Piše: James Denselow
Protekli period na Bliskom istoku obilježile su misterije o zračnim napadima s nepoznatim počiniteljem. Prvo je Al Jazeera objavila da su iranski lovci tipa Phantom F-4 bombardovali ISIL i Irak. Iranci su prvo opovrgli navode da su bili u istom zračnom prostoru i bombardovali iste neprijatelje kao i Amerikanci, ali naknadno su listu Guardian priznali istinu o svojoj ulozi.
Čuli smo i glasine da su pristigli i američki „lovci na tenkove“ A-10 da podrže američku misiju u Iraku, iako opet ništa nije bilo potvrđeno. Onda je jedne nedjelje, normalne u onoj mjeri u kojoj to situacija u Damasku u posljednjih nekoliko godina dozvoljava, sirijski režim pustio u javnost nejasne fotografije koje navodno prikazuju trag izraelske letjelice nakon bombardovanja meta u tom području.
Među lokacijama za koje se pričalo da su pogođene našli su se i dijelovi Međunarodnog aerodroma u Damasku. Naporan vikend za sirijske zračne baze koje su izdržale napade ISIL-a prošle subote.
Dok je na taktičkom nivou nemoguće razlučiti kakav su utjecaj imali napadi, na političkom nivou, situacija odgovara svim stranama.
Sirijski režim je koristio svoj konflikt sa Izraelom da opravda unutrašnje vanredno stanje i restrikcije na slobode koje su na snazi već decenijama i sada može od rata umornoj javnosti u predjelima pod njihovom kontrolom, prodavati duplu prijetnju: ISIL i izraelski „terorizam“.
S obzirom da su uskoro izbori, za Benjamina Netanyahua, ne može biti bolji trenutak da se ponaša „kao premijer“ i podsjeti glasače na svoj konstantni oprez zbog prijetnje iz Sirije.
Širom otvorene oči
Netanyahu je početkom protekle sedmice zaista izjavio da Izrael „pomno prati Bliski istok i tamošnja dešavanja, širom otvorenih očiju i ušiju – i dosta toga se dešava…Nastavit ćemo pomno pratiti razvoj događaja i pozabavit ćemo se ovim prijetnjama i izazovima, koji nikad ne miruju“.
U pismu upućenom generalnom sekretaru UN-a Ban Ki-moonu, sirijsko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da se bombardovanje desilo kako bi odvratilo pažnju od raspada Netanyahuove koalicije.
U međuvremenu, izraelski dužnosnici nisu željeli ni potvrditi, ni opovrgnuti navode o napadima, a glasnogovornik izraelske vojske je rekao da neće komentarisati „strane izvještaje.“
Iako sirijske medije uvijek treba čitati s dozom rezerve, ako se potvrdi, najnoviji izraelski napad jedan je u nizu napada koji su prethodili izbijanju građanskog rata.
Postoji određeni obrazac ovog prigušenog stanja vječnog konflikta između ove dvije strane.
Izraelski napad iz septembra 2007. na sirijski reaktor Al-Kibar prvobitno nije bio potvrđen, ali je kasnije rečeno kako je to strateški potez protiv sirijskog nuklearnog programa u ključnom periodu.
Nakon napada, Sirija je odgovorila bombastičnom retorikom kako će reagovati na napad, ali sve je ostalo na riječima.
Primarna briga Izraela
Nakon sirijskog ustanka i građanskog rata, Izrael se prvenstveno brine zbog određenih tipova tehnološki sofisticiranog oružja koje dolazi do Hezbollaha, a koje je korišteno za objašnjavanje napada u januaru i maju 2013. godine.
Godinu dana kasnije, Izrael je odgovorio na samo fizičko „prelijevanje“ sirijskog sukoba napadima u junu 2014. nakon što su na njihove pozicije na Golanskoj visoravni ispaljene granate.
Sirija je odgovorila na bombardovanja iz januara upozorenjem na „iznenađenje“, ali zapravo je njihova stvarna reakcija bila predvidivo nijema.
Sirijski zračni prostor nikada nije bio prometniji. Različite države progone razne neprijatelje, a nivo uspješnosti je teško odrediti zbog dima i krhotina kao posljedica uništavanja.
Napadi od početka decembra, ako ih Izrael potvrdi, dodatno će podcrtati da je sve manji značaj mnogih granica u regiji kao priznatih i poštovanih linija razgraničenja.
Iako je cijeli svijet usmjerio pažnju na ISIL, koji narušava iračko-sirijsku granicu, granica između Libana i Sirije također postaje funkcionalno nejasna i očigledno više ne predstavlja smetnju izraelskim donosiocima strateških odluka.
Na najneposrednijem nivou, ovi napadi će vjerovatno ohrabriti Assada da igra na nacionalističku kartu kako bi osnažio podršku među svojim preostalim pristalicama.
U Izraelu, pak, može izgledati da Netanyahu donosi državničke odluke prije izbora koji će vjerovatno biti teški i njegov boravak u SAD-u vrijeme kada se bombardovanje dogodilo ne može biti slučajnost – naklon je to možda američkom zelenom svjetlu i postojanosti te neprekinute veze.
(AJ Balkans)