Priredio: Nermin Avdić
Obavljanje hadždža zahtijeva ispunjavanje svih uvjeta i posebno je važno skrenuti pažnju na ispravan nijjet (namjeru), odnosno da čovjek obavljanjem hadždža želi da iskaže pokornost Uzvišenom Allahu. Ako bi čovjek usput stekao nešto od dunjalučkih dobara, to neće štetiti hadždžu, s tim da mu to ne bude osnovna namjera. Postoje tri vrste hadždža: et–temettu’, el-ifrad i el-kiran. U ovom tekstu govorit ćemo o et-temettu’, uz Allahovu pomoć, jer naše hadžije obavljaju ovu vrstu hadždža.
Šta je hadždž et-temettu’?
Ova vrsta hadždža podrazumijeva da se u mjesecima hadždža[1] na mikatu[2] obuku ihrami[3] i zanijeti samo ‘umra. Kada se stigne u Mekku, obavi se tavaf i sa’j, zatim se obrije glava ili se skrati kosa i time se završava obred ‘umre.[4]
Nakon toga, dopušteno je skinuti ihrame, a hadžija ostaje u Mekki, gdje iste godine osmog dana mjeseca zul-hidždžeta ponovo oblači ihrame i zanijeti hadždž. Onaj ko obavlja ovu vrstu hadždža dužan je zaklati kurban, a ko nije u mogućnosti, postit će deset dana i to tri dana na hadždžu i sedam dana kada se vrati kući.
Običaj muslimana sa našeg područja jeste da po dolasku u Saudijsku Arabiju prvo idu u Medinu, grad Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je dozvoljeno, posebno radi posjete Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji, međutim, grad Medina nema nikakve povezanosti sa hadžskim obredima, tj. ako neko ne bi nikako otišao u Medinu, to ne bi utjecalo na ispravnost njegovog hadždža.
Praksa nekih muslimana jeste da ostaju u Medini i klanjaju 40 namaza u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji. Međutim, taj postupak nije utemeljen u sunnetu.[5]
Kada hadžije budu na putu iz Medine za Mekku proći će pored mikata koji se zove Zul–hulejfe. Tu će se okupati, obući ihrami i zanijetiti ulazak u obrede hadždža i ‘umre.
Zatim se kreće prema Mekki učeći telbiju i tako se počinje sa obredima ‘umre. (O tome kako se obavlja ‘umra, pročitati ovdje.)[6]
Nakon obavljanja ‘umre, kao što je već spomenuto, hadžija će skinuti ihrame, te nakon toga prestaju zabrane koje su važile pod ihramima, te čeka osmi dan mjeseca zul–hidždžeta. Do tada će se truditi da obavlja što više ibadeta, kao klanjanje namaza u Haremu, učenje Kur’ana, spominjanje Allaha Uzvišenog (zikr), dova Allahu Svemoćnom i sl.
Osmog dana zul-hidždžeta[7]hadžija će ponovo obući ihrame i zanijetiti hadždž. To će učiniti u Mekki, u hotelu. Zanijetit će ihrame prije podnevskog vremena, te krenuti ka Mini učeći telbiju i izgovarat će je sve do bacanja kamenčića prvog dana Bajrama.
Hadžija će na Mini skraćeno klanjati podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah narednog dana, ali neće spajati namaze, jer je tako činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Devetog dana zul-hidždžeta[8], kao što je spomenuto, hadžija će klanjati sabah-namaz na Mini, a nakon izlaska sunca usmjerava se prema Arefatu. Prvo će doći do Nemire, mjesta u blizini Arefata, gdje se nalazi veliki mesdžid, i tu će ostati dok sunce ne pređe polovinu neba, ako je u mogućnosti, a nakon ulaska u podnevsko vrijeme ulazi na Arefat.[9]
Stajanje na Arefatu podrazumijeva boravak na mjestu Arefat 9. dana zul-hidždžeta, bez obzira da li hadžija stajao, sjedio ili bio naslonjen na nešto.
Stajanje (boravak) na Arefatu je rukn bez kojeg hadždž ne vrijedi, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Hadždž je Arefat.“
Tu će hadžija spojiti podne i ikindija-namaz u podnevskom vremenu, sa jednim ezanom i dva ikameta.
