Piše: dr. Hejsem el-Haddad
Preveo: Haris Osmanagić
Sa imenom Allaha; sva zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika!
“Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu dobra postigli, i vjernike je Allah borbe poštedio, Allah je, uistinu, Moćan i Silan.”[1]
U svjetlu pokušaja državnog udara u Turskoj u noći 15. jula, 2016. godine, nećemo slijediti politički običaj otpočinjanja teksta političkom analizom, već, prije svega, zahvaljujemo Allahu Uzivišenom, i slavimo Ga jer je Njegovom voljom ovaj udar okrenut naopačke; a ovaj udar je mogao imati sličan rezultat kao i onaj katastrofalni udar na vladu i narod Egipta.
Na ovaj dan se prisjećamo da je Uzvišeni Allah – Pravedni Vladar. Allah je iznad svega i nikad ne ostavlja one koji su iskreni u držanju to onih istinskih islamskih vrijednosti. Nije Uzvišeni Allah ostavio Erdogana i njegovu partiju, niti narod koji ga je izabrao, znajući da je on najoštroumnija, najkompetentnija i najprimjerenija osoba da vodi Tursku u pravom smjeru.
Na zadnjim izborima, za njegovu partiju je glasalo 49,4% glasača, i od svog formiranja nije izgubila izbore. Erdogan, kao pojedinac, je na izborima 2014. dobio 52% glasova[2], nakon što je istovremeno radio za svoj narod, narod Turske, ali i za muslimanski svijet uopšteno. Erdogan je autoritet, ali nije autoritativan, a autoritet mu je dala većina Turaka.
Šejh Jusuf el-Karadavi nas je, u svom osvrtu na ovojutarnje vijesti i govoreći o predsjedniku Erdoganu, podsjetio na momente kada je Hadidža, radijallah anha, utješila Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nakon prve Objave, rekavši mu:
“Ne, tako mi Allahu, neće te Allah nikada poniziti:
– ti održavaš rodbinske veze,
– pokažeš nemoćnim,
– daješ siromašnim,
– ugošćavaš goste,
– i daješ svoj doprinos u svakom dobru.” [3]
Turska vlada je radila isto za svoje građane, izbavljajući ih iz sumorne i osiromašene, moralno i ekonomski bankrotirane ere Ataturka, ali isto tako je radila za tri milione Sirijaca, pružajući im humanitarne uslove koji se ne mogu naći ni u jednom izbjegličkom kampu u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Ne možemo zaboraviti ni ogroman doprinos narodima Afrike i, uopšteno, muslimanskom svijetu. Imajte na umu, da se tek nakon ovog udara svijet počeo brinuti za sudbinu mnogih ovih ljudi![4] Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah pomaže svom robu sve dok on pomaže svom bratu po vjeri.”[5] I kaže, sallallahu alejhi ve selleme: “Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On će se sjetiti vas kada vam naiđu poteškoce i nedaće.”[6]
Erdogan i njegova vlada su znali za Sirijce i mnoge druge kada su sami bili u izobilju, pa ih je Uzvišeni Gospodar pomogao na teškim ispitima u tokom velikih nedaća, ne dozvoljavajući da ga nadvladaju spletke zlobnika.
Narod i društvene mreže su bili na nogama nakon ovih događaja u Turskoj, sa velikim emocijama prateći sve što se dešavalo. Hiljade i hiljade poruka je poslano u kojima su jedni od drugih tražili da dove za Tursku, da pokažu solidarnost sa legitimnom vladom i da ohrabre ljude da izađu na ulice. Momentalna, ali i ogromna podrška je došla od svih dijelova ummeta, koji je sinoć zaista bio jedno tijelo i jedna snaga.
Dr. Selman el-‘Udeh je putem Twittera rekao: “Posljednji trag ljudi koji su činili fesad je uklonjen. Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.”[7] Kako li je samo brzo došlo olakšanje od Allaha! I kako su samo Njegovi robovi pohitali da čine dovu (kunut)! Bez imalo sumnje, ovo je znak da je Ummet itekako budan i da želi da pomogne onim iskrenima koji pomažu Ummet i onim iskrenima koji slijede Allahovu vjeru koliko god mogu.
