A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?

Piše: Mr. Hakija Kanurić
“A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti.” (En-Nisa, 82)U narednim redovima navedeno je nekoliko kur’anskih ajeta u kojima Uzvišeni Allah obavještava o događajima u budućnosti, koji su se nakon toga ostvarili baš kao što je najavljeno. Rekao je Uzvišeni Allah: “Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni, u susjednoj zemlji, ali oni će poslije poraza svoga sigurno pobijediti, za nekoliko godina. Allahova je odluka prije i kasnije, i tada će se vjernici radovati, pobjedi od Allaha, On pobjedu daje kome hoće. On je Silan i Samilostan.” (Er-Rum, 1-5)

Ovi ajeti objavljeni su nakon što su Perzijanci žestoko porazili Bizantince (Rimljane) tako da se njihov kralj morao povući daleko u unutrašnjost svoje imperije. Ashabi su priželjkivali pobjedu Rimljana jer su oni kršćani, sljedbenici Knjige, a Kurejšije su priželjkivali pobjedu Perzijanaca jer su oni obožavali kipove poput njih, nije im objavljena knjiga i ne vjeruju u proživljenje nakon smrti.
Kurejšije su govorili ashabima:
– Kao što su Perzijanci pobijedili Bizantince, i mi ćemo pobijediti vas!
Kada su objavljeni ajeti koji najavljuju skoru pobjedu Bizantinaca nad Perzijancima, izašao je Ebu Bekr, radijallahu anhu, i ulicama Mekke glasno učio te ajete. Kurejšije rekoše Ebu Bekru:
– Tvoj prijatelj tvrdi da će Bizantinci pobijediti za nekoliko godina, hoćeš li da se kladimo?
Ebu Bekr je na to pristao, jer klađenje tada nije bilo zabranjeno, a bio je ubijeđen da je Allahova riječ istina i da će se Allahovo obećanje ostvariti. Nakon sedam godina dolazi vijest o pobjedi Bizantinaca nad Perzijancima. Ashabi su se tada radovali i taj događaj bio je uzrok da su mnogi prihvatili islam. (Pogledati: Tefsir Ibnu Džerir et-Taberi i Tefsir Ibnu Kesir, komentar početka sure Er-Rum)

Rekao je Uzvišeni Allah:
“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti…” (En-Nur, 55)

Obećanje je obavijest o nečem radosnom što će se desiti u budućnosti. U ovom ajetu Uzvišeni Allah obećava da će vjernike, Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenike, učiniti namjesnicima na Zemlji, tj. vođama i prvacima, da će vjeru islam učvrstiti i da će ashabi, nakon što su bili u strahu, mirni i bezbjedni postati.
U vrijeme kada je došlo ovo obećanje, ashabi su živjeli u velikom strahu jer su arapska plemena svim silama pokušavala uništiti islam i muslimane. Ashabi su danonoćno bili pod oružjem iz straha da ih neko ne napadne, i govorili su:
– Šta mislite hoćemo li doživjeti da dočekamo sigurnost i mir i da ostavimo ovo oružje, ima li nade za to?

Jedan ashab dolazi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pita ga:
“Hoćemo li čitavu vječnost biti u strahu?”, tj. hoće li jednom doći dan da ostavimo ovo oružje i da doživimo mir? Priželjkuje da jednu noć prespava u miru! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu smireno i pouzdano odgovara: “Neće proći dugo vremena a čovjek od vas će sjediti, u velikoj skupini ljudi, opušten, bez ikakvog oružja!” (Pogledati: Tefsir Ibnu Džerir et-Taberi, komentar sure En-Nur, 55.)

Obećanje da će ashabi postati namjesnici na Zemlji i da će im strah sigurnošću zamijenjen biti, počinje se ostvarivati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobjednički ulazi u Mekku, oslobađa Hajber, Bahrejni i ostale dijelove Arabijskog poluotoka. Nakon smrti Poslanika, ashabi donose vjeru spasa u područja Perzije i Šama, te područje Misira – Egipta. To se desilo u vrijeme Omera, radijallahu anhu, zatim u vrijeme Osmana, radijallahu anhu, islamska uprava se širi da bi obuhvatila zemlje sjeverne Afrike sa zapadne strane, a istočno se širi sve do Kine. Allahovo obećanje se ispunilo, ashabi su postali namjesnici na Zemlji i strah je zamijenjen sigurnošću.

