Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Promjena Kible je veliki događaj u historiji islama. Za pomenutu temu sam se opredijelio u povodu sjećanja na događaj promjene Kible, koji se desio u mjesecu ša’banu, druge godine po Hidžri.
Kada ovaj događaj smjestimo u historijski kontekst, u kojem su muslimani bili malobrojni i gdje im je svakodnevno prijetila opasnost od zajedničkog napada mušrika i Jevreja Medine i Hajbera, a za nekoliko mjeseci se deslila bitka na Bedru, prva i najznačajnija bitku u islamu, onda ovaj događaj dolazi kao veliko ohrabrenje za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabe.
O događaju promjene Kible, govore 142. i 143. ajet Sure El-Bekare:
سَيَقُولُ السُّفَهَاءُ مِنَ النَّاسِ مَا وَلَّاهُمْ عَنْ قِبْلَتِهِمُ الَّتِي كَانُوا عَلَيْهَا قُلْ لِلَّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَى صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ(142) وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا لِتَكُونُوا شُهَدَاءَ عَلَى النَّاسِ وَيَكُونَ الرَّسُولُ عَلَيْكُمْ شَهِيدًا وَمَا جَعَلْنَا الْقِبْلَةَ الَّتِي كُنتَ عَلَيْهَا إِلَّا لِنَعْلَمَ مَنْ يَتَّبِعُ الرَّسُولَ مِمَّنْ يَنقَلِبُ عَلَى عَقِبَيْهِ وَإِنْ كَانَتْ لَكَبِيرَةً إِلَّا عَلَى الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُضِيعَ إِيمَانَكُمْ إِنَّ اللَّهَ بِالنَّاسِ لَرَءُوفٌ رَحِيمٌ(143(
Neki razvratnici od ljudi će reći: “Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahov su Istok i Zapad! On ukazuje na pravi put onome kome On hoće.”(142) I tako smo vas učinili srednjim ummetom da budete svjedoci ljudima i da Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) bude vaš svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) i na one koji će se stopama svojim vratiti – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. – A Allah je prema ljudima zaista blag i milostiv.(143)
Allah, dželle še’nuhu, naređuje muslimanima da promijene Kiblu, šesnaest mjeseci nakon Hidžre. Do tog trenutka muslimani su se okretali prema Mesdžidu-l-Aksau. To je ujedno bio nagovještaj da će se uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć muslimani ponovo vratiti u Meku, jer se Hidžra muslimana završava njihovim povratkom na prostore sa kojih su protjerani, kao što je to bio slučaj i sa ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
I moja i tvoja hidžra brate i sestro se završava u našim mjestima rođenja ili mjestima odakle smo protjerani, a nikako po bijelom dunjaluku, gdje mnogi od nas vehnemo i osjećajući tegobu, tjeskobu i nesigurnost! Naša nas hidžra obavezuje da se organiziramo i samoorganiziramo i glasanjem za naše prijeratne općine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć sačuvamo cjelovitost naše drage Domovine Bosne i Hercegovine, koja to od nas očekuje, a na to nas obavezuju rijeke šehidske krvi, dove i suze majki i očeva bosanskih šehida, koje se slivaju niz njihova od tuge naborana lica, na kojima su te iste suze napravile brazde, u koje jedna za drugom uranjaju, a kada nabujaju bivaju obrisane krajevima mirišljivih šamija i rubaca, drhtavim i žuljevitim vrijednim rukama, koje se nikada nisu štedile od poštenog posla, obavezuju nas nesigurni i zamagljeli pogledi bosanske mladosti i sirotinje i kamen i drvo i ilovača i rijeka i potok i ćuprija i nakrivljeni i zarasli nišani naših predaka u Podrinju, Istočnoj i Zapadnoj Hercegovini, Posavini i Sjevernoj Bosni!
Ovaj događaj nas takođe podsjeća da je Mesdžudu-l-Aksa prva kibla muslimana i naš treći Harem i da svaki musliman mora težiti i željeti da Mesdžidu-l-Aksa i Kuds budu u rukama ummeta, a oni su naš zajdnički vakuf i samim time naša zajednička briga, a ne samo briga naše braće Palestinaca, koje je ummet ako izuzmemo sporadičnu verbalnu podršku zaboravio punih devedeset i devet godina. Molim Allaha sa ovog mubarek mjesta da nas učini oslobodiocima i šehidima Mesdžidu-l-Aksaa, a koja bi to mogla biti veća čast u ovom vaktu fitneluka!
Prenosi El-Berra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se prema Bejtu-l-Makdisu, šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a želio je da njegova kibla bude Ka’ba, pa je prvi namaz koji je klanjao (cio) prema Ka’bi ikindija namaz, a sa njime je klanjao jedan broj ashaba, pa je jedan od njih prošao pored mesdžida dok su ovi bili na ruku’u i rekao: “Allah mi je svjedok, da sam klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pravcu Ka’be, pa su se svi okrenuli prema Ka’bi!”
