“Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: ‘Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje (psi, sokolovi…), koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas naučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo sviđa račune.’” (El-Maida, 4)
Zabranjeno je držati pse u kući!
Ebu Talha, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika – kip (sve što ima dušu)!” (Buhari, br. 3225, 3322, 4002 i 5949; Muslim, br. 5633, 5635, 5636, 5637, 5641 i 5642)
Zabranjeno je bespotrebno držanje pasa, ali je dozvoljeno držati psa radi lova, čuvanja stoke, usjeva, kuće…
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bespotrebno bude držao psa, svakog dana bit će mu umanjivana dobra djela za jedan kirat, izuzev psa radi čuvanja usjeva ili stoke.” (Buhari, br. 2322)
Ibn Sirin i Ebu Salih bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “…izuzev psa čuvara stoke ili usjeva ili lovačkog psa.”
Ebu Hazim prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “…lovački pas ili pas čuvar stoke.”
Sufjan b. Ebu Zuhejr prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: “Ko bude držao psa, izuzev iz potrebe za čuvanjem usjeva i stoke – dobra djela će mu, svakoga dana, biti umanjivana za jedan kirat!” Upitali su ga: “Jesi li to čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?” On je odgovorio: “Da, tako mi Gospodara ovog mesdžida!” (Muvetta, rivajet Jahjaa el-Lejsija, br. 1740., Buhari, br. 2323; Muslim, br. 4119, Nesai, br. 4285, Ibn Madža, br. 3206, Ahmed, Musned, br. 21968)
Ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude držao psa – ne radi čuvanja stoke niti radi lova, svakog dana će mu djela biti umanjivana za dva kirata!” (Buhari, br. 5480–5481)
* * * * *
Imam Ibn Bettal, rhm., kaže: “Ibn Omer, r.a., dozvoljavao je držanje pasa samo radi lova i čuvanja stoke – shodno tekstu ovih hadisa, ali do njega nije stiglo sve što se od Poslanika, s.a.v.s., prenosi o tom pitanju. Sufjan b. Ebu Zuhejr prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ‘Ko bude držao psa, izuzev iz potrebe za čuvanjem usjeva i stoke – dobra djela će mu, svakoga dana, biti umanjivana za jedan kirat!’ Upitali su ga: ‘Jesi li to čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?’ On je odgovorio: ‘Da, tako mi Gospodara ovog mesdžida!’ (Muvetta, rivajet Jahjaa el-Lejsija, br. 1740, Buhari, br. 2323, Muslim, br. 4119, Nesai, br. 4285, Ibn Madža, br. 3206, i Ahmed, Musned, br. 21968)
U usjeve spadaju i vinogradi, voće i povrće i ostali plodovi, i učenjaci se ne razilaze u pogledu toga da riječ “hars”, koja je spomenuta u ajetu: ‘I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o harsu – usjevu (vinogradu), što su ga noću ovce obrstile – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu.’ (El-Enbija, 78) – znači grožđe – vinograd. Abdullah b. Mugaffel prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ko bude držao psa – ne lovačkog psa niti psa čuvara stoke i harsa – usjeva, sevapi će mu svakog dana biti umanjivani za jedan kirat!’ (Ibn Hibban, Sahih, , br. 5650, seneduhu kavijj)
U značenje usjeva i grožđa – vinograda, ulaze i sve ostale poljoprivredne kulture. Hišam b. Urva bio je upitan o psu koji se drži radi čuvanja kuće, pa je rekao: ‘Može se držati pas radi čuvanja kuće – ako je ugrožena bezbjednost kuće.’” (Vidjeti: Šerhu Ibni Bettal, 5/389, 9/476)
Ibnu Abdul-Berr, rhm., bilježi predaju od Ibn Sa‘da koji prenosi od Asmeija da je rekao: “Ebu Džafer el-Mensur upitao je Amra b. Ubejdu: ‘Šta si čuo vezano za pse?’, a on odgovori: ‘Čuo sam da ko drži psa, ali ne radi usjeva niti radi čuvanja – sevapi će mu, dnevno, biti umanjeni za jedan kirat!’ Ebu Džafer upita: ‘Zbog čega?’, a on odgovori : ‘Tako se spominje u hadisu, i postupi po tome, jer psi laju na goste i plaše ljude!’” (El-Istizkar, 9/451, br. 1810)
