Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Ovo je pravilo okosnica društva i jamac njegova opstanka. Allah, džellešanuhu, kaže: “Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa Allah dobro zna ono što radite” (en-Nisā, 128). Dakle, pravilo u kojem se kaže da je nagodba najbolji način spomenuto je u kontekstu govora o krizi i svađi u braku, i rečeno je da je nagodba kojom će supružnici biti zadovoljni bolja od rastave.
Slobodno možemo reći da su drugi kur’anski ajeti u kojima se govori o nagodbi i izglađivanju odnosa između ljudi zapravo praktično objašnjenje ovog jedinstvenog kur’anskog pravila.
Kur’anski ajet koji smo naveli, ukratko, znači: ako se neka žena boji da će njezin suprug, zbog prevelikog ponosa, odbiti da živi s njome i da će je posve zapostaviti, bolje je da postignu nagodbu u kojoj će se supruga, kako bi spasila brak, odreći nekih svojih prava u korist muža, pa će prihvatiti da on manje troši na njezino izdržavanje (hranu, odjeću, stan), odnosno vrijeme koje s njome treba provoditi ustupit će njemu, odnosno svojoj inoći, ako živi u poligamnom braku. Postignu li bilo kakav dogovor, nijedno od njih nije grešno, a to je kudikamo bolje od rastave. Eto zašto je dragi Allah rekao da je nagodba najbolji način.
Ko razmisli o Kur’ani-kerimu zaključit će da ovo pravilo ima široko polje primjene, pa će naći da se ono, osim u spomenutom slučaju, može primijeniti i u slučaju pomirenja dviju sukobljenih muslimanskih skupina. Također će zapaziti da Allah, džellešanuhu, jasno hvali one koji žele pomiriti zavađene. “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kad traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati” (en-Nisā, 114). Štaviše, zarad toga šerijat dozvoljava da se dadne zekat onom ko se previše zadužio u cilju da uspostavi slogu među ljudima.
Da bismo iz ovog kur’anskog pravila izvukli pouku, od velike je važnosti da imamo široka gledišta na praktični život. Najočitiji dokaz za to jest životopis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U njemu se nalaze brojni primjeri da je sažaljivi Poslanik davao sve od sebe u cilju da ljudi budu čestiti i jedinstveni, a navest ću samo neke.
Pošto je Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga Sevda b. Zem’a, majka pravovjernih, ostarjela, osjetila je da se Poslanik islama od nje možda želi rastaviti, pa se, mudra i pronicljiva, s njime nagodila da je zadrži u braku i da ona zauzvrat dan koji je njoj pripadao pokloni Aiši. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio je taj njezin prijedlog i zadržao je u braku.
Jednom, neko je Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da su se muslimani u Kubau potukli kamenjem, pa je rekao: “Pođimo tamo da ih izmirimo!”[1]
Također i u historiji islama nalazimo blistave primjere nekih pojedinaca kad je riječ o uspostavljanju sloge među muslimanima, bez obzira na to o kojem se staležu radilo. Nadam se da su radosne vijesti to što postoji timski rad na mirenju zavađenih. To je, dakako, praktična primjena kur’anskog ajeta: “…a nagodba je najbolji način…” (en-Nisā, 128). Blago onima koje je Gospodar svjetova odlikovao visokim razinama učinivši da budu jedni od onih što uspostavljaju slogu među ljudima! To je Allahova dobrota koju daje kome hoće, a Allah je najveći dobročinitelj.
[1] El-Buhari (2547).