Natali Portman je pozvala jevrejsku zajednicu da razmisli o tome koliko naglaska stavlja na Holokaust u poređenju sa drugim zločinima.
Glumica je nedavno režirala film “Priča o ljubavi i mraku”, adaptaciju memoara izraelskog pisca i novinara Amosa Oza o stvaranju Izraela, u kojem takođe tumači glavnu ulogu.
Portmanova je i sama rođena u Jerusalimu i tamo živjela do svoje treće godine, kada je njena porodica emigrirala u SAD. U Americi je pohađala jevrejske škole, gdje je učila o Holokaustu i događajima koji su doveli do rođenja Izraela.
Slavna 34-godišnjakinja izjavila je britanskom “Indepedentu” da ju je ovo iskustvo navelo da se zapita u kolikoj mjeri se tokom obrazovanja naglasak stavlja na Holokaust i da li je u redu to što se stavlja ispred mnogih drugih tragedija.
“Mislim da je to zaista veliko pitanje koje jevrejska zajednica sebi treba da postavi – koliko se u školama pažnja skreće na Holokaust. Naravno, riječ je o vrlo važnoj temi koju treba pamtiti i poštovati, ali ne nauštrb drugih stvari”, rekla je glumica.
Portmanova je dodala da je do ovog zaključka došla nakon posjete muzeju genocida u Ruandi, kada je shvatila da o ovim događajima ništa nije učila u školi, iako su se odvijali tokom njenog školovanja.
“Bila sam šokirana kad sam shvatila da je genocid izvršen dok sam bila u školi. Oduvijek smo učili o Holokaustu, ali o genocidu u Ruandi nije bilo pomena. Upravo to je glavni problem u vezi sa trenutnim načinom podučavanja – smatram da je trebalo da učimo i o tome. Moramo se stalno podsjećati da je mržnja u svijetu neprestano prisutna, ali i da treba da saosjećamo sa drugim ljudima koji su iskusili tu mržnju. A ne da nam se neprestano servira paranoičan način razmišljanja, kako smo samo mi žrtve. Ovakvo učenje nekada za posljedicu ima neprestano osjećanje straha da će se dogoditi još jedan Holokaust”, istakla je Portmanova.
Glumica je dodala da bi učenici trebalo da shvate da je mržnja u svijetu usmjerena prema različitim grupama ljudi, i da bi ovo saznanje trebalo upotrijebiti kao nešto što će podstaći saosjećanje, a ne paranoju.
(Nezavisne)