Imam Bedruddin el-Ajni, rhm., kaže: “Ovim hadisima, neke malikije dokazuju to da je čist pas koji je dozvoljen za držanje, jer je teško držati psa radi potrebe i čuvati se od fizičkog kontakta sa njim. Dozvola njihovog držanja znači i dozvolu u drugim pitanjima. (Ovog stava je i hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm. Vidjeti: Fethul-Bari, 5/7) Mi kažemo da se ovaj stav suprotstavlja naredbi spomenutoj u hadisu da se sedam puta ispere ono što poliže pas – pa ako budu rekli: ‘To je pitanje čisto ibadetskog karaktera i ne znači da je u pitanju nedžaset – prljavština’, na to im odgovaramo time da je hadis općenit i da svojom općenitošću ukazuje i na to da je pranje od sedam puta naređeno radi otklanjanja nedžaseta – nečistoće. Od koristi na koje ukazuju ovi hadisi jeste i to da trebamo uvećavati naša dobra djela i čuvati se svega onoga što nam ih može umanjiti!” (Vidjeti: Umdetul-kari, 18/436)
Imam Kadi Ijad, rhm., kaže: “Ako ne postoji potreba za držanjem pasa i nema se nikakve koristi od njih, tada je zabranjeno držati ih, jer plaše i zastrašuju muslimane i napadaju ih, ali ako postoji potreba za njihovim držanjem, radi lova ili čuvanja imetka, onda je dozvoljeno držati ih radi potrebe stjecanja i čuvanja imetka. Učenjaci se razilaze u pogledu toga da li je dozvoljeno držati ih radi čuvanja kuća i da li je to dozvoljeno – analogno dozvoljenosti njihovog držanja radi čuvanja usjeva i stoke, koja se spominje u hadisu, ili to nije dozvoljeno. Predstavnici naše pravne škole (ashabuna) smatraju da je zabranjeno držati ih radi čuvanja kuća zbog toga što je to štetno i izaziva i strah kod ljudi, a oni se drže radi plašenja lopova, pa mogu naštetiti – ako se nalaze oko kuća – ljudima koji nisu došli s ciljem krađe ili nisu ništa ukrali. U hadisu se kaže da meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas – pa je ovo značenje razgraničenje između držanja pasa u kućama i držanja pasa za potrebe spomenute u hadisima.” (Vidjeti: Ikmalul-mu‘ulim, 5/127)
Imam Nevevi, rhm., kaže: “Učenjaci naše pravne škole (ashabuna) i ostali slažu se u tome da je zabranjeno držati psa bez ikakve potrebe, poput držanja psa zbog njegove ljepote, ili zbog dičenja njime – ovakvo postupanje je haram bez ikakve dvojbe.” (Vidjeti: Šerhu Sahihu Muslim, 1/448)
Šejh Ibn Usejmin, rhm., kaže: “Ako je u pitanju kuća u gradu, nema potrebe uzimati psa radi njenog čuvanja, tako da je u ovakvoj situaciji zabranjeno držati psa, i tada će svakog dana otpadati kirat ili dva kirata dobrih djela onome ko drži psa. Obaveza im je maknuti psa i ne držati ga, ali ako bi se kuća nalazila u polju, sama, izdvojena, u takvoj situaciji bit će dozvoljeno držati psa radi zaštite kuće i porodice, jer čuvanje familije preče je od čuvanja stoke i usjeva.” (Vidjeti: Ibn Usejmin, Medžmuu fetava, 4/246)
Šejh Ibn Usejmin, rhm., kaže: “Dozvoljeno je držati pse radi otkrivanja droga – narkotika i kriminalaca, i to je preče negoli čuvanje usjeva, stoke i lova.” (Šerhu Zadil-Mustakne’a, babul-vesaja, 3. kaseta)
Šejh Atijja Salim, rhm., kaže: “Ko bude držao psa radi igre i razonode, ili radi borbi, klanja i takmičenja – to mu je zabranjeno djelo i zbog toga će čovjeku svaki dan otpadati po dva kirata dobrih djela.” (Vidjeti: Šerhu Bulugil-meram, 12/186)
Nije dozvoljeno putovati sa psom, shodno hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, r.a., a u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Meleki ne prate karavanu u kojoj se nalazi pas ili zvono.” (Muslim, br. 5668, Tirmizi, br. 1703, Ahmed, Musned, br. 9736)
Imam Ebu Abbas el-Kurtubi, rhm., kaže: “Pas koji se ovim hadisom zabranjuje jeste onaj pas koji se i ostalim hadisima zabranjuje, tj. pas koji se bespotrebno drži, i ne odnosi se na psa za kojim je musafir u potrebi radi čuvanja stoke, deva i bravčadi, kao i kada je kod kuće.” (Vidjeti: El-Mufhim lima eškele min telhisi Kitabi Muslim, 17/111)
Kirati i umanjivanje sevapa