Okretanje muslimana u namazu prema Bejtu-l-Makdisu, je bila praksa sljebenika Knjige (Jevreja i Kršćana), tako da su Jevreji provocirali muslimane govoreći im kako ih muslimani nemaju u što pozvati, te da čak slijede i njihovu kiblu, da je samim time jevrejska vjera prava vjera i da je njihova kibla i kibla muslimana. Okretanje muslimana prema Mesdžidu-l-Aksau je bila naredba Gospodara svjetova, koja nije izrečena Kur’anom, nego vahjom, da bi nakon toga došla precizna Kur’anska naredba, koja ostaje konačnom, a ona podrazumijeva okretanje prema Ka’bi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao u mesdžidu Beni Seleme, podne namaz kada mu je došla Objava da se okrene u pravcu Ka’be, pa je po tome ovaj mesdžid dobio naziv “Mesdžidu-l-Kibletejn” (Mesdžid sa dvije kible).
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je bio potišten i uznemiren, što se Ka’ba i Meka nalaze u rukama idolopoklonika, te je žudio za Kabom, želeći da ona bude kiblom muslimana. Objavljivanje 144. ajeta Sure El-Bekare, obveseljava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nagovještava mu skori dolazak u Meku:
قَدْ نَرَى تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاءِ فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّوا وُجُوهَكُمْ شَطْرَهُ وَإِنَّ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَيَعْلَمُونَ أَنَّهُ الْحَقُّ مِنْ رَبِّهِمْ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا يَعْمَلُونَ
Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu i Mi ćemo sigurno učiniti da se okreneš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Mesdžudu-l-Haramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu! Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova, a Allah motri na ono što oni rade.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mjesec ša’ban, u kojem se desila promjena Kible obilježavao postom, o čemu govori slijedeća predaja:
عَنْ أَبِي سَلَمَةَ: “سَأَلْتُ عَائِشَةَ رَضِي اللَّه عَنْهَا عَنْ صِيَامِ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَتْ: “كَانَ يَصُومُ حَتَّى نَقُولَ قَدْ صَامَ وَيُفْطِرُ حَتَّى نَقُولَ قَدْ أَفْطَرَ وَلَمْ أَرَهُ صَائِمًا مِنْ شَهْرٍ قَطُّ أَكْثَرَ مِنْ صِيَامِهِ مِنْ شَعْبَانَ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ كُلَّهُ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ إِلاَّ قَلِيلًا” (مسلم)
Prenosi Ebu Seleme: „Upitao sam Aišu, radijallahu anha, o postu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je kazala: “On je postio toliko da bi kazali da neprekidno posti i mrsio bi dok ne bi kazali da ne posti (nafile), a nisam ga nikada više vidjela da posti od mjeseca ša’bana; postio je cijeli ša’ban i postio je ša’ban osim nekoliko dana!” (Muslim)
Braćo i sestre, ispunimo mjesec ša’ban pojačanim ibadetom, kroz post što većeg broja njegovih dana, učenjem Kur’ana, klanjanjem nafila i činjenjem dobra, kako bi što spremniji dočekali mubarek mjesec ramazan! Na taj način ćemo se inša-Allah približiti našem Gospodaru i zaslužiti Njegovu milost.
Braćo i sestre! Neka nas sjećanje na događaj promjene Kible podjesti da je Ka’ba kao Kibla muslimana nepromijenjena do Sudnjega dana! Preispitajmo se u kom pravcu se zaista okrećemo i je li naša kibla uistinu Ka’ba ili nešto drugo! Ne dozvolimo da nas prokleti šejtani zavaraju i da ne dao Allah zaboravimo na naše islamske obaveze! Budimo odgovorni u našim poslovima i dosljedno ispunjavajmo preuzete emenate, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu, a posebno se trudimo da ispunimo roditeljski emanet, u smislu izdržavanja naše djece halal nafakom i njihovim islamskim odgojem i školovanjem, kako bi bili korisni članovi ove naše lijepe Bosne i Hercegovine, pomozimo u skladu sa našim mogućnostima svima onima kojima je potrebna pomoć, a mnogo je takvih u našem bližem i daljem okruženju, obradujmo jetime i siromahe sadakom i lijepom riječju i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi svim ugroženim ljudima, a posebno našoj braći u Palestini, Siriji, Burmi, Iraku, Jemenu i Libiji, potlačenima daj slobodu i sigurnost, a tlačitelje ponizi i spriječi u zulumu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, ne dozvoli nam da se u dobru zaboravimo i osilimo, sačuvaj nas oholosti, pohlepe, zavidnosti i kukavičluka, učini nam Kabu našom vječnom Kiblom, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!