Da razlike između sunijskog i šiitskog učenja islama uopće nisu periferne, jasno je svakome ko iole poznaje učenje jednih i drugih. Na tu priču još uvijek mogu nasjesti samo beskrajno naivni suniti koji dovoljno ne poznaju osnove šiitskog učenja. Samo jedna u nizu ogromnih razlika između nas, ehli sunneta, i njih, šija (rafidija) jeste pitanje Kur’ana kojeg sve sunije svijeta bespogovorno smatraju apsolutno autentičnim i sačuvanim, baš onakvim kakvim ga je objavio Uzvišeni Allah, dok šije ne dijele to mišljenje već smatraju da Kur’an (tj. Mushaf) kojeg mi učimo i pamtimo napamet, nije cjelovit, već krnjav i nepotpun. Iako su na našim prostorima godinama skrivali to ubjeđenje, odnedavno su polahko počeli javno afirmirati tu zabludu. Fondacija Mulla Sadra, koja već godinama nesmetano djeluje u BiH, na svojoj internet stranici objavila je članak koji (in)direktno poručuje Bošnjacima da je Kur’an kojeg imaju u svojim domovima nepotpun. Tekst je objavljen pod naslovom ”Sakupljanje i objedinjavanje Kur’ana”. Kao odgovor na ovu zabludu, nanovo objavljujemo tekst dr. Safeta Kuduzovića koji se dotiče ovog pitanja.
Uzvišenog Allaha molimo da nas zaštiti ovakvih smutljivaca i njihovih zabluda!
Piše: mr. Safet Kuduzović
Uzvišeni Allah objavio je Kur’an da bude uputa čovječanstvu. Jedno od elementarnih ubjeđenja muslimanskog ummeta jeste potpunost Allahove vjere i njena aktuelnost do Kijametskog dana. Uzvišeni Allah prepustio je ljudima čuvanje prethodnih knjiga koje je objavio. Budući da su pronevjerili ovaj veliki emanet, Svemogući Stvoritelj obavezao se na čuvanje posljednje objave, časnog Kur’ana. Svemilosni Allah kaže: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi čuvati.” (El-Hidžr, 9) Uprkos tome, šiitski učenjaci su ubijeđeni da Kur’an nije originalan te da je bio izložen izmjenama, iskrivljivanjima, dodavanjima u njega i izbacivanjima iz njega. Šiitska kapitalna djela prepuna su predanja koja potvrđuju ovu činjenicu.
Šiiti smatraju da je Kur’an iskrivljen i nepotpun
- Muhammed en-Nuaman, poznat kao El-Mufid, u svom djelu Evailul-mekalat, str. 54, kaže: “Navode se brojne predaje od nepogrješivih imama iz porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o raznolikosti Kur’ana i to da su neki zulumćari (tj. ashabi) dodavali u Kur’an i izbacivali iz njega.”
- El-Fejd el-Kašani u svojoj knjizi Tefsirus-safi, 1/44, kaže: “…iz ovih i drugih predanja koja se navode od ehlul-bejta zaključuje se da Kur’an koji se danas nalazi kod ljudi nije potpun i onakav kakav je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. U njemu ima suprotnih stvari u odnosu na ono što je Allah objavio, ima promjena i iskrivljivanja. Mnoge stvari su izbačene iz Kur’ana, kao Alijino ime koje se spominje na brojnim mjestima.”
- Ali b. Ibrahim el-Kumi u svom Tefsiru, 1/36-37, kaže: “Ono što je suprotno onome što je Allah objavio…”, potom je spomenuo kao primjer nekoliko ajeta koji su iskrivljeni, kao: En-Nisa’, 166, 168, El-Maide, 67, Eš-Šu‘ara, 227, i El-En‘am, 97.
- Veliki šiitski imam, Allahov dokaz na Zemlji, Niametullahi el-Džezairi u kapitalnom djelu bez premca, El-Envarun-nuamanijje, 2/357, kaže: “Mutevatir predanja, oko čije ispravnosti su složni naši (tj. šiitski) učenjaci, jasno ukazuju da je Kur’an iskrivljen.”
- Dok velikan šiitske vjere El-Medžlisi u Mir’atul-ukul, 12/525-526, prenosi od Ebu Abdullaha (nepogrješivog imama) da je rekao: “Kur’an koji je Džibril dostavljao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ima 17.000 ajeta.” Nakon što je spomenuo ovo predanje, El-Medžlisi kaže: “Ovo i brojna druga vjerodostojna predanja jasno ukazuje da u Kur’anu nedostaju određeni ajeti, kao što su neki drugi promijenjeni. Predanja koja govore o ovoj stvari, po mom mišljenju, su mutevatir.” Mutevatir predanje je predanje koje prenosi velika skupina u svakoj generaciji, pa je krajnje nelogično sumnjati u njegovu autentičnost. Također, onaj ko porekne mutevatir predanje, može lahko izaći iz okvira islama.
- Imam Ebu Mensur et-Tabersi u djelu El-Ihtidžadž, 1/337-338, kaže: “Kada bih pojašnjavao sve što je izbačeno, iskrivljeno i promijenjeno u Kur’anu, oduljio bih s pojašnjavanjem.”
- El-Hadždž Sultan el-Dženabezi u knjizi Bejanus-seadeh, str. 19-20, kaže: “Znaj, prenesene su brojne predaje od čestitih imama da se u njemu (tj. Kur’anu) desilo iskrivljivanje, dodavanje i oduzimanje.”
- Ebul-Hasan el-Amili u Miratul-envar, str. 36 (štampa: El-Eftab, 1374. H., Teheran), kaže: “Puka istina koja se gradi na mutevatir predanjima jeste da je Kur’an koji imamo ispred sebe doživio, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, promjene i izbacivanja mnogih ajeta i riječi od strane onih koji su ga sakupljali.”
- Veliki šiitski učenjak i Allahov dokaz na Zemlji, El-Bahrani u djelu Mešarikuš-šumus, str. 126, govoreći o iskrivljivanju Kur’ana, rekao je: “O tome se navode predaje koje je jako teško pobrojati, prelaze granicu mutevatir predanja.”
10. Imam Jusuf el-Bahrani u djelu Ed-Durerul-nedžefijje, str. 298 (štampa Muesesetu Alil-bejt), kaže: “Kada bismo imali pravo prigovoriti ovim predajama (o iskrivljenju Kur’ana), tada bismo mogli prigovoriti svim predajama u šerijatu.”
11. Veliki šiitski valorizator El-Hui u svom komentaru na Nehdžul-belaga, koji se zove Minhadžul-beraah, str. 214-220, nakon što je spominjao dokaze o iskrivljivanju Kur’ana, rekao je: “Imam Alija nije mogao popraviti Kur’an u vrijeme svoje vladavine, već je koristio tukiju, i da bude dokazom na Sudnjem danu protiv onih koji su ga iskrivili i izmijenili.”
12. Poznati šiitski učenjak En-Nuri et-Tabersi napisao je djelo koje je nazvao Faslul-hitab fi isbati tahrifi Kitabi Rabbil-erbab – Presudan govor u dokazivanju iskrivljenosti Knjige Gospodara svih gospodara. Cijela knjiga posvećena je dokazivanju iskrivljenosti i neoriginalnosti Allahove knjige Kur’ani-kerima. Između ostalog, na str. 211 kaže: “Stilistika Kur’ana na nekim je mjestima neuporediva, dostiže stepen mudžize (nadnaravnosti), dok na nekim mjestima dolazi do izražaja njegova (kur’anska) besmislenost i ništavnost.”
Pored toga, niko od šiitskih učenjaka nije osudio ovo djelo niti autora. U protivnom, voljeli bismo čuti njihove glasove i mišljenja u pogledu ovog famoznog djela i još famoznijeg autora. Ako se i ispostavi da neko osudi ovakva predanja i izjave, to je samo zamazivanje i bacanje prašine u oči sunnijama, budući da su najveći šiitski učenjaci složni da o iskrivljenju Kur’ana postoje mutevatir predanja. Pretpostavimo da veliki hadiski eksperti ehli-sunneta, kao imam Ahmed, Ibnul-Medini, Ebu Hatim, Ibn Mein, Buhari, Muslim, Tirmizi, Darekutni, Bejheki i drugi, tvrde da po određenom pitanju postoje mutevatir predaje. Nakon toga se pojavi jadnik iz redova ehli-sunneta i kaže: “Izmišljotina, to je potvora na ehli-sunnet, to nije stav naših učenjaka?!” Upravo ovako djeluju izjave pojedinih šiitskih šejhova u ovom vremenu koji žele tukijom (lažima i obmanjivanjima) negirati temeljna ubjeđenja šiitskih imama kroz generacije. Nije pouka u onome što će kazati anonimusi i amateri šiitske vjere, već u onome što su govorili njihovi imami i velikani koji kod njih slove kao najveći učenjaci i eksperti bez premca.
