Priredio: Nermin Avdić
1. Ostvarenje tevhida – Allahove jednoće
“Džine i ljude stvorio sam samo da Me obožavaju”, kaže Uzvišeni Allah. Ove Allahove riječi ukazuju na to da, bez obzira čime se čovjek bavio u životu, treba znati da to nije svrha njegovog života, to je samo put kojim ide i sredstva koja koristi, nego je svrha upravo robovanje Uzvišenom Allahu, da se ostvari značenje tevhida – jednoće Gospodara svih svjetova.
Svi ljudi stvoreni su samo kako bi svjedočili Allahovu jednoću i Uzvišeni je Allah slao poslanike, objavljivao knjige i uspostavio razliku između Svoje i šejtanove stranke kako bi ljudi potvrđivali Njegovu jednoću i obožavali samo Njega, od početka stvaranja čovjeka do Kijametskog dana.
Važno je napomenuti tri činjenice:
1. Tevhid je osnova za donošenje propisa i osnova pozivanja svih vjerovjesnika, na osnovu tevhida će doći razdvajanje na Sudnjem danu (skupina u Džennet, a skupina u Vatru)
2. Zbog ovog tevhida izgrađena je Kaba.
3. Poslanik,sallallhu alejhi ve sellem, nije obavio hadž 8. godine po Hidžri, a tada je oslobođena Meka, niti je obavio 9. godine po Hidžri, a razlog za to jeste priprema i čišćenje Kabe od širka i kipova koje su Kurejšije postavili.
Kako se očituje tevhid na hadžu
Muslimani se u svemu ugledaju na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavljaju ibadete samo onako kako je to on radio. Tako se i u obavljanju obreda hadža muslimani povode za Poslanikom i ispunjavajući hadž na propisani način, svjedoče Allahovu jednoću. Tevhid se na hadžu očituje sljedećim:
1. Ihram – na samom ulasku u obrede hadža, koji počinju oblačenjem ihrama, hadžija će početi sa učenjem telbije: Lebbejke Allahumme lebbejk… – Odazivam Ti se, Allahu moj, odazivam! Odazivam ti se,Ti nemaš sudruga, odazivam ti se…”
Uvaženi hadžija, zar misliš da je Uzvišeni Allah propisao telbiju samo onako da bi ti imao šta izgovarati i čime se zabaviti?!
Šta misliš, kada bi osjetio svaku izgovorenu riječ iz telbije kada obučeš ihrame: “Svaka zahvala je samo Tebi, svaka blagodat je samo od Tebe…” kako bi se osjećao?
Zatim, kada bi počeo nabrajati blagodati: “Imetak koji imam, odjeću koju nosim, hrana i piće koje konzumiram, nekretnine koje su pod mojim imenom… sve to je Allahovo.”
Istina je da čovjek trguje, radi i privređuje, ali znaj da bez Allahove dobrote ništa od toga ne bi došlo do tebe. Stoga, kada hadžija bude svjestan ovih značenja, zanemarit će sve uzroke toga, osim Allahove blagodati prema njemu.
S druge strane, šta reći onda za hadžiju koji izgovara riječi telbije, te se okreće lijevo i desno, razgovara s ljudima oko sebe, ne razmišlja o njenim značenjima i sl.?
Kada bi Zejnulabidin oblačio ihrame i počeo sa učenjem telbije, požutjelo bi mu lice od straha, pa kada su ga upitali o tome, rekao je: “Strah me da mi bude rečeno: ‘Ne odazivam ti se!’”
Subhanallah, neki ljudi žive i užive se u hadžu!
Također, neke bi hadžije prilikom izgovaranja telbije plakali od mikata do Bejtullaha, osjećajući Allahovu blagodat da je baš njima Allah dozvolio da dođu među toliko muslimana svijeta.
2 Telbija: Nakon što hadžija obuče ihrame, najbolji zikr je da se uči telbija, bolje čak i od učenja Kur’ana.
Propisano je da se telbija uči od mikata do dolaska u Harem, zatim od 8. zul-hidžeta sve do Bajrama, na Mini, kada se budu bacali kamenčići.
Upravo to kontinuirano učenje telbije ukazuje na podučavanje čovjeka tevhidu.
Da hadžija razmisli o značenjima telbije dok je toliko mnogo puta izgovori, bez sumnje to bi ostavilo veliki utjecaj na njegovo srce.
Međutim, primjetno je, kada bi upitao mnoge hadžija koliko su puta izgovorili telbiju od mikata do Harema ili od 8. Zul-hidžeta do bacanja kamenčića – da bi mogli nabrojati koliko su to puta učinili.