Imam Kadi Ijad, rhm., kaže: “Kirat označava neku Allahovu, dž.š., odredbu i ona se odnosi na krnjavost nečega, a može se odnositi i na dvije vrste pasa – goru od gore, ili je u pitanju mjesto gdje se nalaze psi, pa se dva kirata odnose na grad, a jedan kirat na mjesta mimo grada, ili je u pitanju vremenska razlika, pa je na početku bio spomenut jedan kirat, da bi se kasnije pojačala prijetnja na dva kirata, a Allah, dž.š., najbolje zna što se sa time htjelo. Svi ovi hadisi ukazuju nam i na to da je dozvoljeno držati pse iz nekih razloga, poput lova i ostalog. Neki učenjaci, Poslanikovim, s.a.v.s., izuzećem određenih potreba, dokazuju da je dozvoljeno držati psa radi bilo koje koristi – potrebe, te da se zabrana odnosi samo na bespotrebno držanje pasa, i učenjaci, riječima: “…bit će mu umanjena nagrada i dobra djela”, dokazuju da nije u pitanju tahrim – zabranjenost držanja pasa, već da je u pitanju mekruh – pokuđen postupak.” (Vidjeti: Ikmalul-mu‘ulim, 5/130, El-Istizkar, 9/450)
Imam Ibn Bettal, rhm., kaže: “Što se tiče kirata koji se spominje u hadisu Sufjana b. Ebu Zuhejra, i dva kirata koji se spominju u hadisu Ibn Omera, r.a., može biti – a Allah, dž.š., najbolje zna – da im je Poslanik, s.a.v.s., malo priprijetio zbog njihovog načina držanja pasa, jer su plašili narod i nisu se u tome popravili, pa im je pojačao prijetnju sa jednog na dva kirata. Hammad b. Zejd prenosi od Vasila, štićenika Ebu Ujejne, da je rekao: “Neko je upitao Hasana el-Basrija: ‘O Ebu Seide, zbog čega se spominje opadanje dobrih djela za jedan kirat dnevno zbog pasa?’ On odgovori: ‘Zbog toga što psi plaše i zastrašuju muslimane!’” (Vidjeti: Šerhu Ibni Bettal, 5/389, 9/476)
Ibn Abdul-Berr, rhm., kaže: “Što se tiče umanjivanja sevapa, može biti – a Allah, dž.š., najbolje zna – da je to zbog nemara gazde prema pranju posuđa iz kojeg piju psi, ili zbog nemara prema njihovom držanju i svega što je obaveza izvršiti u pogledu njih, kao npr. po pitanju broja ispiranja njihovih posuda itd., a može biti i zbog toga što meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas, o čemu smo ranije govorili. Može biti i da je u pitanju taksir i nemar u držanju i dobročinstvu spram psa, jer nas psi čuvaju i paze i od koristi su nam, pa je u dobročinstvu prema njima nagrada, shodno hadisu u kojem se kaže: ‘Sevap je napojiti svaku žednu džigericu!’ (Buhari, br. 2363), a i grijeh je loše se ophoditi prema psu i vršiti presiju i teror nad njim.” (Vidjeti: El-Istizkar, 9/451)
Šejh Atijja Salim, rhm., kaže: “Teško je odrediti značenje dva kirata. Kirat je jedan dio cjeline koja se sastoji iz više dijelova. Stručnjaci tvrde da se čisto zlato sastoji od 24 kirata. U hadisu se kaže: ‘Ko bude klanjao dženaza-namaz i ne isprati mejta do kabura imat će nagradu od jednog kirata, a ako isprati mejta do kabura, imat će nagradu od dva kirata!’ Neki kažu da je visina kirata nalik brdu Uhud. Kada su psi u pitanju, možemo idžtihaditi pa reći da ima malo ljudi koji imaju toliko dobrih djela da bi im se moglo dnevno umanjivati po jedno brdo Uhud. Možemo reći da se dnevna djela jednog čovjeka mogu podijeliti na 24 dijela, jer se insan u toku cijeloga dana trudi i čini dobra djela, za razliku od onoga koji spava i igra se. Dakle, umanjenje kirata jeste umanjenje jednog od 24 dijela dnevnih dobrih djela, dok ima učenjaka koji kažu da su u pitanju dva kirata – jedan kirat dnevnih dobrih djela i jedan kirat noćnih dobrih djela, kako bi se princip jednakosti sproveo, jer je neko aktivniji noću negoli danju, a neko suprotno.” (Vidjeti: Šerhu Bulugil-meram, 12/186)
Abdullah b. Mugaffel, r.a., kaže: “Ja sam bio jedan od onih koji je uklanjao grane sa lica Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jednom prilikom dok je držao hutbu, pa je rekao: ‘Da psi nisu jedni od Allahovih stvorenja (ummet), naredio bih da se svi pobiju. Od pasa ubijajte crne, a nema te familije koja priveže psa a da im svakoga dana neće opadati po jedan kirat dobrih djela, izuzev lovačkog psa ili psa čuvara usjeva i stoke!’ (Tirmizi, Sahih, br. 1489) Ko god iz familije bude u stanju otjerati bespotrebnog psa, pa to ne učini, bit će odgovoran.
