Povodom preseljenja na ahiret petogodišnje djevojčice Medine Karić koja je voljom i odredbom Svemogućeg Allaha, svoju čistu i nevinu dušu ispustila u Medini, gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je i pokopana:
U Medini umrla Medina
Djevojčica od godina pet
Bekia je sad u sebi nina
I prekrasni grad Resulov svet
Moje oko vidjelo je nije
Al’ mi tuga dušu slama sad
Srce plače i žalost ne krije
Što uvehnu cvjetić tako mlad
Srca naša jecaju od bola
Al’ nam jezik zbori samo hajr
Gospodaru svak se vratit mora
Biću svakom propis’o je kraj
Allah htjede da u Časnom gradu
Roditeljskih srca umre plod
U grančicu tu je vrlo mladu
Urez’o se tek je peti gôd
Ali edžel za starost ne mari
On sustiže kom’ istekne v’jek
Džaba od njeg’ bježe mladi, stari
Za čas smrtni ne postoji l’jek
Majci, ocu sva utroba gori
Haber tužni on’jemi i nas
Miskin ovaj ne um’je da zbori
Osim: ”Sabur”, u njemu je spas
Mudrost Božju dokučio nije,
Stvor nijedan što postat će prah
Ko zna kakav vel’ki hajr se krije
U onome čega nas je strah
U Medini umrla Medina
Bekia joj kol’jevka je sad
T’jelo malo u seb’ će da nina
Sve dok živi Poslanikov grad
Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada robu umre dijete, Allah upita meleke: ‘Jeste li usmrtili dijete Moga roba?’ Oni odgovaraju: ‘Jesmo.’ Allah ih opet upita: ‘Jeste li uzeli plod njegovog srca?’ Meleki odgovaraju: ‘Jesmo.’ On ih opet pita: ‘Šta je rekao Moj rob?’ Oni rekoše: ‘Zahvalio Ti je i rekao: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un (Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo).’ Na to im Uzvišeni Allah kaže: ‘Napravite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kuća zahvalnosti.”’ (Tirmizi, Sunen, br.1021, i ocijenio ga je dobrim, Ahmed, Musned, 4/415, br. 19613. )
Amir Durmić
23. rebi‘us-sani 1434 h.g. / 6 mart 2013 g.
Velika Kladuša.