Sunnet je da imam održi hutbu prije klanjanja namaza.
Penjanje na brdo Džebelu Rahme nema osnove u sunnetu tako da čovjek ne treba trošiti vrijeme penjući se po njemu, jer je vrijeme ovog dana veoma bitno i treba se potruditi da se što bolje iskoristi.
Hadžija neće postiti ovaj dan, mada ako bi postio, dobio bi nagradu od Allaha Uzvišenog, a ako ne bi postio, dobio bi nagradu slijeđenja sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je bolje.
Na Arefatu treba što više vremena provesti učeći skrušeno dove Allahu Uzvišenom, zatim učiti Kur’an, zikr, donositi salavate i sl.
Nakon zalaska sunca 9. dana zul-hidždžeta, hadžija će krenuti sa Arefata prema Muzdelifi učeći telbiju.
Na Muzdelifi će klanjati akšam i jacija-namaz u jacijsko vrijeme (spojeno i skraćeno) i tu će proboraviti sve do sabaha narednog dana.
Hadžija neće ibadetiti na Muzdelifi ništa posebno, nego će odmarati i spavati, kako bi se pripremio za naredni dan, a time slijedeći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Na Muzdelifi će hadžija klanjati sabah-namaz i ostat će sve dok se dobro ne razdani. Tada će učiti dove, zahvaljivati Allahu, veličati Ga i sl.
Obaveza je boraviti na Muzdelifi, osim onima koji su stariji, bolesni ili vodičima kojima je dozvoljeno da napuste Muzdelifu nakon zalaska mjeseca pred kraj noći.
Prije izlaska sunca hadžija kreće sa Muzdelife prema Mini da baca kamenčiće.
Deseti dan zul-hidždžeta (dan Bajrama) na Mini se baca sedam kamenčića[10] na Veliko džemre (Džemretul–Akabe). Obaveza je da se kamenčići ubace u korito, a nije obaveza da se pogodi u stub unutar korita. Obaveza je baciti kamenčiće, a ne samo spustiti ih u korito i to svaki kamenčić pojedinačno. Uz svako bacanje kamenčića desnom rukom izgovara se: ”Allahu ekber!“
Nakon bacanja kamenčića, obaveza je da hadžija zakolje kurban[11], da obrije glavu ili skrati kosu, a brijanje glave je bolje. Žene neće brijati glavu nego će skratiti kosu u dužini jagodice prsta.[12]
Nakon toga, zabrane vezane za ihram prestaju, osim spolnog općenja sa suprugom.
Zatim se hadžija upućuje prema Mekki da obavi hadžski tavaf (tavaful–ifada) koji je jedan od temelja hadždža. Bolje je da se obavi nakon zore prvog dana Bajrama, ali je dozvoljeno i odgoditi ga. Zatim će klanjati dva rekata poslije tavafa kao što je obavio kod ‘umre.
Nakon toga, hadžija će se napiti zemzem-vode, a onda uputiti dovu Allahu Uzvišenom.
Poslije obavljenog hadžskog tavafa, hadžija se penje na brežuljak Safa, te će obaviti sa’j kao što je obavio kada je obavljao ‘umru.
Poslije obavljenog sa’ja hadžiji je dozvoljeno sve što mu je bilo zabranjeno, čak i odnos sa suprugom. Nakon sa’ja ne treba klanjati posebne nafile na Mervi.
Ukoliko bi hadžija obavljao tavaf ili sa’j pa počne namaz, prekinut će, te klanjati za imamom taj farz-namaz, a potom nastaviti sa obavljanjem tavafa ili sa’ja.
Nakon obavljenog sa’ja, 1. dana Bajrama, hadžija se upućuje prema Mini. Dozvoljeno je stići na Minu bilo kada u toku dana. Klanjaju se namazi skraćeno, ali se neće spajati.
Jedanaesti dan zul-hidždžeta[13] hadžija će izaći da baca kamenčiće poslije podne–namaza, a najkasnije do akšama što je bolje, mada se može bacati čak nekada i po noći.
Bacanje kamenčića je na sva tri džemreta i to po sedam kamenčića na svaki, tj. ukupno 21 kamenčić za taj dan.
Kada hadžija bude bacao kamenčiće treba da bude okrenut prema Kabi, a kada završi bacanje sklonit će se ustranu te podići ruke i uputiti dovu Allahu Uzvišenom.[14]
Zatim će se hadžija pomjeriti unaprijed do sljedećeg džemreta te baciti sedam kamenčića na isti način, te će se pomjeriti u lijevu stranu i podići ruke i doviti.
Nakon toga će i treći put bacati kamenčiće na posljednje džemre i to da hadžiji Kaba bude s lijeve, a Mina s desne strane. A ako ne bude u mogućnosti, onda će baciti s bilo koje strane.
Nakon trećeg bacanja kamenčića hadžija neće podizati ruke i doviti, nego će samo nastaviti dalje sa hodanjem.
Dvanaesti i trinaesti dan zul-hidždžeta hadžija će ponoviti sve radnje koje je obavio prethodnog dana.
Dozvoljeno je da hadžija napusti Minu 12. zul-hidždžeta, nakon što baci kamenčiće, ali mora napustiti Minu do zalaska sunca, a ako ne bi napustio do tada, morao bi ostati i 13. zul-hidždžeta.
Posljednje što se obavlja u vezi obreda hadždža jeste Tavaful-veda (Oproštajni tavaf) koji se obavlja kao zadnja radnja prije polaska iz Mekke prema kući. Obavlja se bez sa’ja.
Ovog tavafa su oslobođeni[15] žena koja je u hajzu ili nifasu, stanovnici Mekke i onaj čovjek koji hoće da ostane boraviti u Mekki, jer je Oproštajni tavaf za one koji izlaze iz Mekke.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko obavi hadždž ne čineći pri tome grijehe i prijestupe, vratit će se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.“[16]
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!
[1] Mjeseci hadždža su: ševval, zul–ka’de i prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta.
[2] Mikat je granica na putu za Mekku koju ne smije proći onaj ko želi obaviti hadždž ili ‘umru.
[3] Ihrami su odjeća koja se sastoji iz dva dijela, donji dio koji se pričvrsti oko struka i gornji dio koji se prebaci preko ramena. Žene također imaju ihrame, ali su njihovi ihrami odjeća u kojoj je inače dozvoljeno izlaziti napolje.
[4] O obredima ‘umre može se pročitati na portalu minber.ba pod naslovom ”Jednostavan način obavljanja UMRE”.
[5] Hadis koji se navodi na tu temu bilježe imam Ahmed i Taberani, o ovaj hadis je slab. Također, hadis od Enesa, radijallahu anhu, da će čovjek biti spašen džehennemske vatre i licemjerstva ako bude klanjao 40 namaza u toj džamiji i ne propusti ni jedan od njih, taj hadis je slab, te se ne može raditi po njemu.
[6] Kako bih što više skratio i pojednostavio tekst, odlučio sam da ne objašnjavam ponovo obrede ‘umre koje sam već objasnio u tekstu na ovom portalu pod nazivom: ‘Jednostavan način obavljenja ‘umre”, tako da je obavezno pročitati taj tekst kako biste pravilno shvatili obavljanje hadžskih obreda.
[7] Ovaj dan se zove Jevmu-Tervije.
[8] Tj. Dan Arefata.
[9] Ovako je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, ponekad je teško sve ovo ispoštovati zbog velikih gužvi, pa će hadžija postupiti shodno mogućnostima.
[10] Kamenčići bi trebali biti veći od zrna graška, a manji od lješnjaka.
[11] Zaklati kurban može hadžija, ali uglavnom se to ugovori sa firmama koje to obavljaju.
[12] Otprilike 1–2 cm.
[13] 11., 12. i 13. dan zul-hidždžeta zovu se Dani tešrika (Ejjamut–tešrik).
[14] Sunnet je da se dovi nešto duže, a preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je dovio u dužini učenja sure El–Bekare. Međutim, hadžija treba uvažiti činjenicu da su velike gužve te i to da je došao sa svojom grupom pa da se ne bi opteretili mnogo.
[15] Tj. nisu obavezni da ga obave.
[16] Hadis bilježe Imami Buharija i Muslim.