Piše: Enesa Hotić
Osmomartovske fešte su nam na pomolu. Svjetski dan žena se ne smije zaboraviti. Međutim koliko je on „svjetski“ i „ženski“ dalo bi se raspredati. Što se tiče ovoga prvog, njegove međunarodnosti, teško da je baš svugdje prihvaćen i dobrodošao. Očigledno je bilo da se sa organizacijama koje su nalikovale osmomartovskim ustoliteljima željelo, nenapadno, od radničke klase dobiti politička sila. Zbog toga se i na zapadu, jedno izvjesno vrijeme, ovaj datum prestao obilježavati jer su ga povezivali sa komunistima. Po njima je praznikovanje nečijih blagdana značilo i slaganje sa ideologijom njihovog tvorca čije sljedbenike nisu željeli da vide među svojim narodom.
Tom logikom, mi smo preči da prestanemo pridavati ikakvu pažnju nadolazećem, novom, valu „magle u celofanu“. Imamo jasno upozorenje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se onaj koji oponaša jedan narod ubraja u njegove sljedbenike. [1]
Praznici su dio vjerovanja, obreda i načina života neke zajednice. Stoga nema razlike između sudjelovanja u njihovim praznicima i prihvatanja ideološke motiviranosti zbog koje je taj datum i odabran.[2]
Postavlja se pitanje koliko uistinu znamo o pokretu koji je ovaj dan i aktualizirao. Znamo da je poricao Boga, da se zalagao za legitimitet abortusa i brisanje „slobodne ljubavi“ sa spiska nemorala. U kasnijim fazama ova neprirodna organizacija dostigla je svoj, takozvani, „treći val koji započinje krajem 80-ih godina prošlog stoljeća i razvija se i danas; pokušava negirati rod i nadilaziti rodne razlike te je stoga blizak drugim teorijama poput queer teorije.“ [3]
Zašto izdvajamo posebno samo četiri tačke kada je začetnica ovog praznika, socijalistička feministkinja Klara Cetkin, spominjala još i borbu za bolja prava žena, poboljšanje radnih uslova, povećanje plata, ekonomsku samostalnost žena, zabranu eksploatacije maloljetnika… Podvlačimo navedeno jer bi svaka vjernica trebala da zna fundamentalna načela pokreta koji je odlučila da promoviše slavljenjem njegovih značajnih događaja.
Ne treba mnogo mudrosti da se shvati kako njihova umotvorina prelazi sve vjerske okvire. Odbijamo njihovu primarnu ideju, koja nas je zasitila svojim bogohuljenjem. Baš kao što to biva sa gladnim insanom koji se prenajede pokvarenim namirnicama pa onda ne može ni da pogleda u ostalu, lijepu, hranu koja mu se nudi. Zatrovane ideje su sasvim dovoljne da nas odvrate od podrške ovog pokreta.
Uostalom, odgovori na goruća pitanja koja su mučila Klaru nalaze se u islamskom naukovanju. Ženina materijalna neovisnost, njena ravnopravnost u naplaćivanju odrađene obaveze, posebne preporuke u pažljivom ophođenju prema njima, ne sumnjanje u njene mentalne i fizičke sposobnosti… sve ovo i još i više je već preopsežna tema za tekst koji je napisan drugim povodom.
Dovoljno je spomenuti da je nama, istinski, praznik žena započeo još odavno. Onoga dana kada je spušten stotinu devedeset i peti ajet poglavlja „Imranova porodica“.
“Ja neću uništiti rad radnika od vas, muškarca ili žene. Vi ste jedni od drugih.”
Nećete naći niti jedan zakonik koji je ženu počastio više nego što je to učinio Šerijat. Brojčano gledajući njena ostvarena prednost nad muškarcem je tri puta veća. Poslušnost i poštivanje majke uzima čak 75% od ukupne djetetove obaveze, dok je za oca rezervisano ostalih 25%.[4] Ni glavama krunisanih vladara nije dato toliko počasti koliko ženinim stopalima u islamu. Pod njenim nogama je razastrto edensko prebivalište. Znajući za ove osobenosti muslimanke neće moći uskladiti slavljenje slogana: „Abortus nije ubitstvo!“, „Nećemo da rađamo za naciju, državu i crkvu!“ „Uvijek neposlušne!“… i svoje vjerske osjećaje.
Sve su ovo krilatice poznatog feminističkog udruženja osnovanog u Izraelu 1988. godine. Zanimljivo je napomenuti da se jako zalažu za demilitarizaciju država. Ne vjeruju u rat i izjavljuju da niti jedna vojska ne čuva mir. Pitam se samo, kako to da nisu napravile nikakav značajniji utjecaj u zemlji svoga porijekla? Njihove reforme su teško sprovodive u praksu jer rijetko koji narod želi da bude žrtveno jagnje. Pokušali su to i na našim prostorima. Eh, naši prostori su doista specifični. Ili su to barem nekada bili…
Sve brža globalizacija dovela je do ukidanja ograničenja u protoku robe, usluga, ljudi i ideja. Tako da danas imamo, osim kojekakvih čudesa, i praznike koje ne razumijemo niti se sa njima slažemo ali ih, eto, obilježavamo. Sjećam se komične opaske mlade prosvjetne radnice koja bi, nakon što posustane pod izazovima radne žene, uvijek nešto pogrdno mrmljala o Klari Cetkin i o tome kako bi baš sada, u ovom trenutku, voljela sa njom da progovori jednu-dvije.
