Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Iz Svog savršenog znanja i sveobuhvatne moći, Mudri Allah učinio je da se muškarac i žena razlikuju. Mudri Allah objavio je: “Kad Imranova žena reče: ‘Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mom ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!’ Poslije ona, kad je rodi, reče: ‘Gospodaru moj, rodila sam žensko’ – a Allah dobro zna šta je rodila – ‘a žensko nije kao muško. Nadjenula sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.’” (Ālu Imrān, 35, 36)
Imranova žena zavjetovala se da će svoje sljedeće dijete dati kao slugu Bejtul-makdisu, pa je rodila žensko i rekla da žensko nije kao muško jer služenje Hramu iziskuje napor koji muškarac lakše može podnijeti od žene, kojoj je Allah dao slabiju tjelesnu građu i koja, k tome, prolazi kroz mjesečni ciklus i postporođajni period, te je utoliko slabija od muškarca.
U mnogim je ajetima Slavljeni Allah objasnio da muškarac i žena ne mogu biti isti. Gospodar je rekao: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima…” (en-Nisā, 34), to jest muškarcima je dao prednost nad ženama. Tu je i sljedeći ajet: “…a muškarci su nad njima za jedan stupanj” (el-Bekara, 228). Gospodar svjetova odredio je (kosmičkim određenjem) da žensko nije kao muško, a On najbolje zna u čemu je dobrobit za ljude: “A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obaviješten” (el-Mulk, 14). Prema tome, muškarci i žene razlikuju se glede nekih šerijatskih propisa, premda su u osnovi obje kategorije šerijatski obveznici. Razlike između spolova počivaju na ženinom tjelesnom, mentalnom i duševnom sklopu, a te razlike ne negiraju razumni i pravični ljudi ma kojoj vjeri pripadali.
Onaj ko smatra da je žena u svakom pogledu ravna muškarcu obezvrijedio je kur’anske ajete i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise, u kojima je utvrđeno da između spolova postoji razlika. Kad je riječ o časnom Kur’anu, nepobitan dokaz za to jest ajet koji smo već naveli, a koji glasi: “‘…a žensko nije kao muško…’” (Ālu Imrān, 36). A kad je riječ o hadisima koji ukazuju na to, tu je predanje u kojem se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene, i žene koje oponašaju muškarce.[1] Da među spolovima ne postoji razlika, ove bi Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi bile besmislene i ne bi bile punoznačne.
Zbog toga razmotrimo neke mudrosti glede razlike između spolova kad je riječ o određenim šerijatskim propisima.
Mudri je Gospodar učinio da se žena i muškarac razlikuju u pogledu nasljednog prava zato što je muškarcu stavljeno u obavezu da zarađuje, nosi teret izdržavanja porodice, iz njegova se imetka daju nasljedstvo i dio krvarine kad se dogodi ubistvo, pa uvijek postoji objektivna mogućnost da se njegov imetak umanji, za razliku od žene: uvijek postoji mogućnost da se njen imetak poveća jer žena dobije udadbeni dar od muža i imetak od svog staratelja prije udaje.
Između žene i muškarca postoji razlika u pogledu svjedočenja. Sveznajući Allah rekao je: “I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša. A ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene koje prihvatate kao svjedoke. Ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti” (el-Bekara, 282). U vezi s tim, tu je i pouzdan hadis u kojem se kaže da je svjedočenje jednog muškarca ravno svjedočenju dviju žena zbog toga što žena ima manjkav razum. Onom ko razmisli postat će jasno da je pravično da postoji razlika između žene i muškarca glede svjedočenja. Razmatrajući ovo pitanje, šejh Rešid Rida zapisao je sljedeće: “Nije podesno za ženu da se bavi sklapanjem trgovine i da se bavi zamršenim poslovanjem, ona u tome nema snažno sjećanje, pa će, možda, zaboraviti, za razliku od kućnih poslova, koji su joj urođeni, a u kojima se muškarac s njome ne može uporediti; u kućnim je poslovima njezin intelekt snažniji. To je tako, jer su ljudi vještiji u obavljanju onih poslova kojima se češće bave. Budući da se šerijatski propisi odnose na većinu ljudi i na načelna pravila, a ne za manjinu ljudi i izuzetke, nikakvog utjecaja na ovaj propis nema to što su neke nevjernice uspješne u zamršenom poslovanju; one su izuzetak na koji se u šerijatu ne obazire.”