Savjet onima koji drže psa iz potrebe
Šejh Husamuddin b. Musa Afana kaže: “U slučaju držanja pasa treba znati da su psi nečisti, pa ako pas bude lokao iz neke posude, tu posudu treba sedam puta isprati, shodno hadisu Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže: ‘Svaki od vas posudu iz koje je lokao pas treba oprati sedam puta, a prvi put zemljom.!’ (Muslim) Treba se lijepo ophoditi sa psom, ako se drži radi potrebe, i nije dozvoljeno uznemiravati ga, terorisati ga i štetu mu nanositi, jer se u hadisu Ebu Hurejre, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Neki je čovjek hodao, pa ga je spopala velika žeđ, te se spustio u jedan bunar iz kojeg se napio vode. Kada je izašao iz njega, ugledao je psa kako dahće i liže pijesak od muke, pa u sebi reče: -I njega je spopalo što i mene! – pa se opet spusti u bunar, napuni svoju cipelu vodom, stavi je u usta i pope se i napoji psa. Allah, dž.š., bi mu zahvalan na tom postupku i grijehe mu oprosti.’ Prisutni upitaše: ‘O Allahov Poslaniče, zar ćemo i zbog životinja biti nagrađivani!?’ On reče: ‘Za svaku džigericu koju napojimo imat ćemo nagradu!’ (Buhari, br. 2363, Muslim, br. 5996).” (Vidjeti: Fetava Jes’elunek, 4/218)
Kupoprodaja pasa
Imam Ibn Munzir, rhm., kaže: “Zaradu od pasa dozvoljavaju imam Ibrahim en-Nehai, Ata b. Ebu Rebbah, Ishak b. Rahivejh, dokazujući svoj stav praksom Osmana, r.a., koji je ubicu psa obavezao nadoknadom štete. Imam Malik, rhm., zabranjivao je zaradu od svih vrsta pasa, a smatrao je obaveznim nadoknadu štete u slučaju ubistva lovačkog ili psa čuvara. Nu’man Ebu Hanife, rhm., smatrao je dozvoljenim prodaju pasa i smatrao je obaveznim nadoknadu štete u slučaju ubistva psa.” (Vidjeti: El-Evsat, br. 3239)
Imam Nevevi, rhm., kaže: “Zabrana zarade od pasa, te njeno svrstavanje u najgoru zaradu, uz opis ogavnosti – ukazuje nam na zabranjenost trgovanja njima, te da takva kupoprodaja nije ispravna, da takva zarada nije halal, i da onaj koji ošteti ili ubije psa nije dužan nadoknaditi štetu, bez obzira da li je u pitanju dresirani ili obični pas, i bez obzira da li je dozvoljeno držati ga ili ne. Ovaj stav zastupa veliki broj učenjaka, poput Ebu Hurejre, Hasana el-Basrija, Rebie, Evzaija, Hakema, Hammada, Šafije, Ahmeda, Davuda, Ibn Munzira itd. Imam Ebu Hanifa, rhm., kaže: ‘Dozvoljeno je trgovati psima koji su od koristi ljudima i obaveza je nadoknaditi štetu onima koji ih oštete. Ibn Munzir bilježi od Džabira, Ataa, Nehaija da je dozvoljena prodaja lovačkog psa, mimo ostalih. Od imama Malika bilježi se nekoliko rivajeta: da nije dozvoljena trgovina psima, ali je obavezna naknada njihove štete, da je dozvoljena trgovina njima i da je obavezna naknada štete, i da nije ispravno trgovati njima i da nije obavezna naknada njihove štete.” (Vidjeti: Šerhu Nevevi ala Muslim, 5/418, br. 2930)
