Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed, Univerzitet u Kasimu
Preveo: Amir Durmić
Nisi dužan niti obavezan da u pogledu svakog aktuelnog pitanja, problema ili događaja zauzmeš određeni stav, a ukoliko ga i zauzmeš, ko kaže da ga uopće trebaš iznositi? Ako se i odlučiš da svoj stav ili mišljenje javno izneseš, to ne znači da ga moraš iznijeti na svakom mjestu i u svakoj prilici, niti da svi ljudi s njim moraju biti upoznati. Uredu, ukoliko si ipak svoj stav javno iznio, nije nužno da ga fanatično i grčevito braniš smatrajući ga apsolutno ispravnim i istinitim, uz ubjeđenje da mu se, ni iz kojeg ugla, ništa loše ne može prigovoriti.
Ako se neko s tobom ne složi u pogledu stava koji si zauzeo, to nikako ne znači da ti je on neprijatelj ili zavidnik koji ti želi nauditi ili te u potpunosti uništiti. Ukoliko se ti s nekim ne složiš o određenom pitanju ili mu uputiš određenu kritiku, to nikako ne znači da ga zbog toga trebaš omalovažavati, ponižavati ili mu nanositi bilo kakav vid zla i nepravde, te ga proglasiti apsolutno zlim i lošim, negirajući sve njegove pozitivnosti i dobra djela.
Ako se s nekim raziđeš u mišljenju i stavu, ko kaže da se odmah prema njemu trebaš neprijateljski postaviti i uz to se svim silama truditi da i druge ljude nagovoriš da se prema njemu odnose na isti način kao i ti?
A ako si s nekim zaista u sporu ili svađi, znaj da uopće nije nužno da sve svoje poznanike s tim upoznaš s ciljem da one koji stanu na tvoju stranu smatraš prijateljima, a one koji se s tobom ne slože odmah svrstaš u svoje neprijatelje. Sasvim je dovoljno da o dotičnom sporu upoznaš samo one koji s njim imaju neke veze, a druge jednostavno poštedi toga.
Ukoliko se odlučiš da napišeš i publiciraš određeni tekst ili kasidu, znaj da nije nužno da štivo bude dugo i opširno, već je sasvim dovoljno da ljudima na jednostavan i sažet način preneseš srž svoje zamisli i ideje i upoznaš ih sa porukom teksta, odnosno kaside. Također, kada budeš držao govor ili nekome replicirao, ili pred skupom iznosio svoje mišljenje, ne znači da trebaš govoriti nadugo i naširoko, jer ukoliko si u samo nekoliko riječi ili rečenica iskazao ono što si htio reći, svaki daljnji govor samo će opteretiti slušaoce. Bolje je da pomisle: “Kamo sreće da je još pričao!”, nego: “Kamo sreće da ušuti!”
Kada bi se ljudi počeli pridržavati ovih jednostavnih pravila, poštedjeli bi nas suvišnog i dosadnog ponavljanja, koje umara i opterećuje.
Također, nije nužno da na svakom sijelu ili skupu ti budeš “glasnogovornik” koji će uvijek o svemu i na svaku temu prvi govoriti, bez obzira koliko si učen, prosvijećen i načitan, jer znaj da se, i pored svojih kvaliteta, u svakoj prilici, na svakom mjestu i u svakom vremenu nećeš uvijek najbolje snaći.
Ako si danas u nekom pogledu zakazao ili si nečije pravo zanemario i loše se prema njemu ponio, to ne znači da tako trebaš nastaviti te i dalje biti nemaran i prema drugima se i dalje loše ponašati.
I na kraju, ako nekoga ne podnosiš ili ti njegovo ponašanje “ide na živce”, to nikako ne znači da mu to odmah direktno i javno trebaš kazati, već baš suprotno, mudar je onaj ko to u sebi skrije i nikome od ljudi to ne kaže, jer Uzvišeni je rekao: “Allah će možda između vas i onih s kojima ste u zavadi ljubav uspostaviti; Allah je svemoćan; Allah mnogo prašta i On je samilostan.” (El-Mumtehina, 7)
Izvor: http://www.vb-khutabaa.com