El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kurban, žrtvena životinja, ne može biti potpuno hrom, ni sasvim ćorav, ni jako bolestan, ni isuviše mršav.”[1]
Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam kao žrtvu obavezno prinesemo ovcu koja vidi i čuje, tj. da ne zakoljemo ovcu koja je ćorava, niti da joj sprijeda ili otpozadi visi komadić razrezanog uha, niti da joj je uho probušeno, niti uzduž napuklo.”[2]
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, žrtvena životinja, kurban, ne smije biti hroma, ni ćorava, ni bolesna, ni jako mršava, ni unakaženog uha, bilo da je probušeno ili razrezano. Imam Eš-Ševkani, 5/207, zapisao je: “Hadisi ukazuju na to da nije dopušteno kao kurban prinijeti životinju koja ima neku od spomenutih manjkavosti. Onaj ko tvrdi da se takva životinja u svakom slučaju može zaklati kao kurban, odnosno onaj ko tvrdi da se može zaklati ali je pokuđeno – mora podastrijeti dokaz koji jasnu zabranu (koja iziskuje da životinja koja ima jednu od spomenutih mahana, ne vrijedi kao žrtva), iskazanu u El-Beraovom hadisu, može obesnažiti.”
Drugo, dopušteno je da rogovi budu slomljeni, jer hadis koji je prenio Utba b. Abdurrahman, a koji govori o zabrani žrtvovanja životinje slomljenih rogova, nije autentičan, a dotle se to u navedenom Alijinom hadisu ne spominje. Zato El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 4/338, kaže: “Prema mišljenju većine učenjaka, dopušteno je da se kao kurban zakolje životinja koja ima slomljene rogove.”
Treće, komentirajući El-Beraov hadis, imam El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 4/340, tvrdi: “U hadisu je dokaz da neznatna manjkavost ne smeta, jer se u hadisu kaže: “Kurban, žrtvena životinja, ne može biti potpuno hrom, ni sasvim ćorav, ni jako bolestan, ni isuviše mršav.”
Četvrto, uškopljenu i životinju odrezanog repa dozvoljeno je zaklati kao kurban, jer se ona na taj način goji.
Iz knjige: Enciklopedija zabrana u islamu 3 dio.
Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović
Za distribuciju zadužen Edin Pipić, kontakt telefon: 061 700 370.
______________________________________
[1] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (2802), Et-Tirmizi (1497), En-Nesai, 7/215-216, Ibn Madža (3144), Ahmed, 4/284, 289, 300 i 301, Malik, 2/482, Ibnul-Džarud (907), Ibn Hibban (5919), El-Hakim, 4/223, El-Bejheki, 9/274, i neki drugi muhadisi s različitim lancima prenosilaca koji sežu do El-Beraa.
[2] Hadis je autentičan na osnovu drugih predanja. Zabilježili su ga: Ebu Davud (2804), Et-Tirmizi (1498), En-Nesai, 7/216-217, Ibn Madža (3142), Ahmed, 1/80, 108, 128 i 149, El-Hakim, 4/224, El-Bejheki, 9/275, El-Begavi, u djelu Šerhus-sunna (1121), Ibnul-Džarud (906), i neki drugi muhadisi, preko Ebu Ishaka, on od Šurejha, a ovaj od Alije. Ovaj su hadis zabilježili: Et-Tirmizi (1503), En-Nesai, 7/217, Ibn Madža (3143), Ahmed, 1/105, 125 i 152, El-Hakim, 1/468, 4/224-225, El-Bejheki, 9/275, Et-Tajalisi (160), Ibn Hibban (5920), Ibn Huzejma (2914 i 2915) i neki drugi muhadisi, s drugim lancem prenosilaca: Selema b. Kuhejl – Hudžejja b. Adijj – Alija. Hudžejja se družio s Alijom, i pouzdan je.