Piše: mr. Safet Kuduzović
Kroz historiju islama sunnije (tj. hanefije, malikije, šafije, hanbelije, zahirije i svi koji su slijedili njihov put), jedina ispravna grupacija muslimana, imali su raznorazne neprijatelje. Povodi i motivi ispoljavanja ovog neprijateljstva kao i njegovi zagovornici bili su različiti. Skupina koja je veoma podlo i ekstremno izražavala svoje neprijateljstvo prema muslimanima bile su šiije-imamije. Budući da nas islam uči pravdi, ovom prilikom nećemo navoditi citate iz ehli-sunnetskih izvora, iako bi se tim postupkom u potpunosti zadovoljila pravda, već ćemo citirati izjave šiitskih učenjaka iz njihovih knjiga, da uklonimo i izbjegnemo eventualnu sumnju koja bi se mogla pojaviti kod čitatelja. Dakle, navest ćemo riječi i mišljenja šiija o svojoj “braći” muslimanima.
Nevjerstvo onih koji poriču dvanaest nepogrešivih imama
– Veliki šiitski ekspert hadisa Muhammed b. Ali b. Babevejh es-Suduk kaže: “Mi vjerujemo da onaj ko porekne imama Aliju b. Ebu Taliba i imame nakon njega, isti je kao onaj ko porekne sve poslanike, kao što smo ubijeđeni da onaj ko prizna imamet Alije, a porekne nekoga od imama nakon njega, na stepenu je osobe koja prizna poslanstvo svih vjerovjesnika, a porekne poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.” (Vidjeti: El-Iatikad, str. 103, štampa: Nešrul-kitab, 1370. h., Iran)
– Poznati šiitski učenjak i velikan Džemaluddin b. El-Husejn el-Halebi kaže da je poricanje nepogrešivih imama veći grijeh od poricanja poslanstva. (Vidjeti: Imametu emiril-muminin, str. 13, treće izdanje, štampa: Muesesetul-ealemijj, 1982. god., Bejrut)
– Šiitski imam i stručnjak hadisa Jusuf el-Bahrani kaže: “Zar postoji razlika između onoga koji ne vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika i onoga koji ne vjeruje u naše imame.” (Vidjeti: El-Hadaikun-nadireh, 18/153, štampa: Darul-adva, Bejrut, Liban)
– Šiitski imam bez premca i Allahov dokaz protiv čovječanstva El-Medžlisi u svom kapitalnom djelu Biharul-envar, 23/390, kaže: “Onaj ko ne vjeruje u imamet Alije i njegovih potomaka nakon njega i onaj ko bude smatrao nekoga boljim od njih, bit će vječni stanovnik u Vatri.”
– Allahov dokaz na Zemlji, veliki znalac i učenjak kod imamija Abdullah el-Mâmekami, kaže: “Svako ko nije sljedbenik dvanaest imama bit će tretiran kao nevjernik na Sudnjem danu.” (Vidjeti: Tenkihul-mekal, 1/208, štampa: Babul-fevaid, 1952., En-Nedžef)
– Kamil b. Sulejman, velikan šiizma, citira hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodno, kaže: “Ko bude pokoran dvanaesterici imama, on je, istovremeno, pokoran i meni, a ko je njima nepokoran, nepokoran je i meni. Ko ih bude poricao, ili nekoga od njih, on je, istovremeno, porekao mene (tj. moje poslanstvo). Radi njih, Allah drži nebesa da ne padnu na Zemlju, osim Njegovom dozvolom, i radi njih je Zemlja mirna i ne potresa se.” (Vidjeti: Jevmul-ihlas, str. 45, sedmo izdanje, štampa: Darul-kitabil-lubnanijje, Bejrut)
– Velikan savremenog doba i najveći Allahov ajet kod šiita imam El-Homeini, kaže: “Allah neće primiti vjerovanje u Njega i Njegovog Poslanika, osim od osobe ka vjeruje u vilajet (tj. ko vjeruje u šiitske imame).” (Vidjeti: El-Erbeune hadisen, str. 511, štampa: Darut-tearuf, 1991., Bejrut)
– Veliki šiitski ekspert hadisa Muhammed b. Ali b. Babevejh es-Suduk kaže: “Kada bi se za nasibiju (sunniju) zagovarali svi poslanici i odabrani meleki, ne bi mu koristilo.” (Vidjeti: Akabul-eamal, str. 252, štampa, Bejrut)
Izraz nasibija (onaj koji gaji i izražava neprijateljstvo prema ehlul-bejtu) šiitski učenjaci koriste prvenstveno za sunnije. Veliki šiitski autoritet Niametullahi el-Džezairi u kapitalnom djelu El-Envarun-nuamanijje, 2/307, prenosi od šiitskih imama koji pojašnjavaju značenje riječi “nasibijj” te navode Ebu Hanifu kao primjer. Ali Muhsin u svome djelu Kešful-hakaik, str. 249, štampa: Darus-safveh, Bejrut, kaže: “Što se tiče nasibija od učenjaka ehli-sunneta, njih je mnogo, kao: Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Dževzi, Ez-Zehebi, Ibn Hazm i drugi.” Dok Muhsin el-Muallim u svome djelu En-Nasbu ven-nevasib, str. 259, spominje preko dvije stotine nasibija, između ostalih: Ebu Bekr, Omer, Osman, Aiša, Enes b. Malik, Talha, Sa‘d b. Ebu Vekkas, Ebu Musa el-Ešari, El-Evzai, imam Malik, El-Buhari, Ibn Hazm, Ibn Tejmijje, Ez-Zehebi i brojni drugi.