Zauzimajući ove predjele, ashabima nije bio cilj da prisvoje bogatstva tih zemalja, kao što je to cilj današnjih ratova i kolonizacija. Da im je to bio cilj, već nakon prvog osvajanja zadovoljili bi svoje potrebe i ne bi bili spremni na daljnje žrtve. Međutim, njihov cilj bio je da izvedu čovječanstvo iz tmina kufra u svjetlost vjere, te da dokinu tiraniju i nepravdu koja je vladala Zemljom. Zato su neprijatelji, često bez otpora, predavali sela i gradove njima na upravu jer su vidjeli da donose pravdu i blagostanje.

Rekao je Uzvišeni Allah:
“Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni, ako Allah bude htio, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.” (El-Feth, 27)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usnio je da zajedno sa svojim ashabima ulazi u Mekku i obavlja ‘umru (obred koji se obavlja prilikom posjete časnoj Kabi), i ashabi su se jako radovali kada im je Poslanik ispričao svoj san. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa velikom grupom ashaba, kreće prema Mekki s namjerom da obave ‘umru. Ashabi nisu nimalo sumnjali da će se san Poslanika ostvariti i da će ući u Mekku. Međutim, dolazi do sporazuma na Hudejbiji između muslimana i Mekkelija u kojem je između ostalog dogovoreno da muslimani te godine ne ulaze u Mekku, što je ashabima jako teško palo. Tada je Omer, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
– Zar nas nisi obavijestio da ćemo posjetiti Kabu i obaviti tavaf?
– Svakako, ali da li sam rekao da ćete to učiniti ove godine? – upitao je Poslanik.
– Ne – odgovori Omer.
– Onda znaj da ćeš sigurno ući u Mekku i obaviti tavaf! – rekao mu je Poslanik.
U povratku sa Hudejbije, Uzvišeni Allah objavljuje suru El-Feth, nakon čega Poslanik poziva Omera i uči mu ajete “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni…”
Naredne godine Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima, uistinu ulazi u Mekku i obavlja ‘umru i time se ostvaruju objavljeni ajeti i potvrđuje se Allahova riječ. (Pogledati: Tefsir Ibnu Kesir, komentar sure El-Feth)

Uzmimo još jedan primjer kroz koji možemo vlastitim očima gledati ostvarenje Allahovog obećanja, jer se ostvaruje upravo u našem vremenu. Rekao je Svemogući Allah:
“I stoku On za vas stvara, njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se najviše i hranite. Ona vam je ukras kada je sa ispaše vraćate i kada je na pašu izgonite, a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli – Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv – i konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras – a stvorit će i ono što ne znate.” (En-Nahl, 5-8)

U ovim ajetima Uzvišeni Allah spominje jahaće životinje koje su se koristile kao prijevozna sredstva u vremenu objave Kur’ana te neke koristi koje one donose čovjeku, da bi na kraju rekao: “…a stvorit će i ono što ne znate”. Time Uzvišeni Allah najavljuje pojavu novih prijevoznih sredstava koja u to doba nisu bila poznata. Uzvišeni Allah nije konkretno naveo šta će stvoriti, jer ljudski um u vremenu objave Kur’ana to ne bi mogao pojmiti, međutim, mi danas poznajemo i koristimo mnoga prijevozna sredstva koja ranije nisu bila poznata, poput automobila, vozova, aviona i slično. (Pogledati: Edvaul-Bejan. Eš-Šenkiti i Tefsir Es-S’adi, komentar sure En-Nahl) Ta prijevozna sredstva su ljudski proizvodi, ali su isto tako Allahova stvorenja, kao što na to upućuju Allahove riječi:
“A Allah stvara i vas i ono što napravite.” (Es-Safat)

Allahovo obećanje se ispunilo, stvorio je “ono što ne znate” i samo On zna šta će još stvoriti od onoga što mi trenutno ne znamo.