Zato pogledajmo u uputu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai: “Došao mi je Džibril, pa mi je naredio da naredim svojim ashabima i onima koji su sa mnom da podignu svoje glasove pri učenju telbije.”
Enes i Aiša, radijallahu anhuma, kako bilježi Bejheki u Sunenu, kazuju da su se glasovi ashaba koji su učili telbiju čuli do mjesta Revha (oko 36 km od Medine).
To su srca koja su osjetila veliko značenje telbije, tako da su je učili ujutro i navečer, prilikom polaska i dolaska, sjedeći, stojeći, u prijevoznom sredstvu…
Možemo primijetiti kako islam želi od nas da ostvarimo značenje tevhida u pokretima u kojima ponekad žurimo, a ustvari u njima treba upravo da osjetimo pravo značenje tevhida.
3. Tavaf: čim hadžija dođe u Harem, naređeno mu je da obavi tavaf oko Kabe.
Tavaf je također pokazatelj tevhida jer tavaf nije dozvoljen nigdje drugo osim oko Kabe, a Kaba je i sagrađena zbog tavafa.
Stoga, dok hadžija tavafi, osjeća značenje tevhida, tako da nije moguće da bilo gdje obilazi osim oko ove građevine koja je izgrađena zbog tevhida, da zna da je Allah Jedini, Svemogući, te da u tavafu samo Njega moli za bilo koju potrebu i nikoga drugog.
Tako su tavafili naši prethodnici: “Tavafili su a na glavama kao da su im bile ptice”, šro ukazuje na to na nepomičnost i smirenost, jer ptice neće stati osim ako je nešto nepomično i svaki manji pokret će učiniti da odlete.
Tako su oni tavafili, smireno i spokojno, iz strahopoštovanja i skrušenosti.
4. Sunnet je da se nakon tavafa klanjaju dva rekata, te da se nakon Fatihe na prvom rekatu prouči sura El-Kafirun, a na drugom El-Ihlas, a to su dvije sure tevhida, sure ihlasa, kako ih nazivaju učenjaci.
Sure u kojima se očituje stvarnost tevhida i udaljavanje od širka.
Subhanallah, pogledajmo kako nas Allah, Gospodar svih svjetova, korak po korak podučava ostvarivanju značenja tevhida: ihram, telbija, tavaf…
5. Svaki put kada se hadžija popne na Safu i Mervu, sunnet je da uči zikr tevhida tri puta:
لا إله إلا الله وحده لا شريك له له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير. لا إله إلا الله وحده صدق وعده و نصر عبده و هزم أحزاب وحدة.
6. Dan Arefata – najveličanstveniji dan, stub hadža, nema hadža bez Arefata, najbolji dan općenito u godini, najbolja djela toga dana jesu da budeš hadžija na Arefatu.
A zanimljivo je pogledati šta je to najbolje tada činiti?!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam izgovorio i vjerovjesnici prije mene jeste:
لا إله إلا الله وحده لا شريك له له الملك وله الحمد يحيي ويميت وهو على كل شيء قدير.
Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje, i On je Taj koji sve može!
Tog dana hadžija se neće približiti Uzvišenom Allahu ničim boljim od tevhida. Kako bi bio rob kojem su svi grijesi oprošteni, kao na dan kada ga je majka rodila, kako bi sebi pripremio mjesto u Džennetu, neka zna da neće izgovarati ništa bolje od spomenutog zikra.
Ako analiziramo tu rečenicu, možemo primijetiti da je zastupljen čisti tevhid.
7. Dani Mine jesu dani zikra, tekbira, tehlila i dani jela.
الله أكبر الله أكبر لا إله إلا الله والله أكبر الله أكبر ولله الحمد.
Allah je najveći, Allah je najveći. Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha. Allaj je najveći i Njemu pripada sva zahvala!
Također, i u ovom zikru koji hadžija treba da uči na Mini zastupljen je čisti tevhid i udaljavanje od širka (mnogoboštva).
8. Bacanje kamenčića na Mini: Svako bacanje kamenčića hadžija će popratiti izgovaranjem: “Allahu ekber”, a to je također značenje tevhida, tj. da ne postoji ništa veće od Allaha. Zato ne treba vezati ni za šta srce osim za Allaha.
“Kada budeš tražio, traži od Allaha.” (Hadis)
9. Klanje kurbana: Kada se kolje kurban, kaže se: “Bismillah, Allahu ekber!” što opet ukazuje na značenje tevhida.
Na kraju, ne priliči hadžiji da se vrati s hadža a da mu je srce vezano za nekoga ili nešto drugo mimo Allaha.