Preveo: Mr. Emir Demir
Zahvala pripada Allahu, od Njega oprost i pomoć tražimo i Njemu se kajemo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu neće odvesti, a koga On u zabludi ostavi niko ga neće uputiti. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga koji sudruga nema, koji nam je propisao ispravnu vjeru i uputio nas na nju ispravnim putem. Svjedočim da je naš Vjerovjesnik i miljenik Muhammed Allahov rob i poslanik. Uzvišeni ga je poslao kao uputitelja, donosioca radosnih vijesti, opominjača i pozivatelja ka Allahu s Njegovom dozvolom i kao svjetiljku koja sve oko sebe obasjava. Zato je Poslanik, r, dostavio poslanicu, izvršio povjereni emanet i iskreno savjetovao ummet da bi ga na kraju ostavio na sasvim jasnom putu sa kojeg može zalutati samo propalica. Neka ga Allah Uzvišeni nagradi najboljom nagradom koju vjerovjesnik može dobiti za svoj narod. Neka ga Allah blagoslovi, dadne mu mir i blagodati, kao i njegovoj porodici, ashabima i svim njegovim sljedbenicima do Sudnjeg dana.
A zatim:
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha u zahvaljujte Mu na uputi islama. On vas je učinio ummetom najboljeg čovjeka, neka su na njega Allahov mir i blagoslov. Imajte na umu da vas Allah prati, pa mu nemojte biti nepokorni. Znajte da ćete pred Njega biti dovedeni i da ćete odgovarati za svoja djela i da ćete se kajati zbog svog nemara.
Allahovi robovi, Uzvišeni Allah kaže:
„i oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali , oni će u džennetskim baščama biti počašćeni.”[1]
“oni su dostojni nasljednici, koji će Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.”[2]
O muslimani, život nema svoje vrijednosti, bez obzira koliko puteve obilja u njemu bili olakšani i koliko sredstva razonode i naslade bila mnogobrojna, a u isto vrijeme čovjek ne osjeća sigurnost od nedaća i zala ne uživajući potpunu sigurnost koja se ostvaruje tek iskrenim vjerovanjem u Allaha i izvršavanjem emaneta koji su predati ljudima. Emanet – povjerenje je suština svih moralnih vrijednosti, izvor je sigurnosti i smirenosti. Jedan je od najisticajnijih znakova imana i dokaza bogobojaznosti. Zapravo, i samo vjerovanje je emanet koji je okačen o vrat čovjeka, pa nema imana onaj ko nema emaneta, a nema ni vjere onaj ko se ne pridržava dogovora.
Allahovi robovi, emanet je najuzvišenija osobina muslimana kojom on iskazuje svoju vjeru. Emanetom se potvrđuje njegov iman i putem njega očituje njegova sposobnost i jačina njegove volje i htijenja.
Emanet je jedno veliko pitanje i velika odgovornost kojom se čuvaju prava. Njime se čuvaju obaveze od zapostavljanja. Emanet je obaveza koju muslimani jedni drugima preporučuju d aje čuvaju i mole od Alaha Uzvišenog da im pomogne da ga sačuvaju. Tako musliman kada napušta svoga brata želeći ići na putovanje govori: „Allahu predajem tvoju vjeru, emanet i djelo.“[3] O muslimani, emanet je velika odgovornost i teški teret svakome, osim onome kome Allah olakša. Uzvišeni Allah je naredio Svojim robovima vjernicima da čuvaju povjerene stvari – emanete i da ih predaju njihovim vlasnicima, te da pravedno prosuđuju među ljudima kada ocjenjuju njihove postupke i djela. Također, naredio je da presuđujemo pravedno. Bez ove dvije činjenice nema emaneta.
“Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite – da pravedno sudite. Savjet Allahov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi!”[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Izvrši emanet prema onome ko ti ga je povjerio, a nemoj iznevjeriti onoga ko je tebe iznevjerio.“[5]
Enes b. Malik, r.a., kaže: „Allahov Vjerovjesnik nam ne bi držao govor, a da ne bi rekao: „Nema imana onaj ko nema emaneta, a nema ni vjere onaj ko se ne drži dogovora.“[6]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi također govorio: „Allahu moj, utječem se Tebi od gladi, jer je ona uistinu ružan drug, i utječem ti se od prevare jer je ona uistinu pokvarena roba.“[7] Mejmun b. Mehran, Allah mu se smilovao, kaže: „Tri stvari se izvršavaju i prema dobrom i prema grješniku: emanet, dogovor i rodbinske veze.“
Jedna od poznatih mudrosti glasi: „S četiri stvari će čovek postati vodeći: učtivost, iskrenost, izvršenje povjerenog emaneta i ljudskost.
Alijj b. Ebi Talib, r.a., kaže: „Ko kod ljudi bude imao tri stvari dužnost im je da prema njemu izvrše tri: kada mu pričaju da im povjeruje, kada mu nešto povjere da ih ne iznevjeri, kada im obeća da ispuni obećanje, a oni su prema njemu obavezni da ga vole svojim srcima, da ga hvale svojim jezicima i da mu ukažu svoju pomoć.“
Allahovi robovi, islam je naredio muslimanima da se pridržavaju kodeksa emaneta, a zabranio im je da krenu putevima prijevare. Ko je povjerljiv pokoran je svome Gospodaru u ispovijedanju svoga islama, a ko je varalica nepokoran je svome Gospodaru u ispovijedanju svoga islama. Takav može doći na stepen da se njegov islam i iman u javnosti osporavaju.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Tako mi Allaha ne vjeruje! Tako mi Allaha ne vjeruje! Tako mi Allaha ne vjeruje!“ Upitaše: „A ko, Allahov Poslaniče?“ Reče. „Onaj od čijih neugodnosti nije siguran njegov komšija.“[8]
Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sačuvani drugi muslimani, a mu’min je onaj od kojih su ljudi sigurni za svoje živote i imetke.“[9] Zapravo, Mustafa, s.a.v.s., prijevaru je učinio jasnim znakom licemjerstva, pa kaže: „Tri su znaka po kojima se prepoznaje licemjer: kada priča laže, kada obeća iznevjeri, kad amu se nešto povjeri prevari, pa makar postio, klanjao i tvrdio da je musliman.“[10]
Allahovi robovi, emanet je bio jedna od najuočljivijih moralnih osobina poslanika, r, jer predstavlja osnovni uslov za odabir prenošenja poslanstva. Da nisu bili povjerljivi Allah im ne bi u povjerenje dao da dostavljaju poslanstvo Njegovim stvorenjima. Jedino se povjerljivom čovjeku može vjerovati prilikom prenošenja obavijesti i dostavljanja poslanstva. Ne treba se čuditi! Allahovi poslanici su odabrani Njegovim znanjem kao najčasniji ljudi po svojoj prirodi i najčišći po svome porijeklu.
Uzvišeni Allah nam u Kur’anu govori o Nuhu, Hudu, Salihu, Lutu, Šu’ajbu i drugim vjerovjesnicima i poslanicima, neka je na sve Allah Allahov blagoslov i mir, a svaki od njih je rekao svome narodu: „Ja sam vama povjerljivi poslanik, pa se zato bojte Allaha i meni se pokoravajte.“
Naš vjerovjesnik Muhammed, r, je imao veliki udio u tome, jer je bio poznat među svojim narodom kao iskreni i povjerljivi. Kod njega su pohranjivali svoje emanete, iako nisu vjerovali u ono s čime je došao od svoga Gospodara i uprkos tome što su mu bili neprijatelji, njegovoj vjeri i njegovim sljedbenicima. Ali, oni su bili uvjereni u dubinama svojih duša da je Poslanik, r, samo istinu govorio i povjerljiv bio. I pored toga, njihova mržnja prema njemu i borba protiv njega ga nije navela da se nemarno odnosi prema onome što je kod njega bilo ostavljeno na čuvanje, već im je to vraćao, a Alijju, r.a., je naredio da vrati ostatak povjerenih stvari njihovim vlasnicima prilikom njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenja u Medinu. Tako mi Allaha, ovo su osobine velikana i epiteti plemenitih ljudi kojima se može ovladati cijelim svijetom.