Imam Ebu Abbas el-Kurtubi, rhm., kaže: “Da li psi koje je dozvoljeno držati ulaze u okvire općenite zabrane kupoprodaje pasa ili ne? Imam Šafija, Evzai i Ahmed smatraju da se zabrana kupoprodaje odnosi i na njih, te je ta kupoprodaja haram, takav ugovor će se raskinuti i nema nadoknade štete u slučaju ubistva psa. Imam Šafija svoje mišljenje potkrepljuje time da se radi o nedžasetu – nečisti. Ebu Hanifa, rhm., smatra da oni ne spadaju u općenitost zabrane, jer se u njima nalaze razne dozvoljene koristi – zbog kojih ih je dozvoljeno nabavljati, pa im je dozvoljeno nadoknaditi ih i dozvoljeno ih je prodavati. Većina malikija smatra da je dozvoljeno držati ih i nabavljati, a zabranjeno prodavati, i ako se takav ugovor sklopi, neće se raskidati, mada se prenosi da imam Malik ima stav identičan stavu imama Šafije, rhm. Ibnul-Kasim, rhm., kaže: ‘Zabranjeno je prodavcu, a dozvoljeno je mušteriji, u nuždi.’” (Vidjeti: El-Mufhim lima eškele min telhisi Kitabi Muslim, 14/75.)
Šejh Atijja Salim, rhm., kaže: “Jedan dio učenjaka smatra da je kupoprodaja pasa apsolutno zabranjena, nebitno da li je u pitanju pas koji se drži iz potrebe – lovački ili čuvar, ili pas za kojim se nije u potrebi. Imam Ebu Hanifa, rhm., kaže: ‘Ako je u pitanju pas koji se drži iz potrebe – dozvoljeno ga je prodavati i uzimati pare za njega, jer čovjek u tom slučaju prodaje korist koju mušterija dobija kupujući psa.’ Imam Malik je rekao: ‘Dozvoljeno ga je kupiti, ali ga nije dozvoljeno prodavati.’” (Vidjeti: Šerhu Bulugil-meram, 13/186)
Dokazi onih koji apsolutno zabranjuju kupoprodaju pasa
Ebu Džehifa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio zaradu od krvi i zaradu od pasa. (Ibn Hibban, Sahih, br. 4939)
Ebu Mesud el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio zaradu od pasa, zaradu od bluda i vračarsko mito. (Bejheki, Sunenul-Kubra, br. 11327)
Rafia b. Hadidž, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zarada od hidžame je mrska, i pare od bluda su mrske, i pare od pasa su mrske.” (Bejheki, Sunenul-Kubra, br. 11329)
Ibn Abbas, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je pare od alkohola, pare od bluda, pare od pasa, rekavši: ‘Ako vam neko zatraži pare za psa, napunite mu ruku zemljom!’” (Bejheki, Sunenul-Kubra, br. 11330)
Dokazi onih koji dozvoljavaju kupoprodaju korisnih – potrebnih pasa
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri su stvari mrske – zarada od hidžame, zarada od bluda i zarada od psa, izuzev lovačkog psa.” (Darekutni, Sunen, br. 3064)
Džabir b. Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio zaradu od psa, izuzev dresiranog psa. (Hadis je hasen. Bilježe ga Ahmed, Musned, , br. 14451, i Darekutni, Sunen, br. 3065)
Ebu Hurejra, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je pare od pasa, izuzev lovačkog psa.” (Hadis je hasen. Bilježe ga Tirmizi, Sunen, br. 1281, Ibn Ebu Šejba, Musannef, , br. 21305, Albani, El-Džamius-sagir ve zijadetuhu, , br. 12902)
Ebu Hurejra, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je zaradu (…) i od psa, izuzev lovačkog psa.” (Bejheki, Sunenul-Kubra, br. 11332–11333)
Šejh Albani, rhm., kaže: “Ovo izuzimanje iz opće zabrane prodaje pasa razumski je ispravno (dirajeten), shodno sahih hadisima koji inače dozvoljavaju držanje lovačkih pasa, i svega što je u tom rangu, dozvoljeno je time i trgovati, i na tome zarađivati, poput ostalih dozvoljenih stvari, kako je to potvrdio imam Ebu Džafer et-Tahavi, rhm., u djelu Šerhul-me‘ani, 2/225–229, pa pogledaj taj pasus, jer je veoma važan!” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, El-Mudželledat el-Kamila, 6/470, br. 2971)
