Priredio: Nermin Avdić
Među islamskim naukama postoji disciplina koja se naziva muškilul-Kur’an, a vezana je za oblast ulumul-Kur’an – kur’anske nauke. To je veoma precizna nauka koja se bavi proučavanjem ajeta koji se mogu shvatiti na više načina i koji izazivaju nedoumice i nejasnoće kod nekih ljudi.
Pored discipline muškilul-Kur’an, postoji i muškilul-hadis, disciplina koja proučava hadise koji na prvi pogled u sebi imaju oprečnosti i određenu “problematiku” shvatanja ispravnog značenja hadisa.
Stoga, čovjek koji uči Kur’an treba da nađe način kako da otkloni nejasnoće u shvatanju pojedinih ajeta.
U današnjem vremenu neki ljudi bave se izučavanjem muškilul-Kur’ana kako bi nanijeli štetu Kur’anu i islamu, uopće, a isto su postupili i sa muškilul-hadisom.
Na taj su način nastale sekte – pravci, koji su spojili ajete koji su muškil sa hadisima koji u sebi imaju problematiku, kako bi oskrnavili i obezvrijedili islam, te kako bi ajete suprotstavili hadisima.
Stoga, ako bismo rekli da je kur’anski tekst ispravniji, onda bismo oskrnavili hadis, a ako bismo rekli da je hadiski tekst ispravniji od kur’anskog ajeta, onda bismo u pitanje doveli svoje vjerovanje u ispravnost Kur’ana.
Dakle, da bi učač Kur’ana shvatio značenje kur’anskih ajeta, mora se vratiti na razumijevanje selefus-saliha – ispravnih prethodnika.
Šta znači muškilul-Kur’an?
U arapskom jeziku riječ muškil nastala je od riječi eškele, što znači: prozrokovati probleme kada se pomiješa s nečim.
U terminološkom značenju muškilul-Kur’an znači: sve ono što proizlazi iz kur’anskog ajeta, koji se može shvatiti na više načina i koji izaziva nedoumice kod nekih ljudi.
Kako bismo to pojasnili, navest ćemo sljedeći primjer: Kada je Uzvišeni Allah objavio: “Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje ne pomiješaju sa zulumom, takvima pripada sigurnost i oni su upućeni” (El-En’am, 82), to je kod nekih ashaba uzrokovalo nedoumicu, pa su upitali: “Allahov Poslaniče, ko od nas ne čini sebi zulum?”, tj. ko ne čini grijehe kada svi ljudi griješe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ne misli se na to! Zar nisi čuo dobrog roba (Lukmana) kada je rekao: ‘Zaista je širk najveći zulum (nepravda)?’”
Tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgonetnuo i razjasnio nejasnoću iz ajeta: “Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje ne pomiješaju sa zulumom, takvima pripada sigurnost i oni su upućeni”, tj. koji svoje vjerovanje ne pomiješaju sa širkom – mnogoboštvom.
Ukoliko bi neko upitao: “Zašto onda Allah u ajetu nije rekao: ‘Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje ne pomiješaju sa širkom…’, tada ne bi bilo nejasnoće i problematike u razumijevanju ajeta?”, jednostavno bismo odgovorili na sljedeći način: Kur’an je objavljen na arapskom jeziku, a Arapi u svom govoru koriste dva načina izražavanja: jasan način i način u kojem postoji skriveno značenje (kao što je poređenje, metafora i sl.), tako je Uzvišeni Allah izazvao ljude objavljujući im Kur’an na oba spomenuta načina te ga učinio najvećom mudžizom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
(U sljedećem tekstu ovo će pitanje biti podrobnije objašnjeno navođenjem primjera u pogledu problematike razumijevanja pojedinih kur’anskih ajeta i ukazat će se na rješenje u tom domenu, inšallah)