Odgajateljica koja je ranije radila tu je na porodiljskom odsustvu, tako da je Avdić potpisala ugovor na dva mjeseca, što kasnije može i produžiti dok se prethodna radnica ne vrati.
Međutim, grupa roditelja djece srpske nacionalnosti se protive njenom radu u vrtiću obrazlažući u peticiji da “odjevnim predmetima koji odražavaju nečije vjerske stavove nije mjesto u javnoj ustanovi koju pohađaju njihova djeca“.
Lejlin suprug Muhamed danas je za Faktor.ba kazao da peticija neće imati utjecaja na njen ostanak u vrtiću, bar ne dok joj ne istakne sadašnji ugovor.
– Ovo je samo pokazalo razlike u Srebrenici, pokazalo je da i dalje postoji ta nacionalna netrpeljivost, genocid je i počinjen nad Bošnjacima zato što su bili “drugačiji” – ističe Muhamed Avdić.
On kaže da eventualno produženje Lejlinog ugovora zavisi od poslodavca, odnosno od Općine Srebrenica koja je osnivač ustanove “Poletarac” i od direktorice vrtića Vesne Jovanović.
– Neka djeca srpske nacionalnosti više ne dolaze u vrtić zato što je moja supruga pokrivena. Ono što je mene najviše povrijedilo u vezi s tom peticijom je što su dirali u slobodu moje porodice, slobodu moje supruge da nosi hidžab. Tu su povrijedili njeno ljudsko pravo. Ono što oni traže nema uporište niti u jednom zakonu – kaže Avdić.
Peticiju je potpisalo 16 roditelja, a među njima čak i oni čija djeca nisu išla u taj vrtić uopće. Peticiju je potpisao i sveštenik Srpske pravoslavne crkve Aleksandr Mlađenović. Kako kaže Avdić peticiju su zajedno sa sveštenikom inicirali učiteljica iz Prve osnovne škole u Srebrenici Jadranka Lalović, kao i njen suprug Goran Laković, inače zaposlenik UNDP-a.
(E. G./Faktor.ba)