Piše: Nedim Botić
Nedavno mi je poruku poslao jedan vrijedni mladić koji mnogo voli Kur’an.
„Dosta radim, umorim se na poslu, a pored toga imam i drugih obaveza kad dođem kući. Trudim se da budem aktivni član džemata pa dolazim skoro na svaki vakat,posebno sabah i jaciju. Imam zelju da počnem učiti hifz, ali ne znam kako?“, kaže mi on.
Zbog izdržavanja porodice, mora naporno raditi i nema puno slobodnog vremena, ali ipak izdvoji period za učenje. Ako je potrebno, kaže da je spreman u tri ujutro ustajati i učiti do sabaha, jer je to jedino vrijeme koje ima na raspolaganju. Subhanallah, koje li ljubavi prema Kur’anu…
„Moram raditi zbog teškog finansijskog stanja, moram faktički vazdan dunjaluku biti okrenut. Kao glava kuće, moram jednostavno da radim, mora se živjeti od nečega. A posao se danas teško nalazi. Kontam jedino da rano liježem i ustanem nekad oko tri sata ujutro i učim Kur’an do posla.“, kaže ovaj mladić.
Kaže mi dalje da uživa učeći Kur’an, i da ga s radošću svaki dan, ali da mu je žao jer nema više vremena pa da stalno bude s Mushafom.
„Ja mnogo volim Kur’an, učim redovno već tri godine. Relaksacija mi je proučiti džuz dnevno sa prijevodom. Odreći ću se svega da budem s Kur’anom, i Facebooka, i druženja, i kahva, Kur’an mi je najvažniji!”
Njegovo srce muči to što nema vremena da uči Kur’an, njega to brine, Allah mu dao svaki hajr!
Ovo je samo jedan od primjera hajirli omladine koja je spremna da svoju mladost provede na pravi način, učeći Allahovu Knjigu i koja ima veći cilj u životu od izlazaka i gubljenja vremena.