Moramo priznati veličinu naroda koji je kolektivno podržao iskrene vođe, praveći razliku između njih i varalica, smatrajući Erdogana od onih prvih. A sve ovo se desilo uprkos mnogim kritikama upućenim njemu i njegovoj vladi od strane portparola mnogih interesnih grupa. Kolektivna podrška ummeta jednoj osobi nosi sa sobom toliko značaja, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Meleki su Allahovi svjedoci na nebesima, a vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji.”[8]
A ovo dalje aktualizira ajet: “Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!”[9]
Sve ovo što se dogodilo pokazuje da stvarna snage i promjena, nakon Allahove moće i promjene koju On propiše, dolazi od naroda, a ne od vojske ili od bilo kakve grupe. Vidjeli smo kako je narod, instinktivno i momentalno, izašao na ulice, spreman da žrtvuje duše i trud, da spasi Tursku, nakon samo jednog poziva njihovog voljenog predsjednika Erdogana da to urade. Vidjeli smo slike ljudi koji se hvataju za tenkove golim rukama, bacajući na njih sve što im je blizu, gađajući ih drvljem, okrenuti prsima prema njima čak i kada ovi otvaraju vatru. Sve je ovo rezultat njihovog ubjeđenja u iskrenost njihovog viđe i to je činjenica koju nijedan zajedljivi “outsider” ne može promjeniti.
Svo vrijeme su BBC i drugi lokalni “portparoli” izobličavali slike jasne poput dana; “eksperti” na BBC-ju su tvrdili da je ovo tipična situacija u kojoj se jedan “zbačeni diktator” ne može vratiti u svoju zemlju, poput bilo kojeg drugog “zbačenog diktatora”. Očigledna je bila glorifikacija udara od strane “medijskih ventila”, koji se finansiraju javnim novcem, poput BBC-ja, što govori dovoljno o tome koliko im se gadi demokratija koja rezultira “muslimanskom vladom”! Jedan voditelj na radiju BBC-ja je jednom komentatoru spomenuo to da “ima indikacija da je Erdogan izveo ovaj udar kako bi učvrstio svoju vlast.” Možete li zamisliti da ijedan medij ponovi takve riječi u stilu teorije zavjere, ali drugi put misleći na terorističke napade negdje na Zapadu?
Na video snimcima smo vidjeli da narod Turske, uprskog onome što se govori o njihovom skromnom nivou religioznosti, izlazi na ulice da dokaže suprotno: uzvikujući “Bismillah”, “Allahu ekber”, oslanjajući se na Allaha i tekbirajući.[10] Društvene mreže su prenijele kako su ezani odzvanjali za džamija širom Turske, iako nije bio vakat za namaz, nakon što je to naredio Mehmet Gormez, predsjednik Uprave za vjerske poslove u Turskoj. To je način traženja pomoća od Allaha. Narod se, kada ih musibet zadesi, vraća Allahu, priznajući da nema pomoći osim od Allaha:
“A pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista silan i mudar.”[11]
Ovo što se desilo i odgovor naroda, bez imalo sumnje, samo potvrđuje islamski identitet Turske, i opovrgava izmišljotine lokalnih medija da je Turska “podjeljena” ili da je narodu “preko glave konzervativnog islama” te da im treba “liberalna i sekularna” demokratija i druge besmislice. Broj glasača od više od 22 miliona, koji je podržao ovu tursku vladu, je veći od broja glasača koji je podržao Brexit (17,4 miliona)[12], veći je od broja glasova koji dobija Konzervativna partija (11 miliona), i očigledno više nego li broj glasova koji je dobila Theresa May (nijedan demokratski glas).
Kako na Zapadu tako i širom muslimanskog svijeta, ovaj udar je otkrio licemjere. Mediji u nekim muslimanskim zemljama su pokazali veliko zadovoljstvo kada je udar počeo, da bi kasnije otvoreno pokazali svoju tugu kada je isti taj udar propao. Maske su pale, a ovo će pomoći Turskoj da pročisti svoju armiju i napravi brane od budućih udara, inšallah.[13]
“Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.”[14]
Pogledajte samo ovu razliku Erdogana i njegovih rivala, koji su željeli da ga uklone. Ovi Erdoganovi rivali nisu imali drugog načina da narod povedu ka “liberalnom”, bezvjerskom i sekularnom, osim vojnom silom. Njihova strategija je “vojskom protiv naroda.” Nasuprot tome, Erdogana je odbranio narod od vojske i to je istinski znak lidera, onog koji vodi narod a ne tenkove.
