Piše: mr. Elvedin Pezić
Koliko je danas ljudi u svijetu, u Evropi, na Balkanu, pa i u našoj voljenoj Bosni i Hercegovini, koji veoma lahko osuđuju islam, iako o islamu ne znaju skoro išta. Njihovo ponašanje donekle je i shvatljivo, pošto mediji koji uveliko učestvuju u kreiranju javnog mnijenja, svakim danom direktno i indirektno pokušavaju islam i muslimane prikazati u negativnom svjetlu. Ako muslimani pogriješe u nečemu, tada ih proglašavaju teroristima, a kada neku grešku, veću od one koju je počinio musliman, učini pripadnik druge konfesije, to se maksimalno minimizira, a nikako se ne povezuje sa terorizmom. (Slučaj Andersa Breivika samo je jedan u nizu slučajeva gdje se pokazala svjetska licemjerna i dvoaršinska politika prema muslimanima i drugima.) Koliko smo se puta osvjedočili da ljudi određeni dio svoga života provedu boreći se protiv islama, upozoravajući na njega, mrzeći sve što ima islamski prefiks, ismijavajući se sa Allahovim Poslanikom, a nakon određenog vremena, nakon što počnu čitati autentičnu literaturu o islamu, ne samo da ostave prvobitno negativno mišljenje o islamu, nego prihvate islam kao svoju vjeru i postanu najveći promotori jedine istinske i savršene vjere. (Slučaj Arnauda Fandora samo je jedan slučaj u skoroj historiji koji govori tome u prilog.)
Da li se to desilo nekada sa nekom drugom religijom?
Islam je vjera mira, tolerancije, respekta, poštovanja. Savršena je u svakom pogledu. Nudi rješenje za svaki problem kroz koji danas prolazi čovječanstvo. A kako i ne bi kada je to religija čiji je Poslanik posljednji poslanik, poslan cijelom čovječanstvu, i nakon njega neće biti poslanika sve do Sudnjega dana. Allah ga je poslao kao milost svjetovima.
Nerijetko se dešava da oni koji o islamu ne znaju skoro ništa donose sud o islamu i muslimanima na osnovu postupaka ljudi koji se pripisuju muslimanima. Razuman i objektivan čovjek trebao bi da napravi razliku između jasnih postulata vjere i onoga što čine ljudi koji se pripisuju toj vjeri. Oni mogu da pogriješe ili da ih neko takvima prikaže ili da im to neko namjesti, ali je islam savršen i čist od njihovih postupaka i onda kada pogriješe.
Zato pozivam sve dobronamjerne ljude u svijetu i one koje istinski tragaju za istinom, da ne sude islamu prije nego što se lično i iz autentične literature ne upoznaju sa ovom vjerom. Pod pojmom autentične literature prvenstveno mislim na Kur’an, vjerodostojne hadise i vjerodostojan životopis Allahovog Poslanika.
Siguran sam da, ako tako postupe i ako doista budu objektivni i iskreni u traženju istine, minimalno što će postići jeste da će shvatiti da je velika laž ono što se u medijima iznosi o islamu.
Uzvišeni Allah u Kur’anu je ukorio one koji su u laž utjerivali Poslanika a nisu znali čemu on poziva. Kazao je Uzvišeni Allah: “Oni poriču prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici završili!” (Junus, 39)
Davno je kazano: “Najviši oblik neznanja jest da odbacuješ, osuđuješ ono o čemu ništa ne znaš.”