Piše: hfz. Almir Kapić
Hvala Allahu na svim blagodatima, neka su mir i blagoslov na Njegovog roba i miljenika Muhammeda, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana!
Imam Ahmed u Musnedu i imam Buhari u El-Edebul-mufredu bilježe hadis od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako nastupi Sudnji dan, a u ruci jednog od vas nađe se mladica, neka je posadi.”
(Albani, Es-Silsiletus-sahiha, hadis je vjerodostojan)
U ovom hadisu postavljeno je pravilo ponašanja muslimana, moto njegovog rada i pogleda na korist koju očekuje nakon urađenog posla.
Dunjaluk nas uči da ne ulažemo trud na mjestu gdje ne očekujemo plod svog rada, vidni rezultat i ovosvjetsku korist.
Zbog svoje ljudske prirode i ovosvjetskog poimanja nagrade i koristi, ljudi nerijetko izgube iz vida hadisko pravilo koje glasi: “Na tebi je da činiš dobro, a rezultat je u Allahovim rukama.”
U ovom pogledu Uzvišeni Allah, obraćajući se poslanicima, kaže: “Poslaniku je jedino dužnost da objavi…”
Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti, nije obavezao ljude da postignu rezultate kako bi za to bili nagrađeni na ahiretu. Allahovi poslanici bili su dužni samo da jasno obznane, a ne i da upućuju ljude na Pravi put, jer je uputa isključivo u Allahovim rukama.
Uzvišeni Allah objavio je Svome Poslaniku: “A ako glave okrenu – pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš.”
Mnogi poslanici nisu imali veliki broj sljedbenika, o čemu se govori u hadisu koji bilježe Buhari i Muslim od Ibn Abbasa: “Jednoga dana došao nam je vjerovjesnik i rekao: ‘Dato mi je da vidim narode tako da će proći vjerovjesnik, a sa njim samo jedan čovjek, zatim će proći vjerovjesnik, a sa njim dva čovjeka, zatim vjerovjesnik, a sa njim mala skupina i vjerovjesnik sa kojim neće biti nijednog sljedbenika…”
U ovom hadisu jasno se naznačava da Allah ne traži od nas da dođemo sa rezultatom, kao što to nije tražio ni od poslanika i vjerovjesnika. Svi poslanici i vjerovjesnici dostavili su svojim narodima poslanicu od Allaha i obavili svoju misiju onako kako je Gospodar od njih tražio.
Ovaj hadis također nadahnjuje svakog muslimana da bude od opće koristi čak i u teškim trenucima. Većina nas drugačije bi odgovorila na upit šta činiti ako primijetimo blizinu Sudnjeg dana i bez dvojbe bismo rekli kako se treba pokajati za svoje grijehe, pasti na sedždu i doviti kako bismo se spasili žestine toga dana, ali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje nas na veličinu vjere islama koja obuhvata i odnos čovjeka prema Allahu i odnos čovjeka naspram okoliša i sredine u kojoj živi.
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koji god musliman zasadi voćku ili posije nešto, pa od toga pojede ptica, čovjek ili stoka, za to će mu biti upisana sadaka.” (Nesai)
Osnova rada i natjecanja u dobrim djelima ogleda se isključivo u nadi da će Uzvišeni Allah primiti od nas to dobro djelo i nagraditi nas za njega na Sudnjem danu, bez obzira na to da li smo bili nagrađeni i na dunjaluku, a ako vjernik vidi plodove svoga djela i bude pohvaljen za svoj trud i rad na dunjaluku, to je za njega radosna vijest još na ovom svijetu, prije ahireta.
Ebu Zerr prenosi se da su ashabi upitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta bi rekao za čovjeka koji radi dobra djela i bude pohvaljen za to od ljudi?”, on je odgovorio: “To je ovodunjalučka radost vjernika.” (Muslim)
Danas su mnoga vrata dobra širom otvorena, ali je malo onih koji ulaze na njih i mnogo je puteva dobra na kojima se skoro niko ne takmiči. Zbog čega? Upravo iz razloga što su ljudi skloni da rade samo ono u čiji su rezultat i plod sigurni, a zapostavljene sunnete i obaveze zanemaruju bojeći se neuspjeha, što je velika greška, jer musliman će biti nagrađen za dobro djelo koje učini, bez obzira na to da li ono dalo rezultat ili ne, pogotovo za ona djela koja su iščezla među ljudima, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim: “Ko oživi jedan lijep sunnet u islamu, imat će nagradu za to i nagradu svih onih koji ga budu prakticirali poslije njega…”
Budimo od onih koji afirmiraju pozitivne vrijednosti kod ljudi u ime Allaha, nadajući se nagradi na Danu kada od koristi neće biti ni mnoštvo djece ni imetak, kada će samo koristiti čisto srce s kojim čovjek dođe pred Allaha.
Uzvišeni Allah kaže: “…na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Eš-Šuara, 88–89)
Musliman je poput rodne kiše: gdje god padne, donosi korist.
Neka nam bude na umu hadis u kojem se govori o zasađivanju mladice kada smo kod kuće, na putu, u mahali, u džamiji, na pijaci i svakom drugom mjestu, pogotovo u ovim danima kada nas mnogo štošta odvraća od iskorištavanja vremena i poziva nas da se predamo, uz izgovor da su došla teška vremena i da smo dobri kakvih ima itd.
Ništa teže za čovjeka neće biti od nastupanja Sudnjega dana, a i pored toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva nas da činimo dobra djela i da budemo od koristi i sebi i drugima.
Molim Allaha da nas učvrsti u islamu dok Ga ne sretnemo, a On zadovoljan nama! Amin!