Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Kad je riječ o kazivanju o poslaniku Musau, alejhis-selam, faraonu i čarobnjacima, tu su sljedeći ajeti: “‘Neka ročište bude za praznik’, reče Musa, ‘i neka se narod izjutra sakupi.’ I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe. ‘Teško vama!’, reče im Musa. ‘Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj ko izmišlja!’” (Tā-Hā, 59 – 61)
Sintagma onaj ko izmišlja odnosi se na tri poroka: laganje, činjenje širka i nepravdu, o kojima govori časni Kur’an, a koji imaju za posljedicu remećenje reda na Zemlji.
Kur’anski ajet koji smo naveli potvrda je pravila da Allah, džellešanuhu, neće dati da uspije rabota onih koji se bave neistinom i da će On takvim ljudima uskratiti Svoju podršku.
Onaj ko pažljivo razmisli zaključit će da, nažalost, postoje ljudi koji uvelike izmišljaju i koji se na razne načine bave neistinom.
U izmišljanje se, dakako, ubraja iznošenje laži na Uzvišenog Allaha i govorenje o Njemu bez šerijatskog znanja. Svevišnji Allah rekao je: “Ko je nepravedniji od onog koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: ‘Objavljuje mi se’, a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: ‘I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje’” (el-En’ām, 93). U kategoriju onih što govore o Allahu ono što ne znaju potpadaju oni koji izdaju fetve, pravne decizije, a za to nisu stručni. “I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’ – da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti” (en-Nahl, 116). Onaj ko nije upućen u određeno pitanje mora se sustegnuti od iznošnje suda o njemu, a onaj ko je učen treba se u izdavanju fetvi povoditi za primjerima odabranih generacija, jer će to za učene biti dobro i posljedica će toga biti vrlo dobra.
U to se ubraja i izmišljanje izreka i njihovo pripisivanje Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kao što su nekad postojali oni koji su iznosili laži na Poslanika islama, takvi, nažalost, i danas postoje. Ova kategorija ljudi laže na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz različitih razloga, pa to neki čine s namjerom da muslimane potaknu i zastraše (smatraju da je i to opravdano jer cilj opravdava sredstvo), drugi lažu iz političkih razloga, neki, opet, zbog pristrasnosti svom mezhebu, a ima i onih koji lažu zarad ovozemaljske koristi. Kad bi oni što lažu na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znali da spadaju u prezrenu kategoriju lažljivaca, da njihova rabota neće uspjeti i da će biti ostavljeni, mnogi bi odustali od onog što čine. Valja znati da je Mudri Allah usavršio vjeru, pa nema potrebe za izmišljanjem hadisā.
Nepravda i neopravdana primjena sile prema drugim muslimanima također spadaju u okvir ovog kur’anskog pravila. Na veliku žalost, neki ljudi odnose se prema muslimanima na posve ružan način. Nekoliko je razloga za nepravedan odnos prema ljudima, a možda su zavist i pretentiranje na ovozemaljske interese najčešći razlozi. Da nesreća bude još veća, neki se ljudi grade odanim i vjeri privrženim ljudima te nastoje staviti do znanja da zarad interesa vjere upozoravaju na druge ljude, a čine im zapravo golemu nepravdu i potiču na neprijateljstvo protiv njih.
Dodat ću i to da sam pročitao mnogo istinitih ispovijesti o prijašnjim i sadašnjim generacijama, a koje su sadržajan pokazatelj toga da Sveznajući Allah neće dozvoliti da uspiju oni koji izmišljaju neistine i šire ih. Radi pouke navest ću ispovijest zbog koje čovjeku srce puca, a oči suze. Vinovnica ove priče, univerzitetska profesorica koja iza sebe ima dva braka, priznala je sljedeće: “Prije sedam godina počinila sam golemu nepravdu jednom čovjeku. Nakon što je propao i moj drugi brak, odlučila sam se udati za jednog svog daljeg rođaka koji je sretno živio s čestitom suprugom s kojom je stekao petero djece. Moj tetić volio je ženu tog mog rođaka, a ja sam voljela njega, pa smo se dogovorili da je optužimo za preljubu, i počeli smo među rođacima širiti glasine o njoj. Uspjeli smo u tome: njihov se odnos posve poremetio, i razveli su se. Nakon godinu dana žena koju smo potvorili za preljubu udala se za nekog utjecajnog čovjeka, a njezin bivši muž, moj dalji rođak, umjesto sa mnom, stupio je u brak s nekom meni nepoznatom ženom. Ni ja ni moj tetić nismo postigli željeni cilj, ali su nas stigle kobne posljedice nepravde koju smo nanijeli nedužnim ljudima. Ja sam oboljela od leukemije, a moj tetić i neki čovjek, svjedok protiv one žene, tri godine kasnije izgorjeli su u kući u požaru koji je izazvala struja.”