I neka niko ne pomisli da je u svemu ovom obezvređivanje žene! Naprotiv, u tome je počast za ženu, jer je odgoj djece i boravak u kući suprugina primarna zadaća u islamu; ta se njezina zadaća zarad bavljenja trgovinom i poslovanja ne može potisnuti.
U vezi s promjenama koje se događaju u ženi u posebnim prilikama, neki su istraživači došli do zaključka da se ženin mozak u trudnoći smanji i da je potrebno da poslije porođaja prođe nekoliko mjeseci da se mozak vrati u svoju prijašnju veličinu.
Kad je riječi o propisu da je svjedočenje dviju žena jednako kao svjedočenje jednog muškarca, to nije generalna odrednica i ne važi uvijek, pa je ženino svjedočenje ravno svjedočenju muškarca glede viđenja mlađaka, na osnovi čega se utvrđuje početak mjeseca ramazana, u pogledu dojenja, mjesečnog pranja, poroda, međusobnog proklinanja i tako dalje.
Kad govorimo o razlikama između spolova, ne ide svaka razlika u prilog muškarcu, već u prilog ženi, ako se ovako uopće može reći. Naprimjer, žene su pošteđene vođenja borbe na Allahovu putu, jer to ne mogu izdržati. Neka je slavljen i hvaljen Sveznajući Allah, Onaj Koji je odredio da se spolovi razlikuju!
Vjernik treba izbjegavati upotrebljavanje izraza jednakost koji uvelike koriste pisci i intelektualci kad govore o položaju žene u društvu. Ovaj izraz nije spomenut u Kur’ani-kerimu u značenju u kojem ga spomenuta kategorija ljudu upotrebljava. Ispravno je upotrebljavati izraz pravednost, jer je Gospodar rekao: “Allah naređuje pravednost, da se čini dobro…” (en-Nahl, 90). On nije rekao: “Allah zahtijeva izjednačivanje…” Osim toga, riječ jednakost može imati dvosmisleno značenje, za razliku od riječi pravednost koja nema takvo značenje i pomoću koje se svakom daje njegovo pravo.
Pravednost iziskuje da čovjek obavlja one poslove koji njegovoj prirodi odgovaraju, a da se žena bavi onim što njenoj prirodi odgovara, dok jednakost spolova znači da se jedan spol bavi poslovima drugog spola. Također, pravednost zahtijeva da ženino radno vrijeme traje onoliko koliko ona tjelesno i psihički može izdržati, a jednakost ima za rezultat da žena, premda je znatno slabija od muškarca, na radnom mjestu provede isto onoliko vremena koliko provede i muškarac.
Očito je da je u izjednačivanju žene s muškarcem protivljenje urođenoj prirodi, u kojoj je Sveznajući Allah stvorio spolove. Uslijed suprotstavljanja urođenoj prirodi i pokušavanju da se žena u svemu izjednači s muškarcem, društvo je u nevjerničkim zemljama okusilo gorke plodove i suočilo se s teškim posljedicama toga. Čak su razboritī među njima, muškarci i žene, otvoreno zavapili objavivši knjige i poslanice u kojima upozoravaju društvo na nesagledive posljedice koje donosi zalaganje za jednakost spolova. Navest ću ovdje samo jednu takvu izjavu. Emily Davison, glavna predstavnica organizacije Žene svijeta, rekla je: “Neke su žene uništile svoj bračni život jer su bile uporne u nastojanju da se izjednače s muškarcem. Muž je stup domaćinstva, i supruga mu se mora povinovati! Žena mora znati da je supruga i mora prestati razmišljati o jednakosti s muškarcem.”
Izlaganje o ovom kur’anskom pravilu završit ću anegdotom koju sam čuo od jednog istraživača koji je govorio o pogrešnom vjerovanju da ženama treba omogućiti bavljenje svim sportovima, kao što je to i muškarcima omogućeno. Ispričao je: “Jedan poznati atletičar Evropljanin upoznao je jednu atletičarku i, kasnije, stupio s njome u brak, no nakon samo dva mjeseca rastali su se. Neko ga je upitao: ‘Zbog čega si se tako brzo rastao od supruge?’, na šta je odgovorio: ‘Oženio sam se muškarcem, a ne ženom!’ Želio je reći da su surovi treninzi, koje zahtijeva atletika, u njegovoj bivšoj supruzi uništili ženstvenost i gotovo je preobrazili u muškarca.”
Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “‘…a žensko nije kao muško…’” (Ālu Imrān, 36), pa ima li ikog ko će pouku uzeti?
[1] El-Buhari (5885), kao Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje.