Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je bivše čelnike tzv. Herceg-Bosne na ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 111 godina.
Za svih šest osuđenika dokazano je učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman.
Jadranko Prlić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoje Petković su osuđeni na kazne od po 20 godina zatvora, a Valentin Ćorić na 16 i Berislav Pušić na 10 godina.
Šestorica osuđenih visokih funkcionera Herceg-Bosne ostaju u pritvoru ICTY-a dok se ne izvrše pripreme za njihovo premještanje na izdržavanje kazne u zatvore drugih država.
Sudija Jean-Claude Antonetti prethodno je pročitao sažetak zaključaka vijeća. Presuda je napisana na 2.699 stranica u šest svezaka.
Osuđeni su za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine uključujući, između ostalog, ubistvo, silovanje, seksualno zlostavljanje, uništavanje imovine, zatvaranje, deportaciju i prisilno premještanje počinjeno nad bosanskim Muslimanima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine.
Oni se terete za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju takozvanoj Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) tzv. Herceg-Bosni, i pripajanje tih teritorija kao dijela “Velike Hrvatske”. Optužnica se odnosi na zločine počinjene u opštinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.
Šestorica osuđenih obavljali su najviše političke i vojne funkcije u vodstvu tzv. Herceg-Bosne tokom perioda na koji se odnosi optužnica. Prema optužnici, kao predsjednik Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), i kasnije predsjednik vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Jadranko Prlić je bio jedan od najmoćnijih funkcionera u vlastima bosanskih Hrvata u vrijeme na koje se optužnica odnosi. Bruno Stojić je bio načelnik Odjela odbrane HVO-a.
Pretresno vijeće je razmatralo dokaze o većem broju krivičnih djela koje je naveo tužilac. Ova djela uključuju primjenu sile, zastrašivanje i teror provođenjem masovnih hapšenja bosanskih Muslimana koji su nakon toga bili ubijeni, premlaćivani, seksualno napadani i na druge načine zlostavljani. Tokom napada na muslimanske gradove, sela i naselja vršeno je sistematsko granatiranje i snajpersko djelovanje po civilima.
Imovina muslimanskih civila je uništavana da bi se obezbijedilo da ne dođe do povratka stanovništva. Otvarani su zatočenički objekti u kojima su zatočavani bosanski Muslimani, među kojima su bili žene, djeca i starije osobe. Oni su često držani u užasnim uslovima i uskraćivane su im osnovne ljudske potrepštine, kao što su odgovarajuća ishrana, voda i zdravstvena njega. Mnogi zatočenici su bili prisiljeni na fizički rad ili na prikupljanje leševa u opasnim borbenim situacijama.
Suđenje je počelo 26. aprila 2006. Tužilaštvo je završilo izvođenje svojih dokaza 24. januara 2008. nakon što je pozvalo 145 svjedoka. Izvođenje dokaza odbrane je počelo 5. maja 2008. i zvanično završeno 17. maja 2010. nakon što je pozvan 61 svjedok. Završne riječi su iznošene od 7. februara do 2. marta 2011. Ukupan broj sudskih dana je 465.
08:12 – Izricanje presude bivšim čelnicima tzv. Herceg-Bosne
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas će s početkom u 10 sati izreći prvostepene presude bivšim čelnicima tzv. Herceg-Bosne optuženima za zločine nad muslimanskim stanovništvom.
U završnim riječima tužitelji su zatražili da ih se proglasi krivima te su za premijera tzv. Herceg-Bosne Jadranka Prlića, ministra odbrane Brunu Stojića, zapovjednike Glavnog štaba HVO-a generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražili 40 godina zatvora, za zapovjednika vojne policije HVO-a Valentina Ćorića 35, a za načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića 25 godina zatvora, dok su obrane zatražile njihovo oslobađanje.
Šestoricu Hrvata optužnica tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu predvođenom bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, čiji je cilj bio, kako se tvrdi u optužnici, etničko čišćenje područja tzv. Herceg-Bosne radi stvaranja “velike Hrvatske”.
Oni su se dobrovoljno predali 5. aprila 2004, a suđenje je započelo 26. aprila 2006. i pretvorilo se u jedno od najduljih i najkompleksnijih suđenja pred Haškim sudom.
Po dostupnim informacijama, presuda je napisana na gotovo pet hiljada stranica.
Šestorica Hrvata optužena su za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja te povrede ženevskih konvencija počinjene progonom, ubistvima, razaranjem, zatočenjem u logorima, deportacijama bosanskih muslimana i drugih nehrvata od 1992. do 1994. godine.
Optužnica obuhvaća zločine počinjene na području općina Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.
Prema optužnici, udruženi zločinački pothvat postojao je od 18. novembra 1991. do aprila 1994. i njegov je cilj bio “političko i vojno potčinjavanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorija Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) tzv. Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela ‘velike Hrvatske'”.
Pothvat je provođen “upotrebom sile, zastrašivanjem ili prijetnjama silom, progonom, zatvaranjem i zatočenjem, prisilnim premještanjem i deportacijama, oduzimanjem i uništavanjem imovine i drugim sredstvima koja predstavljaju ili obuhvaćaju činjenje zločina”.
“Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je uspostavljanje hrvatskog teritorija u granicama Hrvatske banovine, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački pothvat obuhvaćao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu”, navodi se u optužnici.
U pothvatu su, prema optužnici, sudjelovali prvi hrvatski predsjednik Tuđman, bivši hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak, bivši načelnik Glavnog štaba HV-a Janko Bobetko, predsjednik tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mate Boban, šestorica optuženih Hrvata te Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić Tuta.
Tužitelji smatraju da su Prlić i njegova vlada uspostavili i nadzirali tijela HVO-a odgovorna za progon, deportacije i prisilno premještanje bosanskih muslimana. Po tužiteljima, Prlić je igrao i “ključnu ulogu u stvaranju i održavanju logora u tzv. Herceg-Bosni”.
Stojića, Praljka i Petkovića tereti se da su kontrolišući HVO omogućavali i podržavali udruženi zločinački pothvat i zločine za koje se terete tako što su planirali, pripremali i vodili vojne operacije u sklopu kojih su činjeni takvi zločini.
Njih se tereti za logore i korištenje zatočenih bosanskih muslimana za protivpravni prisilni rad kada su mnogi od njih poginuli ili bili ranjeni.
Pušića se tereti da je također odigrao središnju ulogu u strukturama tzv. Herceg-Bosne koje su sudjelovale u progonu, zatočenju, deportaciji i prisilnom premještanju zatočenih bosanskih muslimana.
(Fena)