Priredio: Adnan Maglić
Nalazimo se u zadnjoj trećini mjeseca ramazana u kojoj musliman treba da pojača svoje ibadete i potpuno se preda svome Gospodaru. U zadnjim danima ramazana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provodio bi u ibadetu svaku noć, budio bi svoje ukućane, ne bi intimno prilazio svojim suprugama, smanjio bi kontakt sa društvom u kojem je živio i srce bi okrenuo svome Gospodaru.
Ako je čovjek u mogućnosti, zadnju trećinu ramazana sunnet je provesti u itikafu. Međutim, kad spomenemo “itikaf”, svi pomislimo da to podrazumijeva puko fizičko odvajanje od društva i porodice i osamljivanje u džamiji. Iako je ovo uvjet za ispravnost itikafa, nije i njegova srž. Bit i srž itikafa jeste da naše srce i naša duša u zadnjem dijelu ramazana uđu u “itikaf” i predaju se samo Uzvišenom Allahu, samo Njemu zikr čine i samo Njega iskreno obožavaju. Naše je srce upravo ono što posmatra i gleda Uzvišeni Allah, o čemu se govori u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, koji kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah ne gleda ni u vaše likove ni u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i djela.” (Muslim)
Uzvišeni Allah ukazuje nam na važnost iskrenosti, predanosti i bogobojaznosti koja ispunjava vjerničko srce, pa u ajetu vezuje dobro koje nam daje za dobro koje On vidi u našim srcima. Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ako Allah primijeti da u vašim srcima ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto…” (El-Enfal, 70)
Zato, kada svoje srce predamo Uzvišenom Allahu i nakratko zaboravimo svakodnevne obaveze, ostavimo dunjalučke brige i probleme, a dušu ispunimo pokornošću Onome koji ju je stvorio, tada ćemo osjetiti slast imana, slast sedžde pred Gospodarom svih svjetova. Tada će nas obaviti Allahova milost i oprost, naša će duša naći smiraj i doživjet ćemo ljepotu pokornosti Onome koji nas je stvorio od kapi sjemena i učinio nas Svojim namjesnicima na Zemlji.
Jedan dobri čovjek rekao je: “Primjer čovjeka u itikafu je kao primjer osobe koja je došla kralju na vrata njegovog dvorca i traži od njega da joj pomogne i ispuni njenu potrebu, govoreći: ‘Neću otići ispred tvoga dvorca dok mi ne udovoljiš ono što od tebe tražim.’ Takav je i musliman u itikafu. Došao je u džamiju, ostavio porodicu i prijatelje, dunjalučke potrebe i obaveze, pa kao da kaže Allahu, dželle šanuhu: ‘Došao sam da Ti se kajem, za oprost molim i neću otići odavde sve dok mi ne oprostiš, a Ti si najmilostiviji među milostivim, i Ti voliš da praštaš pa mi oprosti.’”
Onaj ko razmišlja o ramazanskim ibadetima, primijetit će jaku povezanost između itikafa i samog posta jer su oba ova ibadeta propisana sa istim ciljem i zadatkom, a to je da ispune ljudsko srce bogobojaznošću i da čovjeka vrate i približe njegovom Stvoritelju. Govoreći o postu, Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bili bogobojazni.” (El-Bekara, 183)
Vrhunac bogobojaznosti u mjesecu ramazanu, duševnog odgoja i predanosti Uzvišenom Allahu vjernik postiže u zadnjoj trećini ramazana. On tada, pored ostavljanja hrane i pića dok posti, ostavlja i minimizira dunjaluk i svoje obaveze na njemu, ostavlja porodicu i prijatelje te se potpuno predaje svome Stvoritelju. Dane provodi u zikru i učenju Kur’ana, a noću Allahu ničice na sedždu pada. Svjestan je da se u protekloj godini udaljio od Njega, pa Mu se sada pokajnički vraća i moli za oprost.
Uzvišeni je Allah prema ljudima neizmjerno dobar, pa nam za malo truda i u neznatnom broju dana daje veliku nagradu i obećava oprost grijeha. Iskoristimo dane koje su pred nama i provedimo ih onako kako ih je provodio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Molimo Allaha, dželle šanuhu, da nam podari snage da preostali dio ramazana provedemo u pokornosti Njemu i da nam oprosti grijehe! Amin!