Tama i grijesi koji su me koštali sreće moje,
moga dina i svakog Ademovog sina.
Grijesi su me udaljili od Časnog Kur’ana,
i dovukli su me do zatvora harama.
Okovima tame i tuge bez ikakvog osjećaja,
osjećaja sreće, radosti i vječne mladosti.
U raju srca moga koje počelo da puca,
raspada se od teškog crnila,
i ne znam šta me sve čeka od pakosti moje ružne.
Užitak radosti je u povratku Gospodaru,
Koji mnogo prašta, Koji nas voli i Milostiv je prema nama,
On zna da nas boli rana koju samo On može da liječi i da je spriječi,
Da nas u okove ne odvede i od islama razvede.
Teško svakom griješniku samome u crnoj tami,
malo je onih koji se trude,
bez ikakvog cilja na mapi, bez puta i nade,
vječnoj gadosti, vječnoj pakosti i nemiru tuge.
Da nam grijesu spadnu od srca naših,
kao što voda vatru gasi,
i da nas sreća u islamu prati,
naša posljedna nada nam je svjetlost i nur islama,
naš put spasa duša naših,
da u kaburu budu u svjetlu spašenih.
Amin.
Elvir Latić