Piše: mr. Elvedin Pezić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio je vjernicima da poslije namaza zikre, odnosno veličaju i spominju svoga Gospodara izgovarajući “subhanallah”, elhamdulillah”, “Allahu ekber”, što je poznato svim muslimanima, koji poslije svakog namaza ove riječi zikra izgovaraju po trideset tri puta, i to je potpuno validan način obavljanja zikra. Međutim, manje je poznato da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na više načina obavljao zikr nakon namaza. U vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilježi se da postoje i drugi načini izgovaranja zikra nakon namaza, koje treba da poznaje svaki sljedbenik sunneta Allahovog Poslanika i da ih povremeno prakticira, kako bi na taj način oživio i te sunnete i otrgao ih od zaborava.
U narednim redovima navest ćemo vjerodostojno prenesene načine na koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao zikr.
Prvi način podrazumijeva da čovjek nakon namaza po trideset tri puta izgovori “subhanallah”, “elhamdulillah” i “Allahu ekber”, i da to upotpuni sa stotinu riječima “la ilahe illallahu, vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kuli šejin kadir!”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko na kraju svakog namaza izgovori ‘subhanllahi’ trideset tri puta, ‘elhamudlillahi’ trideset tri puta, ‘Allahu ekber’ trideset tri puta, a potom to upotpuni stoti put riječima: ‘La ilahe illallahu, vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve ala kuli šejin kadir!’, bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene.” (Muslim, br. 597)
Drugi način obavljanja zikra veoma je sličan prethodnom: po trideset tri puta izgovaraju se riječi “subhanallah” i “elhamdulillah”, a razlika je samo u izgovaranju riječi “Allahu ekber” koje se izgovaraju trideset četiri puta.
Ka‘b b. Udžra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nagrada neće biti uskraćena čovjeku koji svaki obavezni namaz popratiti izgovaranjem riječi zikra: ‘subhanallah’ trideset tri puta, ‘elhamdulillah’ trideset tri puta, i ‘Allahu ekber’ trideset četiri puta.” (Muslim, br. 596)
Treći način podrazumijeva da čovjek nakon namaza izgovori “subhanallah” dvadeset pet puta, “elhamdulillah” dvadeset pet puta, “Allahu ekber” dvadeset pet puta, i “la ilahe illallah” dvadeset pet puta.
Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, kazuje: “Naređeno nam je da nakon svakog namaza izgovorimo ‘subhanallah’ trideset tri puta, ‘elhamdulillah’ trideset tri puta, i ‘Allahu ekber’ trideset četiri puta. Tada je jedan ensarija usnio san u kojem je bio upitan: ‘Je li vam Allahov Poslanik naredio da nakon svakog namaza izgovorite trideset tri puta ‘subhanallah’, trideset tri puta ‘elhamdulillah’ i trideset četiri puta ‘Allahu ekber’?’ ‘Da’, odgovorio je, na što mu je bilo rečeno: ‘Svaki od tih zikrova izgovorite po dvadeset pet puta, i dodajte riječi ‘la ilahe illallah’ dvadeset pet puta.’ Kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku i obavijestili ga o onome što se desilo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Učinite tako!’” (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi i Darimi, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelima Miškatul-mesabih, 1/307, br. 973, i Es-Sahiha, 1/ 210, br. 101)
Četvrti način jeste da čovjek nakon namaza po deset puta izgovori“subhanallah”, “elhamdulillah” i “Allahu ekber”. Hadis u kojem se govori o ovoj vrsti zikra bilježi Buhari, ali ćemo mi ovdje spomenuti drugi hadis koji nosi mnoge dodatne koristi.
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Dva su postupka koja će onoga ko ustraje u njima uvesti u Džennet, a oni su veoma lagani, ali je veoma je malo onih koji to prakticiraju. Prvi je nakon namaza izgovoriti ‘subhanallah’ deset puta, ‘elhamdulillah’ deset puta i ‘Allahu ekber’ deset puta, to je stotinu i pedeset na jeziku, a hiljadu i pet stotina na vagi, a drugi je kada legne u postelju da izgovori ‘subhanallah’ trideset tri puta, ‘elhamdulillah’ trideset tri puta i ‘Allahu ekber’ trideset četiri puta, i to je stotinu jezikom, a hiljadu na vagi.” Prenosilac kazuje: “Vidio sam Allahovog Poslanika kako ih prebrojava na svojoj ruci.” Prisutni su upitali: “Allahov Poslaniče, kako to da su to veoma lagani postupci, a vema je malo onih koji to prakticiraju?”, a on je odgovorio: “Nekome od vas dođe šejtan i uspava ga prije nego što ih izgovori i dođe mu nakon namaza pa ga podsjeti na neku potrebu prije nego što ih izgovori.” (Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)
Islamski učenjaci, među kojima je šejhul-islam Ibn Temijja, a od savremenih učenjaka šejh Usejmin, savjetovali su da u ovakvim pitanjima, kada je zabilježeno više načina činjenja jednog ibadeta, vjernik treba da svaki od njih prakticira ponekad jer će na takav način prakticirati sve što je preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sačuvat će od zaborava neke manje poznate sunnete, povećat će koncentraciju prilikom činjenja tog ibadeta, jer čovjeku je svojstveno da vremenom, kada jedan ibadet neprestano čini na isti način, počne da ga obavlja rutinski, ne razmišljajući o njemu, za razliku od prakticiranja tog istog ibadeta na više načina.
Isto tako, u raznolikosti obavljanja navedenih zikrova nalazi se još jedna korist, a to je da će u određenim situacijama prakticirati određeni način, shodno vremenu koje ima, pa ako žuri i ima neodgodivih obaveza nakon namaza, tada može da prakticira kraći način u kojem će zikriti po deset puta, za razliku od situacije kada ima vremena i ne žuri nakon namaza, kada će prakticirati neki od dužih načina obavljanja zikra.
Molim Allaha da nas učini od onih koji će u ovim teškim vremenima čuvati svaki, pa i najsitniji, sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!