Prije ili kasnije, muslimanka će otkriti zabludu sličnih feminiziranih ponuda. Ali zašto uzeti pouku na teži način? Njen joj je Gospodar već prije pripremio utabane staze uspjeha koja ona uporno zaobilazi. Nikada se insan neće suočiti sa savremenim pitanjima svoje generacije, a da gotova rješenja, u našoj nepatvorenoj vjeri, već odavno ne čekaju da mu budu otkrivena.
Svijet se mijenjaju i to je istina. Zapažena je konstantna kompresija vremena i prostora. Takva pojava u mnogome olakšava manipulaciju narodima. Tiha rekolonizacija se već uveliko odigrava. Krađa bogate ostavštine raznovrsnih kultura je u punom jeku. Na žalost, ni muslimanski Ummet nije pošteđen. Blijedi naša ličnost pod upornim dotokom uvezenih vrijednosti. A šta nam to velesile mogu ponuditi? Ništa!
Vjerovanja, principi, zakoni i karakteristike jednog naroda koje ga čine drugačijim od ostalih je ono po čemu se vrednuje. Naš Ummet ima vjersku neovisnost, pravnu samostalnost i moralnu unikatnost zbog koje i jeste posljednja ljudska zajednica kojoj je došao pečat svim poslanicima.[5] Mi smo oni koji čovječanstvu imaju nešto originalno i ponuditi. Nešto iza čijih se jasnih poruka ne kriju zataškani, krajnji, ciljevi. Naša parola je prosperitet cijele ljudske vrste na oba svijeta. Globalizacija istinskog uspjeha. To je jasno izraženo u dvadeset i osmom ajetu poglavlja koji nosi naziv „Seba“.
„I poslali smo te cijelom čovječanstvu, samo kao donosioca radosnih vijesti i opominjača, ali većina ljudi ne zna.“
Termin globalizacije je prvi puta upotrijebio profesor T. Levit (a tko drugi?!) sa Harvardske škole za biznis i to 1983. godine.[6] Podijelio je u ekonomsku, političku i kulturnu globalizaciju. Svakom od ovih vrsta narodi gube svoj kolektivni, ali i lični identitet. Rijetki su oni koji su se oduprli nametnutom.
Šta uopše označava riječ identitet? Nastala je iz latinske verzije identicus koja znači: biti različit od drugih, poseban.
Arapska verzija bi glasila el-hevijjetu, za koju se kaže da je proizašla iz rastavljene lične zamjenice huve, pa daju prednost izgovoru glasa h sa kratkim vokalom (u) umjesto (e). Njeno značenje upućuje na: podlogu od koje je načinjena ljudska ličnost, a u nekim rječnicima ima još i primjenu kada se želi opisati izrazito duboki zdenac.[7] Ima smisla.
Novije korištenje ovog izraza ukazuje na: stvarnu istinu, o nekome ili nečemu, zasnovanu na njegovim najizraženijim osobinama koje ga i čine specifičnim.
Ono što odražava pojam islamskog identiteta je: kada muslimanska zajednica principe svoje vjere uspije utjelotvoriti u javnosti te od toga načini, sebi, svojstven stil življenja.
Zapitajmo se na kraju; da li želimo da nas trajno ocrta najljepši uzor koji imamo u Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,[8] ili pak „ženski“ aktivisti komunističkog pokreta?
Jezovito je koliko su te žene snažno podvukle znak jednakosti među polovima. Više ne postoje osobine koje su karakteristične za jednu skupinu. Njihova relacija ekvivalencije je otišla u veliku krajnost koju zdrav ljudski razum nikako ne prihvata. Pročitate li biografije najistaknutijih feministkinja ostat ćete zatečeni njihovom odanošću nastranostima, vulgarnostima, paganizmu i pacifizmu…
Sljedeći put dobro razmislite da li ćete nekome kupiti cvijet povodom ovog praznika, hoćete li ga možda prihvatiti ili se pak odazvati nekoj od prosječnih osmomartovskih fešti.
Svi oni koji imaju karakterne crte vrijedne poštovanja neće imati dileme u odluci.
____________________
Bilješke:
[1] Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša jedan narod on mu i pripada.“ (Ahmed,2/50,92; Ebu Davud 4031, ispravnim ga je ocijenio Ibn Hibban I Albani u djelu El-Irvau 5/109; Ibn Hadžer veli da mu je lanac prenosilaca dobar, vidi:Fethu-l-Bari, 10/271)
[2] „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravljaju. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na Pravome putu.“ (El-Hadždž, 67)
[3] „Žene: društvene uloge i statusi (socio-pravno istraživanje)“, Anči Leburić, Mirjana Kučer i Nikolina Raić.
[4] Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, da je jedan čovjek došao Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
– Ko najviše zaslužuje moju ljubav i pažnju? – upita čovjek Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
– Tvoja majka – odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– A ko onda? – opet će čovjek.
– Tvoja majka – sallallahu alejhi ve sellem, mu ponovo odgovori.
– A potom? – zapita.
– Tvoja majka – insistirao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– Ko zatim? – nastavljao je čovjek.
– Tvoj otac – odgovori na kraju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim)
[5] „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.“ (Alu-Imran, 11)
[6] „Prvi koraci u pravcu globalizacije“, Koljenšić Andjela, Kovačević Ivana; Bulatović Hajdana; Popović Ljubica.
[7] El-Mu`džem Er-R`aid
[8] „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)