Kada bismo htjeli, mogli bismo navesti još mnogo i mnogo izjava šiitskih velikana koji jednoglasno zastupaju stav o iskrivljenju Kur’ana. Zamolit ćemo šiitske učenjake da nam svojim “nadahnutim tefsirom” protumače ajet: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi čuvati.” (El-Hidžr, 9) Jeste, Gospodaru naš, Ti ga čuvaš, ali je volja ashaba pisara, ipak, bila jača od Tvoje, pa su ga mijenjali kako su željeli. Ti si Gospodar, činiš šta želiš osim ako neko drugi odluči suprotno tome!!!
Šiitski Mehdi (dvanaesti nepogrješivi imam) doći će s potpunim Kur’anom
Šiiti vjeruju u pojavu Mehdija koji se zove Muhammed b. El-Hasan. On je sin Hasana b. Alija el-Askerija (za koga se zna pouzdano da nije imao potomstvo). Dakle, šiitski Mehdi uopće nije ni rođen. Budući da je vjerovanje i kontinuitet imamâ temelj šiitske akide, to bi značilo gubitak vjere, što je najveća nedaća. Stoga su bili prinuđeni izmisliti imama koji je, navodno, nestao u trećem hidžretskom stoljeću i koji još negdje živi. Kada se pojavi, doći će s novim – potpunim Kur’anom.
Poslušajmo šta o tome kažu šiitski autoriteti:
- Muhammed b. Sadik es-Sadr u svom djelu Tarihu ma badez-zuhur, str. 637, prenosi od Ebu Abdullaha (nepogrješivog imama) da je rekao: “Kao da gledam u njega (tj. Mehdija) kako mu ljudi daju prisegu između Rukna i Mekamu Ibrahima na novu knjigu koja će biti tegobna za Arape.”
- U djelu Jevmul-halas, str. 373, od Kamila b. Sulejmana stoji da je Džafer es-Sadik rekao: “Kada se pojavi (Mehdi) alejhis-selam, doći će s Mushafom koji je napisao Alija, alejhis-selam.”
- Veliki šiitski autoritet Niametullahi el-Džezairi u kapitalnom djelu El-Envarun-nuamanijje, 2/360, kaže: “Prenosi se da su naši (nepogrješivi) imami naredili našoj skupini (tj. šiitima) da uče ovaj dio Kur’ana koji je pri nama, u namazu i drugim prilikama i da rade shodno propisima koji se nalaze u njemu, sve dok se ne pojavi naš zaštitnik (tj. Mehdi) kada će ovaj Kur’an biti uzdignut na nebo, a on će doći sa Kur’anom koji je napisao Alija, alejhis-selam, koji će čitati i raditi po njegovim propisima.”
Ovdje se nužno nameće sljedeće pitanje: Ako se Alijin Mushaf ne razlikuje od našeg, postojećeg i općepoznatog Mushafa, kakav je smisao i korist da Mehdi dolazi s Alijinim Mushafom?!! Neka nam šiitski učenjaci odgovore na ovo pitanje, ali po mogućnosti bez standardnog umotavanja, upakivanja i obmanjivanja.
Allahu dragi, Tebe uzimamo za svjedoka da je Tvoja Knjiga potpuna, onakva kakvu si objavio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da u njoj nije promijenjeno ni jedno jedino slovo i da se odričemo svakoga ko Kur’ani-kerimu pripisuje i najmanju manjkavost. Tako mi Uzvišenog Allaha, kada bi čovjek proveo na sedždi vrijeme od dana kada ga majka rodila do pozne starosti, bez ijednog grijeha, ili došao na Sudnji dan sa djelima kao djela svih poslanika i vjerovjesnika, a smatrao da je u Kur’anu bilo šta izmijenjeno, bio bi prisni prijatelj faraona, Karuna i Ebu Džehla u Džehennemu i njegova “pokornost” bila bi pretvorena u razasutu prašinu.