Piše: Šejh Selman el-Avde
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U toku ovogodišnjeg ramazana bavio sam se razmišljanjem o tzv. hatmi ili završavanju učenja cijelog Kur’ana u toku određenog vremena. Želio sam da proniknem u kur’anska značenja koja će ostaviti trag na mom srcu i želio sam spoznati stvarni domet i refleksije kur’anskog konteksta, pa sam te svoje opaske i zapažanja želio podijeliti sa vama.
Prvo zapažanje
Buharija i Muslim zabilježili su hadis od Aiše, r.a., koja prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., u godini u kojoj je preselio na Ahiret, rekao: ”Džibril me je svake godine jedanput preslušavao cijeli Kur’an, a ove godine je to učinio dva puta, pa sam shvatio da se približio moj odlazak sa dunjaluka.” Iz ovog hadisa možemo naučiti mnoge koristi.
Prva korist odnosi se na Allahovu brigu i čuvanje Kur’ana, na šta aludira ajet: ”Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9.) Allah je obećao čuvati Kur’an jer je on posljednja Allahova objava ljudima, on je pečat i čuvar prethodnih objava, u njemu su sadržani temelji svakog dobra, upute, normi i Božanskih zakona. Zbog toga je Allah obećao da će Kur’an biti sačuvan usmenim (učenje napamet) i pismenim (prepisivanjem i štampanjem Kur’ana) putem.
Druga korist koju učimo iz ovog hadisa jeste potvrda da je učenje cijelog Kur’ana u toku određenog perioda (hatma) sunnet. Stoga je Poslanik, s.a.v.s., preporučio Abdullahu ibn Amru ibn Asu da prouči cijeli Kur’an, odnosno da završi hatmu u toku jednog mjeseca ili pak u najkraćem roku, a to je tri dana. Ashabi su završavali hatmu za sedmicu dana i to uglavnom u toku noćnog namaza.
Činili su to tako što bi Kur’an podijelili na šest dijelova. Prvi dio sačinjavale su tri velike sure: El-Bekare, Ali Imran i En-Nisa’, drugi dio sačinjavalo je sljedećih pet sura, zatim sljedećih sedam sura, zatim sljedećih jedanaest sura, pa onda sljedećih trinaest sura i na kraju, zadnji dio sačinjavale su kraće sure, od sure Kāf do sure En-Nas, odnosno do kraja Kur’ana.
Sunnet je također da se Kur’an prouči u toku mjeseca ramazana, da bi se dobila nagrada za svaki proučeni harf i da se ništa od Kur’ana u ovom mjesecu ne bi zapostavilo. Nagrada za učenje Kur’ana klasificira se na osnovu vremena koje se provede u učenju, na osnovu pravilnosti i ispravnosti učenja te na osnovu utjecaja Kur’ana na srce i odazivanja na kur’anske pozive. Ovo je temeljna i najuzvišenija intencija Objave.
Stoga, dopusti Kur’anu da iz temelja uzdrma tvoju nutrinu, da ovlada tvojim osjećanjima, da ti pokrene emocije i da ti izliječi rane. Dozvoli Kur’anu da se svojim argumentima obrati tvome razumu, da ga okupira svojim jasnim dokazima. Prepusti se Kur’anu da te provede kroz minula stoljeća, generacije i narode, da te upozna sa sudbinama iskrenih vjernika, kao i sa sudbinama stradalnika. Zatim mu dozvoli da te ponovo vrati u sadašnjost, u realnost, da ti objasni uzročno-posljedične veze i druge Allahove zakonitosti u kosmosu. A onda mu dozvoli da te povede u budućnost, pa da ti dā obećanje (o Allahovoj nagradi), da ti podari zadovoljstvo i prihvatanje, da te obraduje i da ti pokloni strpljivost, nadu i utjehu i da se zaputi s tobom ka Ahiretu i njegovim prostranstvima, ka vječnosti, pričajući ti o Allahu, o Njegovim lijepim imenima i svojstvima savršenstva, o melecima i da te upozna sa onim što ne znaš, u duhu veličanstvene kur’anske poruke: ”A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite.” (El-Hakka, 38.-39.)
Ukoliko si siromašan i bolestan, ukoliko si u zatvoru, tužan i depresivan, Kur’an će te odvesti u bolji i ljepši svijet, on će te povezati sa Allahom, Vlasnikom svekolikog dobra, obilja i plemenitosti, povezat će te sa Onim Koji sve živo mijenja, a On je nepromjenjiv i ”On se svakog časa zanima nečim.” (Er-Rahman, 29.) Nekada ćeš zateći sebe nespremnog za dublje razmišljanje i promišljanje Kur’ana i njegovih poruka, ali i pored toga uči Kur’an, jer ćeš i za učenje Kur’ana bez razmišljanja dobiti nagradu, iako je nagrada za učenje sa razmišljanjem mnogo veća.
Drugo zapažanje
Buharija i Muslim bilježe predaju od Abdullaha ibn Mes’uda da je kazao: ”Muhammed, s.a.v.s., rekao mi je: ‘Uči mi Kur’an!’ Odgovorio sam: ”Allahov Poslaniče, kako ću ti ja učiti Kur’an, a on se tebi objavljuje.” Na to mi je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ja volim slušati Kur’an od nekog drugog.’ Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”Šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Tog Dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti.” (En-Nisa’, 41.-42.) Tada mi je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Sad je dosta.’ Pogledao sam ga i vidio sam suze u Poslanikovim, s.a.v.s. očima.”
