Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Izuzetno je potrebno postupati i u skladu s ovim pravilom, a posebno u ovom vremenu u kojem je usavršena tehnika prenošenja vijesti i javnog informiranja i u kojem postoje mnogi javni i tajni neprijatelji vjere. Govoreći o zabludjelim jevrejskim učenjacima, Allah, džellešanuhu, rekao je: “Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše…” (en-Nisā, 45), pa je upozorio na opasnost slijeđenja primjera ovog zabludjelog naroda. Budući da ničije riječi nisu istinitije od Allahovih, potrebno je pažljivo razmisliti o značenju ovog ajeta.
Pored ove kategorije ljudi, postoji još neprijatelja, o kojima ćemo ovdje nešto reći.
Najveći je čovjekov neprijatelj, dakako, Iblis, na čije nas neprijateljstvo slavni Kur’an nadasve upozorava opisujući ga kao otvorenog neprijatlja. Najjasniji ajet u vezi s tim kakav naš odnos treba biti prema Iblisu jest ovaj: “Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristalice svoje da budu stanovnici u Vatri.” (Fātir, 6)
Neprijatelji su i oni nevjernici koji vojuju protiv islama, kao i oni koji imaju njihov status jer žele preobratiti muslimane u svoju vjeru ili zbog toga što žele potrti obilježja islama. Nevjernici su kod pravovjernih izazivali strah da su pravovjerni morali odstupati od uobičajene forme obavljanja namaza, pa su obavljali namaz u strahu. Allah, džellešanuhu, objavio je: “Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite i kad se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji” (en-Nisā, 101). No, ipak, nevjernici nisu svi isti, pa se u šerijatu, savršenom islamskom vjerozakonu, pravi razlika između onih koji vojuju protiv islama i onih koji prema islamu nisu neprijateljski raspoloženi. Gospodar je objavio: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8, 9)
Dvoličnjaci, koji tvrde da vjeruju, a ne vjeruju, prema Kur’anu, žestoki su i veliki neprijatelji vjernicima. Veličina i opasnost njihova neprijateljstva može se dokazati i time što ni za jednu kategoriju ljudi Sveznajući Allah u Objavi nije rekao da su istinski neprijatelji, a glede dvoličnjakā rekao je to (upotrijebivši imenicu u određenom članu). Svevišnji Allah rekao je: “Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!” (el-Munafikun, 4). A to se može zaključiti i na osnovi činjenice da nijedna skupina ljudi u Kur’anu ni u hadisu nije podrobno opisana kao što su opisani dvoličnjaci; o njima je Objava detaljno govorila zato što ih je mnogo i zato što islamu i muslimanima donose veliko zlo i nanose tegobe.
Ovo smo rekli, a ponavljamo: od velike je važnosti da imamo na umu kur’anski ajet u kojem Allah, džellešanuhu, kaže da On najblje poznaje naše neprijatelje. Zato sebi ne smijemo dozvoliti da nas u vezi s njima zavaraju izuzeci i neki podvizi pojedinaca među njima. Ove riječi: “Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše…” (en-Nisā, 45) objavio je Allah, Stvoritelj svih ljudi, a On najbolje zna šta ko krije u grudima: “A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?” (el-Ankebūt, 10); “A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obaviješten.” (El-Mulk, 14)