Iako je vođstvo Turske koristilo princip demokratije da dođe na vlast, dobijajući izbore za izborima od 2002. godine, treba shvatiti da “vođstvo”, u suštini, nije ništa više od ugovora između naroda i lidera. Ukoliko narod izabere jednu osobu ili partiju da im bude vođa, oni u suštini “naprave” ugovor između sebe i lidera. Stoga, svako onaj ko prekrši ovaj ugovor čini nedozvoljeni ustanak protiv islamski ovlaštenog vođstva (hurudž) ili veliki grijeh anuliranja ovog ugovora kojeg je ratificirala ogromna većina naroda. Dakle, iako je došlo putem izborne “demokratije”, ipak je to šerijatska stvar koja ima svoju težinu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao:
“Pomirenje je dozvoljeno među muslimanima, osim onog pomirenja kojim se zabranjuje dozvoljeno ili dozvoljava zabranjeno. Muslimani su dužni poštivati (dogovorene) uvjete, osim onih kojim se zabranjuje dozvoljeno ili dozvoljava zabranjeno.” [15]
Pod “uvjetima” misli se na uvjete koje sami sebi ratificiraju kao obavezujući, uključujući i način na koji sebi biraju vođu.
Poziv našim prijateljima iz redova sufija
Tokom ovog nemilog događaja i nakon njega, dalo se primjetiti da su neki pojedinci koji se vezuju za sufijske grupe podržavali ovaj udar ili “išaretili” svojim sljedbenicima da se suzdrže od komentara, ne podržavajući nijednu stranu.
Ne znamo šta je islamsko-pravna (šerijatska) osnova za ovakve stavove. Ključno pitanje je: kakav problem imaju oni sa Erdoganom? Erdogan nije ni “vehabija” ni antisufija, što će reći da taj problem nije vezan za “vehabizam” niti za sufizam. Ustvari, jedino što njihov stav govori o njima jeste da oni sprovode volju globalne američke inicijative da “uguše” svakog muslimanskog vođu koji se bori za prava muslimana i koji je stao naspram zapadnjačke hegemonije, poput predsjednika Muhammeda Mursija. Ovo je daleko od neke stvari vezane za akidu, međutim, ono što jeste konzistentno jeste da svi oni koji su protiv zapadnjačke hegemonije dobijaju naljepnicu “vehabija”, makar oni i nemali ikakve veze sa tom kategorizacijom.
Željeli bismo da vidimo nedvosmislene izjave od sufijskih vođa širom svijeta u kojima osuđuju sve one koji su podržali ovaj udar, uključujući i nešto čime se oni od takvih zauvijek ograditi. Tražimo od njih i da nedvosmisleno izjave da neće nikad stati na stranu zapadne, anti-islamske hegemonije, koja je “pregazila” sva bivša postignuća muslimanskih vlada u Tunisu, Libiji, Egiptu, Iraku, Palestini, Alžiru, i koja je to nedavno pokušala da uradit u Turskoj, neovisno o akidi one države spram koje se hegemonija sprovodi.
Na kraju, molimo našeg Gospodara da sačuva muslimanski Ummet, predsjednika Erdogana, njegov narod i tursku državu od zlobnika i neprijatelja islama.
Onima kojima se – kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!” – vjerovanje povećalo, pa su kazali: “Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik! Pa su se vratili s Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo. Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, a Allah je neizmjerno dobar!”[16]
Izvor: www.islam21c.com
_____________________________________
Reference:
[1] Sura El-Ahzab, 25.
[2] http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-28735915
[3] Sahihul-Buhari, putem Aiše, radijallahu anha
[4] http://qz.com/733869/what-will-happen-to-the-nearly-3-million-syrian-refugees-in-turkey/
[5] Sahihu Muslim, putem Ebu-Hurejre, radijallahu anh
[6] Sahihut-Tirmizi, putem Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anh
[7] Sura El-En’am, 45.
[8] Sunenun-Nesai, putem Ebu-Hurejre, radijallahu anh
[9] Sura Alu Imran, 160.
[10] https://youtu.be/VdjuNyvF7yI
[11] Sura El-Enfal, 10.
[12] http://www.bbc.co.uk/news/politics/eu_referendum
[13] http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-36809083
[14] Sura Alu ‘Imran, 120.
[15] Et-Tirmizi, putem Kesira ibn Amra ibn Avfa el-Muzenija od svog oca, od svog djeda
[16] Sura Alu ‘Imran, 173.-174.