O muslimani, pošto je emanet na veoma velikom stepenu pažnje i pohvalno ga je spomenuti, također on ima i opširno značenje. Emanet simbolizira različita značenja koja su sva objedinjena osjećajem čovjeka da je odgovoran za svaku stvar koja mu je predata i da jasno i nedvojbeno shvata da će pred Allahom odgovarati na način kako je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svako od vas je čuvar i svako će odgovarati za ono što čuva. Vođa je čuvar i bit će odgovoran za svoje podanike. Muškarac je čuvar svoje porodice i odgovarat će za ono što čuva. Žena je čuvar kuće svoga muža i odgovorna je za ono što čuva. Sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran je za ono što čuva. Uistinu, svi ste vi čuvari i svako od vas je odgovoran za ono što čuva.“[11]
Emanet u islamu označava ispunjavanje odgovornosti na sve načine i na svim stepenima i u svim odnosima, kao što su odnos čovjeka prema svome Gospodaru, prema samom sebi, prema svim ljudima. Ova odgovornost se širi onoliko koliko se i islam dotiče svakog pitanja našeg života vezano za one koji čuvaju, za ono što se čuva, upravljanje, rukovođenje, politiku, obrazovanje, odgoj, proizvodnju i trgovinu.
Jedan od najvažnijih oblika emaneta je da čovjek sačuva svoje tjelesne organe i čula od harama, te da spozna Allahove blagodati koje mu je Alah dao u njegovoj porodici, njegovom imetku, a i u samom njemu, bivajući dužnim da na njima zahvaljuje. Sve to je uslovljeno da čovjek za sebe uvijek vrši odabir onoga što je najkorisnije, najispravnije u vjeri i životnim pitanjima, kao i pitanjima kućne intime, porodice i odgoja naraštaja.
Jedan od oblika emaneta jeste i da čuvamo prava naših prijatelja i drugova. Svi sastanci i sijela su u smislu emaneta osim tri: ona na kojima se prosipa zabranjena krv, ili narušava tuđe zabranjeno stidno mjesto, ili uzima imetak bespravno. Koliko se samo veza pokidalo i koliko je samo korisnih stvari nestalo zbog otkrivanja tajni, tračeva, prenošenja tuđih riječi i špijuniranja muslimana?
Jedan od najobaveznijih emaneta je čuvanje povjerenih stvari koje ljude ostavljaju jedni kod drugih kako bi bili na sigurnom i kako bi bili vraćeni prilikom njihove potražnje, kao što je izmirivanje dugova davaocima duga. Mustafa, s.a.v.s., kaže: „Ko uzme imetke ljudi želeći ih vratiti, Allah će za njega vratiti, ako ih uzme želeći ih upropastiti Allah će njega upropastiti.“[12] U emanet, također, spada izvršavanje prava i poslova koji su dodijeljeni službenicima i radnicima. Nemaran odnos pojedinca prema onome čime je zadužen, makar to bilo i nešto prosto nalaže pojavu nemara i neodgovornosti u životu čitave muslimanske zajednice, a zatim širenje nereda u čitavom ummetu.
Jedan od najisticajnijih emaneta jeste izvršavanje onoga čime je Allah obavezao čuvare ove vjere, nosioce Šerijata i nasljednike Knjige – da je pojasne ljudima i da je ne skrivaju od njih. Također, da podučavaju ljude njoj i da ih usmjeravaju naređujući im dobro i odvraćajući od zla odazivajući se tako naredbi Uzvišenog koji kaže:
“A kada Allah uze obavezu od onih kojima je dana Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju!”[13]
Allahovi robovi, jedan od najvećih domena primjene emaneta je emanet riječi, jer se njime ruše narodi, grade države, zasnivaju carstva. Koliko ima lažnih riječi na koje se onaj ko ih izgovara i ne obazire, a s njima se strovali u džehennem na dubinu koja je veća od razdaljine istoka i zapada, a ta riječ, također, bude razlog rušenja ispravne egzistencije i destrukcije dobro sagrađene građevine? Koliko ima samo zaraznih riječi na čiju se odgovornost nije mislilo, a dovele su do razjedinjavanja narod, uništile su porodice, u propast odvele napredna društva, razjedinile oca od sina, brata od brata, muža od žene, komšiju od komšije, tako da su veze ljubavi prekinute, a rodbinstvo zapostavljeno?
