Na stadionu lokalnog nogometnog kluba u Hambarinama, nedaleko od Prijedora, nakon komemoracije na kojoj su se obratili predstavnici porodica žrtava te reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, u ponedjeljak je klanjana dženaza-namaz za 30 Prijedorčana ubijenih u julu 1992. godine, javlja Anadolija.
Dženazu-namaz je predvodio reis Kavazović, koji je u obraćanju porodicama žrtava kazao da je “juli mjesec naše neizmjerne tuge i neizrecive boli”.
“Prije devet dana smo u Srebrenici obilježili tužnih i dugih 20 godina od genocida u zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda. Danas se prisjećamo Tomašice, Trnopolja, Keraterma i brojnih drugih stratišta našeg nedužnog naroda u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine. Danas, 23 godine poslije, u ove prijedorske šehitluke spuštamo kosti 30 naših najmilijih, čije su živote zlotvori kukavički prekinuli u silnom naletu njihovog krvničkog pohoda. Ovdje, u Prijedoru, 1992. godine, kao i u Srebrenici 1995. godine, pokazani su i lice i naličje istog zla, istog genocidnog plana začetog u dubokom duhovnom bezdanu. To zlo je nametnuto u mračnoj i lažnoj duhovnosti, a njegovih razmjera postaju svjesni i oni u čije ime je počinjeno”, istakao je Kavazović.
‘Prava slika svijeta u kojem živimo’
Prema njegovim riječima, mržnja i zlo predstavljaju ništavilo koje se ne da premostiti bez Božije pomoći i iskrenog kajanja.
“Ovdje, u Bosanskoj Krajini, počinjeno je zlo u vrijeme kada smo naivno vjerovali da je ono u tolikom omjeru i s genocidnom namjerom nemoguće, u taj zločin nismo vjerovali. No, genocid u Prijedoru je prava slika svijeta u kojem živimo. To je svjet bez lažnih maski, bez stida i srama i bez kajanja. Tomašica je danas svjedok tog ružnog lica izdajničkog i kukavičkog duha međunarodnih sudova i Vijeća sigurnosti, čiji se akteri boje donijeti jasno i nedvosmislenu presudu za genocid. Danas ćemo, na ovom časnom mjestu naše golgote, jasno kazati da možda nećemo moći zbog njihovog broja upamtiti lica svih zločinaca koji su počinili genocid nad našim narodom, ali ćemo pamtiti lica onih koji ih nisu osudili i koji su svojim nečinjenjem bili njihovi veliki saveznici”, poručio je Kavazović.
Tokom obraćanja je kazao i to da političke, duhovne i intelektualne elite onih u člije ime je počinjen genocid u Bosni i Hercegovini “i dalje će ga poricati, ali ga neće moći zataškati i sakriti.”
Poručio je da niko u svijetu ne misli da će “žrtve strašnog genocida pristati na političko pomirenje. Ono može biti sredstvo i put do istinskog pomirenja, ali ne i naš cilj. Nama su potrebni i istinsko kajanje i duhovno izmirenje kao trajne kategorije, a ne kao prolazne političke akrobacije. Ukoliko to ne možemo dobiti, onda imamo još jednu potvrdu o svijetu u kome živimo.”
Najmlađa i najstarija žrtva
Posmrtni ostaci devet žrtava koje će ove godine biti ukopane su pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica.
Najmlađa žrtva je Zikret Redžić, koji je u trenutku smrti imao 19 godina, a najstarija Meho (Ale) Hodžić, koji je u trenutku smrti imao 71 godinu.
Meho je i posljednja žrtva koja je identificirana, samo nekoliko dana prije kolektivne dženaze, i s njim je broj žrtava koje će ove godine biti ukopane sa 29 porastao na 30.
(AA)