, a naročito roditeljima, oni stanu na stranu svog, a protiv tuđeg djeteta, kojem onda usljed nedovoljne bogobojaznosti najčešće čine neki vid nepravde.
Svima nam je dobro poznato da je neposlušnost roditeljima jedan od najvećih grijeha, i da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: „Džennet je pod majčinim nogama“. (Bilježi Nesai, br. 3104) Ali je isto tako rekao: „Najbolji među vama je onaj ko bude najbolji prema svojoj ženi.“ (Bilježi Tirmizi, br. 3895)
Greška koju muževi često čine od samog početka braka jeste da od svoje supruge načine majčinu služavku, koja ukoliko ne izvršava svoj (služavski) posao zaslužuje svaki ukor, i „opravdano“ može biti „otjerana“ i vraćena nazad svojima. Iako je ovo kod nas često običaj, meni nije poznato da je ovo nešto na što nas upućuje naša lijepa vjera i smatram da ovu grešku uzoriti suprug mora nastojati da ispravi. Žena je dužna biti poslušna svom mužu, a ne njegovim roditeljima, što svakako ne znači da se ona prema njima ne treba lijepo i uljudno odnositi. Kao što je neprihvatljiva greška da čovjek na zahtjev svoje žene „izbaci“ majku iz svoje kuće, pogrešno je udovoljiti proizvoljnoj želji roditelja da njihov sin razvede svoju suprugu. S toga, da bi najbolje primijenio oba pomenuta hadisa, ne trebaš reći svojoj ženi da uradi sve što joj na primjer tvoja majka kaže da uradi, već trebaš zamoliti svoju majku da tebi kaže šta joj treba, pa onda da to sam uradiš, što se zapravo od tebe traži, ili da zatražiš od svoje supruge da ona to uradi. Na taj način možeš na neki način održavati ravnotežu između svoje žene i tvojih roditelja. Zar ne očekuješ od svoje žene da se ona isto tako postavi u odnosu tebe i njenih roditeljima!?
Slično ovome, uzorit suprug čuva dostojanstvo svoje supruge kod svih njegovih rođaka, komšija i prijatelja, baš onako kako bi volio da ona čuva njegovo, jer nastoji primijeniti hadis „niko od vas neće vjerovati dok svome bratu u vjeri ne bude volio ono što voli sebi“, a najpreči „brat“ je supruga muslimanka koja zasigurno potpada pod značenje ovog hadisa.