Koliko ima samo lažnih riječi odgoljenih od povjerljivosti i emaneta kojima su se uzela tuđa prava, uzurpirali posjedi, preoteti imeci, falsificiranjem, lažima i prijevarom? Ukoliko se emanet ljudi iskvari, građevina pada, nestaje sigurnosti na putevima uspjeha i spasa.
Skupino muslimana, bojte se Allaha i izvršite emanete koje ste na sebi ponijeli. Činite to prema mogućnosti i u skladu sa vašim potencijalima. Činite dobro ne bi li vam se ukazala milost.
“O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte.“[14]
Neka Allah i meni i vama dadne blagoslov u učenju Kur’ana Velikog, a i u primjeni Sunneta plemenitog Poslanika,r. Neka nam Allah dadne koristi od ajeta i mudre opomene koje se nalaze u njima. Rekoh ovo tražeći oprosta od Allaha, pa i vi tražite oprosta od Njega i Njemu se pokajte, jer On uistinu oprašta i milostiv je.
Druga hutba
Zahvala pripada Allahu, lijepo i blagoslovljeno, kao što voli naš Gospodar i kako je zadovoljan. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga koji sudruga nema i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik – neka su na njega, njegovu porodicu i sve ashabe Allahov blagoslov i mir. A zatim …
Bojte se Allaha, o ljudi, i znajte, Allah vam se smilovao, da je emanet teški teret i velika odgovornost koju je Allah izložio nebesima, zemlji i brdima, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, pa ga je ponio insan zbog svog neznanja i nepravde.
Ibn Abbas, r.a., kaže: „Emanet su Allahove obaveze koje je Allah ponudio nebesima, zemlji i brdima da ga izvrše, pa ako to učine Allah će ih nagraditi. Ako ih zapostave Allah će ih kazniti, pa su se ova Allahova stvorenja od toga sustegla i pobojala se bez izražavanja nepokornosti, već iz veličanja prema Allahovoj vjeri smatrajući da neće to moći izvršiti. Potom je to Allah izložio Ademu, pa je on to prihvatio iz neznanja i nepravde prema samome sebi, pa nije prošlo ni koliko je poslije podneva do noći tog istog dana, a Adem je već počinio grijeh.“
Allahovi robovi, emanet je temelj na kome se grade narodi. To je osnovica na kojoj stasavaju države. Emanet je garant širenja pravednosti i bezbjednosti, te čvrsta građevina ponosa i slave. Kada neki narod izgubi emanet, pregaze ga uništavajući nedostaci i smrtonosne tegobe, snađe ga siromaštvo, poniženje, a uskoro postane poput suhog lišća kojeg vjetrovi raznesu.
Biografičari prenose da kada su muslimani oslobodili iračke gradove u doba pravednog halife Omera b. El-Hattaba, tadašnji zapovjednik muslimana S’ad b. Ebi Vekkas ušao je u dvorac perzijskog kralja. Muslimani su uzeli veliki ratni plijen iz riznica perzijskih careva u vidu zlata, srebra, skupocjenih konja, stoke i usjeva. Potom je sve ovo S’ad poslao Omeru kao halifi muslimana. Muslimani su ove riznice ponijeli sa punim emanetom i iskrenošću. Kada su došli Omeru, on im je rekao: „Oni koji su ovo donijeli su povjerljivi“, a Alijj , r.a., reče: „Ti si sustezljiv, vođo vjernika, pa su i tvoji podanici sustezljivi , a da si odan raskoši i oni bi to bili.“
Svaki pojedinac na određenoj poziciji, funkciji i rukovodećem mjestu mora znati da je na stepenu uzora za one koji su mu podređeni, bilo da se radi i djeci, suprugama ili ostalim službenicima. Zato neka se pribojava Allaha u pogledu emaneta kojeg je ponio izvršavajući ovu odgovornost i pazeći na zadatu obavezu.