Imam Mula Ali el-Kari, rhm., kaže: “Ibn Abbas, r.a., prenosi: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio je zaradu od lovačkog psa.’ Predaju bilježe i imam Ahmed i Nesai, od Džabira, r.a., a u njoj se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio zaradu od psa, izuzev dresiranog psa. Tirmizi bilježi predaju: ‘Zabranio je zaradu od psa izuzev lovačkog psa.’ Prodaja čiste stvari ispravna je uz opću saglasnost svih učenjaka, ali što se tiče prodaje nečiste stvari, poput psa, svinje, alkohola, đubriva – da li je takvo što dozvoljeno ili nije? Ebu Hanifa, rhm., kaže: ‘Dozvoljeno je prodavati psa i đubrivo, a dozvoljeno je opunomoćiti zimmiju – nemuslimana, da prodaje alkohol i njegove proizvode. Malikije se razilaze po pitanju prodaje pasa: jedni to smatraju dozvoljenim, drugi pokuđenim – zabranjenim, dok treći smatraju da je dozvoljeno trgovati samo psima koje je dozvoljeno držati. Imam Šafija i imam Ahmed, rhm., smatraju da ništa od toga nije dozvoljeno prodavati, i da nema nadoknade štete za psa ako bude ubijen ili uništen – kako se navodi u djelu Ihtilaful-E‘imme. El-Dumejri, u djelu Hajatul-hajvan, kaže: ‘Prema našem mišljenju, nije dozvoljeno prodavati nikakvu vrstu pasa, za razliku od imama Malika koji smatra dozvoljenim trgovanje njima. Ebu Hanifa, rhm., kaže: ‘Dozvoljeno je prodavati domaće životinje. U fetvama Kadi Hana navodi se: ‘Mi smatramo da je dozvoljeno prodavati dresiranog psa i, analogno tome, nije dozvoljeno prodavati psa koji nije dresiran, što je u skladu sa navedenim hadisom, a Allah, dž.š., najbolje zna.’” (Vidjeti: Šerhu Musned Ebi Hanife, 1/402)
(Ne)čistoća pasa
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rhm., kaže: “Kada je u pitanju (ne)čistoća psa, islamski učenjaci imaju tri stava psa:
- Pas je čist, čak i njegove bale. Mezheb imama Malika, rhm.
- Pas je nečist, čak i njegova dlaka. Mezheb imama Šafije i jedan od dva rivajeta imama Ahmeda, rhm.
- Pseća dlaka je čista, ali mu je bala nečista. Mezheb imama Ebu Hanife i jedan od dva rivajeta imama Ahmeda, rhm., i ovo je najispravnije mišljenje. Dakle, ako pas svojom dlakom dotakne tijelo ili odijelo, nije se nečisto zbog toga, ali ako poloče vodu, ta voda će se prosuti .” (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 21/530)
Propisanost ubijanja pasa (lutalica)
Abdullah b. Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se ubijaju psi. (Muvetta, rivajet Jahjaa el-Lejsija, br. 1742, Sahihul-Buhari, br. 3323, Muslim, br. 4099)
Abdullah b. Omer, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se ubijaju psi – pa je razaslao glasnike na sve strane Medine, da razglase da se ubijaju psi.” (Muslim, br. 4100)
Abdullah b. Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se ubijaju psi, izuzev lovačkih pasa ili pasa čuvara stoke. Ibn Omeru, r.a., rečeno je: “Ebu Hurejra, r.a., kaže: ‘I osim pasa čuvara usjeva’”,a Ibn Omer, r.a., reče: “Ebu Hurejra ima usjeve.” (Muslim, br. 4102)
Džabir b. Abdullah, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da ubijamo pse, pa bismo ubijali čak i pse koji bi dolazili sa ženama iz badije – pustinje, nakon čega nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da ih ubijamo, rekavši: ‘Ubijajte samo potpuno crne pse sa dvjema bijelim tačkama na glavi – to je šejtan!’” (Muslim, br. 4103) – i takvog psa nije dozvoljeno koristiti ni u kakve svrhe. (Vidjeti: El-Muhalla, 6/174)
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha