Priredio: Bilal Dervišić
Vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. Iako u hadisu stoji: ”…u svim stvarima…”, tj. upotrijebljen je izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak se radi o primjeni usulskog pravila, a to je ‘’upotreba općeg izraza kojim se želi nešto posebno’’. Naš život možemo podijeliti na dva dijela: ibadet i adet (obredoslovlje i običaji). Uzvišeni Allah propisao nam je namaz, post, zekat, hadždž, a zabranio ubistvo, krađu, laž, blud itd., tako da su učenjaci složni da nije dozvoljeno činiti istiharu za obavljanje vadžiba niti ostavljanje zabrana. Nije dozvoljeno obaviti istiharu u slučaju kada razmišljamo da li klanjati ili postiti ili podijeliti zekat, niti u slučaju kada razmišljamo da li ostaviti kockanje ili alkohol i sl. Jednom riječju, farzovi se moraju obavljati, a zabrane izbjegavati i napustiti.
Ono zbog čega je propisana istihara i radi čega se obavlja jesu mubah, tj. lijepe dozvoljene stvari kao kupovina kuće ili automobila, ženidba i udaja, izabir određenog smjera prilikom upisa na fakultet i sl.
Također, izraz ”u svim stvarima” shvata se kao preporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da činimo istiharu u svim stvarima našeg života, bile one više ili manje važne, jer od grešaka koje nalazimo kod mnogih ljudi jeste da obavljaju istiharu samo npr. kod ženidbe ili udaje. (1)
Ono što izdvajaju u ibadetima, kada je u pitanju istihara, jeste naprimjer da li na hadždž putovati avionom ili autobusom, ili da li putovati ove ili sljedeće godine zbog mogućih iskušenja u putu kao što je prolazak kroz područja u kojima se vodi rat i sl. (2)
Fadileti i pouke iz hadisa o istihara-namazu
– Važnost istihare u čovjekovom životu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namaz i dovu istihare svrstao odmah nakon farz-namaza i učenja Kur’ana.
– Pritvrđivanje ‘’ilma’’ (znanja) kao jednog od svojstava Uzvišenog Allaha.
– Pritvrđivanje ‘’kudreta’’ (moći) kao jednog od svojstava Uzvišenog Allaha.
– Pritvrđivanje Allahu ‘’ilmul-gajba’’ (poznavanja nepoznatog), tj. da nepoznato poznaje samo Uzvišeni Allah.
– Tevvesul, tj. dozivanje i približavanje Uzvišenom Allahu ostvaruje se putem Njegovih imena i svojstava.
– Razumije se da se sunneti, bili noćni ili dnevni, klanjaju po dva rekata.
– Briga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za svoj ummet jer, kako nas podučava stvarima vezanim za ahiret, tako želi da nas poduči i stvarima vezanim i za dunjaluk.
– Vjerovanje da su i dobro i zlo određeni od Uzvišenog Allaha.
– Nezadovoljstvo Allahovim kaderom – odredbom predstavlja jedan od velikih grijeha. (3)
– Onaj ko ne bude našao smirenost i zadovoljstvo u svom srcu, treba da optuži svoje srce za nepokornost i bolest, jer nepokorno i bolesno srce neće znati zahvaliti se Uzvišenom Allahu niti povesti svoga sahibiju u povećanje pokornosti i slast imana, tako da sa te strane treba tražiti lijeka za svoje srce. (4)
– Neki mudraci su rekli: Kod koga se nađu četiri stvari, dobit će druge četiri:
– Ko se zahvali – dobit će još i više,
– Ko se pokaje – bit će mu oprošteno,
– Ko (klanja) istiharu – bit će mu dato najbolje,
– Ko se posavjetuje – neće pogriješiti. (5)
Mudrost propisivanja istihara-namaza
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je u mjesto i vrijeme velikog džahilijeta – neznanja, kada su se ljudi molili kipovima, tavafili goli oko Kabe, zakopavali vlastitu žensku novorođenčad, ratovali jedni protiv drugih godinama zbog veoma mizernih stvari, a od stvari koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatekao jeste gatanje, proricanje, zloslutnja i sl. Narod je odlazio gatarima, proricateljima i sihirbazima koji su tvrdili da znaju gajb, bilo putem džinna i šejtana ili gledajući u karte, zvijezde itd., pa su ih pitali šta i kako i kada da učine, ili sami na osnovu bacanja kocke, zloslutnje i sujevjerja činili šta su naumili ili odustajali od toga. Uzvišeni Allah poslao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, poslao ga je kao milost svjetovima, kako bi se ljudi okrenuli istinskom Bogu, Allahu Uzvišenom, oslonili se na Njega i od Njega tražili da ih uputi i da im odredi šta je najbolje za njih, tako da je propisao istiharu kao zamjenu za sve ono što su činili, a nažalost, svjedoci smo da ljudi i dan-danas odlaze sličnim gatarima, sihirbazima, proricateljima, sujevjerni su, pa molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put i popravi naše stanje. (6)
(1) Fethul-bari, 11/220.
(2) Umdetul-karii, 7/233.
(3) Buhdžetun-nufusi, 2/90, Hadisu salatil-istihareti, 46.
(4) Medaridžus-salikin, 2/68.
(5) Ihjau-ulumid-din, 1/206.
(6) Zadul-mead, 2/443.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (5. dio) – Status istihara-namaza