Allahovi robovi, od Huzejfe b. El-Jemana, r.a., prenosi se da je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je ispričao dva hadisa. Jedan od njih sam vidio da se ostvario, a drugi čekam. Pričao nam je da je emanet spušten u sama srca ljudi, pa je objavljen Kur’an, pa su po njemu postupali kao što su postupali po Sunnetu. Potom nam je pričao o uklanjanju emaneta, pa je rekao: „Čovjek će zaspati, a emanet će biti uzet iz njegovog srca, a njegov slabi trag će ostati. Potom će ponovo zaspati i emanet će biti uzet iz njegovog srca, pa će ostati njegov trag poput ožiljka na ruci – poput žeravice koju nogom šutneš, pa ona oprži tvoju kožu i napravi plikove u kojima nema ništa.“ Potom je uzeo kamenčić i šutnuo ga svojom nogom. „Ljudi će osvanuti trgujući, a nijedan od njih neće izvršavati povjereni emanet, tako da će se reći: „U tom i tom plemenu ima povjerljiv čovjek“, pa će se čak reći za čovjeka: „ Kako je lijep, kako je pametan!“, a u svome srcu neće imati imana ni koliko je zrno gorušice.“[15]
Allahovi robovi, ovo je opomena i najava dolska velike opasnosti i ogromnog zla. Ovo je jedan od znakova dolaska Sudnjeg dana. Ebu Hurejre, r.a., je rekao: „Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pričao dođe neki beduin i reče. „Kada će Sudnji dan?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Kada se zapostavi emanet očekuj Sudnji čas.“ Upitao je: „A kako će biti zapostavljen?“ Poslanik, s.a.v.s., reče. „Kada se stvari budu povjeravale onima koji ih nisu dostojni, očekuj Sudnji čas.“[16]
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i blagodari Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagodario Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si, uistinu, dostojan hvale i ponosa.
Allahu, pomozi islam i muslimane, a prepusti samima sebi one koji napuštaju vjeru.
Allahu, smiluj nam se, jer Ti si prema nama milostiv i nemoj nas kazniti, jer Ti to uvijek možeš.
Allahu, učini bijelim naša lica na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.
Allahu, ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti, povećaj nam, a nemoj nam umanjiti, daj nam prednost a nemoj drugima nad nama je dati.
Allahu, mi se Tebi utječemo od poniženja, nesreće, loše odredbe, zluradosti naših neprijatelja.
Allahu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan, i Tebi pripada zahvala poslije zadovoljstva i zahvala kada Si zadovoljan.
Allahu, daj ovom ummetu razboritosti s kojom će oni koji su Ti pokorni biti ponosni, a nepokorni biti upućeni, s kojom će se naređivati dobro i odvraćati od zla. Slava Tebi pripada Gospodaru ponosa u odnosu na ono što oni iznose, neka je mir na sve poslanike i neka je zahvala Allahu Gospodaru svih svjetova.
[1] El-Me’aridž, ajeti 34-35.
[2] El-Mu’minun, 10-11.
[3] Prenosi Et-TIrmizi, El-Albani kaže da je vjerodostojan
[4] En-Nisa, 58.
[5] Prenosi Ahmed i sabirači Sunena, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[6] Prenosi El-Bejheki, a El-Albani kaže da je dobar
[7] Prenosi Ebu Davud, En-Nesai, Ib Madže, a El-Albani kaže da je dobar
[8] Buharija i Muslim
[9] Prenosi Et-Tirmizi, a izvor ovog hadisa se nalazi u oba Sahiha
[10] Buharija i Muslim, a verzija je Muslimova
[11] Buhari i Muslim
[12] Buharija
[13] Ali Imran, 187.
[14] El-Enfal, 27.
[15] Buharija i Muslim
[16] Buharija