Mubarek suze tekle su niz Poslanikovo čisto lice zbog straha od zastrašujućeg prizora Sudnjeg dana, jer će Poslanik, s.a.v.s., toga Dana, biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje i samilost prema njegovom ummetu. Zato će njegove riječi toga Dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” Nekada učač Kur’ana bude zauzet i usredotočen na pravilno izgovaranje glasova, ili pak na učenje Kur’ana napamet i na tedžvidska pravila, pa ako čuje Kur’an od nekog drugog, posebno od vrsnih učača Kur’ana koji melodično i osjećajno uče Kur’an, to onda ostavlja snažan dojam na njegovo srce. I danas se sjećam koliko sam, kao dijete, volio slušati vrsne egipatske učače, poput Abdul-Basita Abdus-Sameda, Muhameda Rif’ata, šejha Menšavija, šejha Tablavija i drugih. Njihovo milozvučno učenje i dan-danas odzvanja u mojim ušima.
Treće zapažanje
Buharija i Muslim bilježe predaju od Abdullaha ibn Mes’uda da je neki čovjek došao kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: ”Allahov Poslaniče, ja sam se osamio sa ženom koja mi nije supruga i sa njom sam radio sve što muž radi sa svojom suprugom, izuzev spolnog odnosa?” Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ”Jesi li klanjao namaz sa nama?” ”Jesam”, odgovorio je. Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Idi, oprošteno ti je.” Nakon toga, Uzvišeni Allah, objavio je: ”I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava.” Ovaj ajet govori o veličanstvenoj nadnaravnosti Kur’ana. Nekada čovjek sluša imama dok uči određeni ajet, ili ga čuje dok prolazi ulicom, i taj ajet ostavi takav dojam na njega da mu se u tom trenutku učini da je upravo zbog njega objavljen, jer taj ajet se odnosi na njegov slučaj, odnosno rješava problem s kojim dotični musliman živi u tom trenutku.
Neki mladić učinio je grijeh prema svojoj majci, vikao je na nju i srdit izašao iz kuće. Nakon toga otišao je da klanja namaz i u toku namaza imam je učio ajet: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” (El-Isra’, 3.) U tom trenutku, on je bio ubijeđen da je Allah, dž.š., nadahnuo tog imama da zbog njega prouči gornji ajet.
Drugi je bio potišten, depresivan i tužan zbog svojih grijeha, pa je uključio radio i na jednoj radio-stanici čuo je učača kako uči ajet: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.) Treći je gledao televizijske vijesti, pa je osjetio bol u srcu zbog prizora i svega onoga što se dešava muslimanima u Burmi, Siriji, Iraku, zbog stanja u Egiptu, zbog stalnih pritisaka, nemira i diktature koja vlada u islamskom svijetu. No, nakon toga je otvorio Kur’an i proučio ajet: ”Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!” (Ali Imran, 196.-197.)
Ovakvi i slični primjeri čine da vjernik ne gubi nadu u popravljanje stanja i mogućnost istinske reforme i to je ono što mu donosi mir i zadovoljstvo u dušu.
Četvrto zapažanje
Buharija i Muslim bilježe predaju od Ebu Hurejre u kojoj dolazi da je melek Džibril pitao Muhammeda, s.a.v.s., o ihsanu, pa mu je on odgovorio: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.”
Zašto smo spomenuli ovaj hadis? Zato što želimo ukazati na to da Allahova objava, da Kur’an čini da živiš i proživljavaš životne trenutke sa Jusufom, a.s., onda kada je bio bačen u bunar, zatim kada je boravio na vladarevom dvorcu doživjevši iskušenje sa vladarevom ženom, zatim kada je bio u zatvoru i na kraju, kada je doživio i dočekao sretan rasplet i završetak svoje životne priče, u duhu ajeta: ”Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Jusuf, 101.) Druženjem sa Ku’ranom mi također proživljavamo trenutke sa Ibrahimom, a.s., živimo i proživljavamo njegovo djetinjstvo, zatim period njegovog razmišljanja i traganja za Allahom, dž.š., proživljavamo njegove trenutke istinskog imana, strpljivosti, žrtve, borbe, napuštanja Iraka i odlaska u Šam i Egipat, da bi se na kraju obreo u Mekki. ”I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema Zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ‘O Ibrahime, ti si se objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!’ I kurbanom velikim ga iskupismo.” (Es-Saffat, 103.-107.)
Kroz Kur’an se družimo i sa Merjem, a.s., istinoljubivom i pobožnom ženom, koja je istinski uzor svim ženama, u trenucima dok skrušeno čini ibadet u Hramu, zatim, u trenucima kada je posjećuju meleci: ”A kada meleki rekoše: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit.”’ (Ali Imran, 45.-46.)
Kao i sa Musaom, a.s., kada je preplašen pobjegao iz grada, ili dok sluša kada ga Allah obavještava o poslanstvu na Sinaju, ili dok poziva svoj narod da uđu u svetu zemlju, a oni se kolebaju i pokazuju kukavičluk, govoreći: “Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” (El-Ma’ida, 24.) I dok on uči dovu protiv njih: “Gospodaru moj,” – reče Musa – “Ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grešnim!” (El-Ma’ida, 25.)
Čitajuči Kur’an pred tvojim očima se smjenjuju slike i prizori Sudnjeg dana, i zamisli sebe dok stojiš na Sudnjem danu, kako si posvećen samo sebi, kako te niko drugi ne zanima: ”Toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abese, 37.) Ti si jedinka u moru ljudi koji se, poput morskih valova, sudaraju jedni s drugima, dok ti preispituješ sebe i svoje stanje, dok razmišljaš o svom životu na dunjaluku i o tome da li si zaslužio spas ili kaznu? ”I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.” (El-Kehf, 99.)
Saff.ba