Preveo: Nedim Botić
Prolazila sam kroz jedan od najbolnijih perioda mog života. Osjećala sam se slomljeno, zbunjeno, bolno i očajno.
Moj iman je prolazio kroz stalna iskušenja. Mislila sam neću moći izdržati.
U trenucima očaja, upalila sam prijenos namaza iz Mekke, nadajući se da ću vidjeti neki tračak nade, neki znak da je Allah, dželle še’nuhu, tu za mene, u momentima dok sam se osjećala jako usamljenom.
I dok je imam učio suru El-Fatihu, dozivala sam Allaha iz dubine srca i duše: „O Allahu, osjećam se tako usamljenom. Mislim da ne mogu više!“
Zaplakala sam.
I upravo tada, kada se završila moja molba, a srce se cijepalo, imam je proučio: „Allah je Svjetlo nebesa i zemlje…“
Zajecala sam, ali ovaj put, to nisu bile suze slabosti i očaja. Plakala sam jer nisam bila sama u momentima slabosti i tuge. En-Nur je bio s mnom – Svjetlo.
Znam da ponekad pomislite da se nemate kome obratiti ili da ste sami, bila sam u toj poziciji. Moje suze su navrle jer nisam vidjela izlaz iz problema.
Neka vas vaš bol i problemi spuste na koljena, na zemlju. Sada ste na sedždi. Recite Allahu sve što imate na srcu,i zamolite Ga da vas uputi na rješenje.
Možda nećete odmah naići na odgovor, ili na rješenje koje ste željeli ili očekivali. Ali kada otvorenog srca dozivate Onoga Koji se odaziva molbi nevoljnika, znajte da će vas On saslušati i odgovoriti vam.
„A kada te robovi moji za mene upitaju, Ja sam sigurno blizu.
Odazivam se dovi molitelja kad me zamoli.
Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu.” (El-Bekara, 186.)
Autor: hafiza Merjem Amiribrahimi
Preveo: Nedim Botić