Ovo su samo neke izjave šiitskih učenjaka u pogledu onih muslimana koji ne vjeruju u dvanaest nepogrešivih imama. Takvi su kod njih nevjernici, o čemu neki šiitski imami navode konsenzus svojih učenjaka, kao što je Muhammed b. Hasan en-Nedžefi u svome kapitalnom djelu Dževahirul-kelam, 6/62, štampa Daru ihjait-turasil-arebi, Bejrut.
Mi, ehli-sunnet (sunnije) uzimamo Uzvišenog Allaha za svjedoka da ne vjerujemo ni u jednog jedinog nepogrešivog imama i da se odričemo svih nakaradnih šiitskih ubjeđenja na dunjaluku i ahiretu. Odjećom nepogrešivosti odjeven je samo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a svaka tvrdnja da postoji neko nepogrešiv i da ga treba slijepo slijediti jeste velika zabluda koja izaziva Allahovu srdžbu, a ne Njegovo zadovoljstvo.
Dozvola ubijanja muslimana – sunnija i otuđenje njihovog imetka
Budući da šiije-imamije smatraju sunnije nevjernicima, isti dozvoljavaju prolijevanje njihove krvi.
– Veliki šiitski ekspert hadisa Muhammed b. Ali b. Babevejh es-Suduk prenosi od Davuda b. Ferkada da je upitao Ebu Abdullaha (tj. Džafera b. Muhammeda es-Sadika, koga šiije smatraju šestim imamom): “Šta misliš o ubistvu nasibije (tj. sunnije)?” “Dozvoljeno ga je ubiti, ali se bojim za tebe, pa ako možeš na njega prevrnuti zid, ili ga utopiti u vodi da ne može posvjedočiti protiv tebe, učini tako.” (Vidjeti: Ileluš-šerajia, str. 601, štampa: En-Nedžef) Ovo predanje spominje i imam El-Hurr el-Amili u Vesailuš-šiah, 18/463:
– Veliki šiitski autoritet Niametullahi el-Džezairi u kapitalnom djelu El-Envarun-nuamanijje, 2/307, naslovio je poglavlje: “Dozvola njihovog ubistva (tj. sunnija) i otuđenje njihovog imetka”.
– Jusuf el-Bahrani u svom kapitalnom djelu El-Hadaikul-nadireh, 10/360, kaže: “Život i imetak (sunnije) dozvoljeno je otuđiti.”
Sunnije su nečist, po mišljenju imamija
– Veliki šiitski autoritet Niametullahi el-Džezairi u kapitalnom djelu El-Envarun-nuamanijje, 2/306, kaže: “Nasibija (sunnija) je nečist, gori je židova, kršćana, vatropoklonika, nasibija je nečist i kafir – nevjernik, po konsenzusu učenjaka imamija.”
– Muhammed b. Kazim et-Tabtabai kaže: “Nema sumnje da su haridžije i nasibije nečist.” (Vidjeti: El-Urvetul-vuska, 1/68, štampa: Teheran)
– Veliki savremeni šiitski učenjak Ebul-Kasim el-Musevi kada je spominjao vrste nečistoća, naveo je deseta vrsta kafira – nevjernika i među njima nasibije, tj. sunnije. (Vidjeti: Minhadžus-salihin, 1/116, štampa: En-Nedžef)
– El-Homeini, velikan šiizma, kaže: “Nasibije (tj. sunnije) i haridžije, Allah ih prokleo sve, nečist su bez ikakvog dvoumljenja.” (Vidjeti: Tahrirul-vesile, 1/118, štampa: Bejrut)
– Veliki šiitski ekspert hadisa Muhammed b. Ali b. Babevejh es-Suduk, prenoseći od Ebu Abdullaha (tj. Džafera b. Muhammeda es-Sadika, koga šiije smatraju šestim imamom), kaže: “Nuh, alejhis-selam, ukrcao je u svoju lađu psa i svinju, a nije htio ukrcati kopile i nasibiju (sunniju), a nasibija je gori od kopileta.” (Vidjeti: Akabul-eamal, str. 252, štampa, Bejrut)
– Veliki šiitski učenjak El-Hairi el-Ihkaki, kada je spominjao vrste nečistoća, spomenuo je nevjernike kao jednu vrstu, a kao podvrstu nevjernika, nasibije (sunnije). (Vidjeti: Ahkamuš-šiah, 1/137, štampa: Mektebetu Džafer es-Sadik, Kuvajt)
Nastavit će se…