Jednom prilikom u avionu je do mene sjedio neki nepoznati mladić na čijem su se licu primjećivali znakovi tuge, skrhanosti, usamljenosti i djelovalo je kao da strahuje od svake osobe koja s njim sjedi, razgovara ili se rukuje, kao da se zapitkuje kakav li će problem doći od te osobe.
U džepu na sjedištu ispred sebe tražio je bilo šta da u to stavi svoju glavi kako ne bi obraćao pažnju na ljude oko sebe.
Naumpade mi da je ovaj mladić poput kuće na koju su postavljena vrata s više zaključanih brava i ako želiš da uđeš u nju, prvo moraš potražiti ključeve za sve te brave.
Zamisli da je taj mladić, ili neko drugi, osoba s kojom možda želiš da započneš trgovački partnerski posao, pokreneš neki proizvodni pogon, realiziraš projekt iz kulture, želiš da ga pozivaš u dobro, da ga sačuvaš od lošeg, ili želiš da se okoristiš njegovim pozitivnim osobinama, ili zamisli da mu želiš pružiti uslugu za kojom on ima potrebu.
I bez svega toga dovoljno je što je saputnik s kojim ćeš prebroditi napor putovanja.
Ispred tebe je bogataš, kreativac, učač, zalutali, prosjak ili bilo šta drugo.
On je čovjek prije bilo čega drugog i svaki pokušaj preskakanja načela ljudskosti loše će završiti.
Sreća je da si i ti čovjek i da ti je dobro poznata svaka pojedinost i aktuelnost vezana za čovjeka i njegove potrebe, da znaš na koji način mu se približiti i kako probuditi njegove emocije.
Allah je iz Svoje mudrosti poslanike odabirao baš od ljudi, stvorenja koja imaju potrebu za hranom, koja idu na pijace, žene se, rađaju djecu, bivaju zdravi i razbolijevaju se, i proživljavaju teške situacije.
Svaka osoba ima svoje ograde koje ne treba rušiti niti prelaziti, a ima i odgovarajuće prilaze kojima joj se možemo približiti na blag način, pronicljivo i najljepšom metodom. To su vrata, a svaka vrata imaju svoj ključ pomoću kojeg se mogu otvoriti.
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko želi da bude udaljen od Vatre i da uđe u Džennet neka nastoji dočekati smrt u trenutku dok vjeruje u Allaha i Sudnji dan i neka prema ljudima postupa onako kako bi volio da oni postupaju prema njemu” (Muslim), on je tada zacrtao jedan poslanički metod odnosa prema ljudima: svaki čovjek treba zamisliti da je na mjestu osobe koja se nalazi pred njim i kroz komunikaciju nastojati otkriti šta joj odgovara i šta joj se sviđa.
U tom trenutku, svog sagovornika trebaš pohvaliti za nešto čime se istinski odlikuje, jer svaka osoba posjeduje nešto što se može pohvaliti, tako da nema potrebe za laganjem ili uljepšavanjem govora.
Iskaži naklonost i poštovanje prema njegovoj plemenitoj ličnosti, a kako je moguće da se čovjek tako ne odnosi prema onome koga je Allah odlikovao i odabrao nad ostalim stvorenjima i stvorio ga u najljepšem obliku!
Gledaj ga u oči i iskreno mu se osmjehni, rukuj se s njim čvrsto, pričaj s njim nasmijanog lica i biraj lijepe i očaravajuće riječi.
Gostu se srdačno nasmijem, i prije nego prtljag spusti
Kod mene će dobro proći iako su oko mene sve predjeli pusti.
Jer lijep doček gosta nije da ga častiš mnogo
Već je dobar doček gosta lice razdragano.
Prije nego što mu nešto pokloniš ili pomogneš da dođe do onoga što mu je potrebno, okreni mu svoje lice, srce, i pokaži da ga cijeniš i poštuješ: “Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje.” (El-Bekara, 263)
Na ovakav način trebaš se odnositi prema svom supružniku, koji s tobom živi godinama, svom djetetu, koje je rođeno tvojim uzrokom i postalo samostalno biće koje ima svoju ličnost, svoj izgled, svoj bankovni račun i punu odgovornost na oba svijeta, prema svom radnom kolegi, poslovnom partneru, komšiji kojeg susrećeš svaki dan u prolazu ili u džamiji.
Ovako se ponašaj prema svom slugi, vozaču i ne umanjuj njegovu ljudskost, ne mrzi njegovu ličnost i neka te u dubini duše uvijek prati osjećaj i pomisao na to da, ako te Allah uzdigao na dunjaluku u odnosu na njega u imetku ili položaju, možda je njega uzdigao na ahiretu iznad tebe zbog njegove bogobojaznosti, imana, iskrenosti ili nekog skrivenog dobrog djela.
Ponašaj se ovako prema neznancu kojeg vidiš prvi i možda posljednji put, jer to će na njega ostaviti lijep utisak o tebi ili skupini kojoj pripadaš, što će kod njega izazvati osjećaj zadovoljstva, sreće i ugodnosti, uputi mu riječi koje će ga učiniti sretnim, a Allah će ti to sve mnogostruko platiti i nadoknaditi, i to još na ovom svijetu, jer onaj ko daje ima veću korist od onoga koji prima, a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bit će, doista, veća.
Ophodi se tako prema ljudima kojima želiš uputiti sugestiju ili kritiku, koje želiš posavjetovati želeći ih sačuvati od ružnog i naputiti na Pravi put, iskaži im brižnost, dobročinstvo i pokaži da zrelo razmišljaš. Na samom početku uspostavljanja kontakta kloni se optuživanja i grubosti i nemoj svoj pokušaj unaprijed, i prije nego što si i uspostavio kontakt, osuditi na propast. Sulejman et-Tejmi govorio je: “Koga naljutiš, taj te neće poslušati.”
_______________________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović