Žalbeno vijeće Haškog tribunala odlučilo je da će se Radovanu Karadžiću suditi za genocid u sedam općina u Bosni i Hercegovini počinjen 1992. godine nad Bošnjacima i Hrvatima, uz postojeću optužnicu za genocid u Srebrenici 1995.
Predsjedavajući sudskog vijeća Theodor Meron rekao je da su ponuđeni dokazi van razumne sumnje pokazali genocidnu namjeru nad nesrpskim stanovništvom.
Međupresuda se odnosi na općine Bratunac, Foču, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenicu i Zvornik, a obuhvata period od kraja marta do kraja decembra 1992. godine.
“Žalbeno vijeće zaključuje da bi dokazi u spisu, ako se uzmu u najpovoljnijem svjetlu, mogli dokazati da je Karadžić posjedovao genocidnu namjeru”, rekao je sudija Meron.
Iznoseći detalje spisa, sudija Meron je rekao da se navodi kako je na sastancima Karadžića i drugih članova udruženog zločinačkog poduhvata odlučeno da će jedna trećina bh. muslimana biti pobijena, trećina pokrštena, a trećina otići sopstvenom voljom, te da će tako svi muslimani nestati iz Bosne.
Karadžić je, također, navodno izjavio da je njegov cilj da se “riješimo neprijatelja u našoj kući, Hrvata i muslimana i da ne budemo u istoj državi sa njima”, te da će, ako izbije rat u Bosni, muslimani nestati i biti uništeni.
Sudija Meron je kazao kako postoje ubjedljivi dokazi da su bosanski muslimani i Hrvati zarobljeni u logorima na području sedam navedenih općina bili podvrgnuti životnim uvjetima koji bi doveli do njihovog fizičkog uništenja – uključujući veliku pretrpanost i uskraćivanje hrane.
Janja Beč Neumann, sociologinja i istraživačica genocida, kazala je za Al Jazeeru da je međupresuda Žalbenog vijeća “veliki poklon žrtvama čije duše i tela više nisu tu”.
“To je veliki poklon u smislu nalaženja mira za njihovu decu, bližnje… Na putu pravde, mislim da je to ono što daje nadu. Kada nestane nade, ostaju samo čudovišta. Ovakvom jednom odlukom se zausavlja mogućnost da najveće čudovište bude na vrhu i da nema nade.”
Zahtjev tužilaca
Tužilaštvo je u aprilu tražilo od Žalbenog vijeća da poništi prvostepenu odluku, kojom je bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska na polovini suđenja oslobođen optužbi za genocid nad nesrbima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Karadžićeva odbrana, nasuprot tome, ocijenila je da je prvostepeno vijeće donijelo ispravnu odluku kako nema dokaza da su srpske snage pod Karadžićevom vrhovnom komandom u tim općinama 1992. počinile genocid nad nesrpskim stanovništvom, prenosi agencija Fena.
Raspravno vijeće Haškog tribunala je 28. juna 2012, nakon što su tužitelji okončali izvođenje dokaza, oslobodilo Karadžića optužbe za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u sedam općina.
Prema toj odluci tužitelji nisu dokazali da su zločini srpskih snaga u tim općinama, uključujući progon i istrebljenje, počinjeni s “genocidnom namjerom” da se Bošnjaci i Hrvati “unište u potpunosti ili djelimično kao etničke grupe”.
Tokom rasprave o žalbi koju su uložili na tu odluku tužitelji su tvrdili da je ona pogrešna i da su izveli dovoljno dokaza ne samo o teškim zločinima u općinama, nego i da su zlodjela bila posljedica Karadžićeve “genocidne namjere”.
Tužilac Alan Tieger naglasio je kako je dokazano da su srpske snage 1992. u sedam bosanskih općina počinile sve elemente genocida, masovna ubistva, nanošenje teških fizičkih i psihičkih povreda i stvaranje nepodnošljivih uvjeta za opstanak cijele etničke grupe ili njenih dijelova.
Tieger je podsjetio na teška zlodjela počinjena u logorima Omarska i Keraterm, te progon skoro cijelog bošnjačkog stanovništva iz prijedorske općine.
Kazao je da su “tijela 5.000 Bošnjaka bačena u okno rudnika”, nakon čega su srpski zvaničnici “razmatrali da li da ih samelju ili spale”.
Kao rezultat, predratni udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu od 42 posto poslije rata smanjen je na jedan posto.
Karadžićevu “genocidnu namjeru” tužilac je ilustrirao citirajući njegovu izjavu iz Skupštine BiH iz oktobra 1991: “Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako dođe do rata.”
Negiranje genocida
Optuženi Karadžić rekao je ne samo da on nije kriv “nego (da) niko nije kriv za genocid, jer genocida nije bilo”.
Preostalih 10 tačaka optužnice terete Karadžića za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Odluku da li će Karadžiću na teret ponovo staviti optužbu za genocid u sedam općina Žalbeno vijeće Suda u Hagu donijet će naknadno, prenosi BIRN – Justice Report.
(AJ Balkans)