Piše: Semir Sinanović 
Ukoliko bi se u posudu ispunjenu čistom vodom počela sipati prljava voda, prvo bi se čista voda zamutila, pa počela izjednačavati sa prljavom, i na kraju bismo dobili posudu nečiste vode. Isto tako, ukoliko bi se u posudu ispunjenu prljavom vodom počela sipati čista voda, ona bi na početku počela istiskivati prljavu vodu, zatim bi se izjednačile čista i prljava voda, i na kraju bismo dobili posudu ispunjenu čistom vodom.
U slučaju nas ljudi, ta posuda je srce. Prevrtljivo, nemirno, turbulentno srce, čiji je stav jednak stavu onoga što ga ispunjava: ako ga ispunjava dobro, i dobro je, a ako je ispunjeno lošim, loše je. Ili u slučaju kada je i dobro i loše u srcu jednako, tada je srce prevrtljivo i nemirno, kao dvolična osoba kojoj ne znaš da li da vjeruješ ili da se držiš na oprezu.
Kada se čovjek odluči vratiti u islam i počne prakticirati vjeru, stanje njegovog srca je prevrtljivo, ispunjeno dobrim koje je došlo vraćanjem u vjeru i lošim koje je ostalo od prije, znači, posuda u kojoj je bila nečista voda i u nju se počela sipati čista voda. Sada je ta posuda ispunjena prljavom i čistom vodom, pa ako se nastavi i dalje sipati čista voda, Allahovom voljom, srce se se očistiti od nečistoće i postat će poput čiste vode, čisto, bistro i pitko, tj. vlasnik tog srca govorit će i raditi samo dobro.
Za onoga koji se vrati vjeri otvaraju se mnoga vrata koja vode prema čišćenju srca, ali isto tako i mnoga koja se isprečavaju na tom putu.
Od stvari koje stoje na putu ka čišćenju srca, a kojih je zaista mnogo, među bitnijim su sljedeće:
– Da čovjek svojim ulaskom u islam počne istraživati tuđe mahane i tražiti drugima manjkavosti u vjeri
Samim tim činom, on svoju pažnju usmjerava na drugoga, i umjesto da počne istraživati svoju mahane i počne da se liječi od bolesti srca, on drugima traži mahane i samim tim pogoršava stanje svoga srca i vraća na njega crnilo grijeha.
– Neozbiljno shvatanje tevbe (pokajanja)
Prvi uvjet tevbe je žaljenje zbog počinjenih grijeha, zatim drugi uvjet je da se odmah prestaneš sa činjenjem grijeha. Nakon toga moraš činiti dobra djela i imati lijepo mišljenje o svome Gospodaru, jer On je Svemilosni, Milostivi, koji mnogo prašta, ali i čija je kazna zaista strašna.
– Nastavljanje griješenja i nakon povratka u islam
Nakon što se vratiš u islam, zatvori sva vrata grijesima, zapečati ih, oni su poput bujice koja nadolazi, pa ukoliko se ne skloniš pred njom, odnijet će i tebe zajedno sa svim što pokupi i upropastiti te.
Znači, vratio si se u islam, ali srce ti je i dalje djelimično crno, osjećaš neku tegobu unutar svoga bića, nemaš i dalje smiraj koji si tražio, u tom slučaju očisti svoje srce!
Kloni se tuđih mahana, jer je najpreče da počneš od samopreispitivanja, jer pri sebi imaš toliko mahana da za istraživanje tuđih mahana zasigurno nemaš vremena. Iskreno se pokaj, žali za svojim grijesima i čisti svoje srce čineći dobra djela i nadaj se oprostu Gospodara svih svjetova. I pod svaku cijenu ostavi grijehe, grijesi su poput utega koji ti se veže oko nogu, pa kuda god kreneš, koče te, a na kraju će te odvući u propast.
Od stvari koje čiste srce su svako činjenje dobrih djela, a ništa ne čisti srce kao učenje Kur’ana, tako da trebaš što je moguće više svoga vremena posvetiti tome.
I pored toga, čovjek mora činiti mnoga dobra djela i nadati se oprostu Gospodara svih svjetova. Okupiraj svoje srce dobrim, pa ćeš i raditi dobro, i nadati se da ćeš napustiti ovaj svijet čineći dobro, a ako ga okupiraš lošim, radit ćeš loše i na tome skončati, pa čemu se nadati onda ako napustiš dunjaluk čineći loše…
Zasigurno, mi smo stvoreni za pokornost Allahu, a ne nepokornost, pa samim time, naša srca su u stanju da pronađu smirenost i spokoj jedino u pokornosti Allahu, dok je u nepokornosti Allahu svako zlo i nesreća. Ti si, čovječe, poput mirisnog cvijeta krhke građe, koji može opstati jedino na laganom povjetarcu, a taj povjetarac je pokornost Svevišnjem Stvoritelju, inače ćeš se prepustiti žestokim olujama koje donosi nepokornost, pa čemu onda da se nadaš?
Smekšaj svoje srce pokornošću Uzvišenom Allahu i ostavljanjem Njegovih zabrana, pa ćeš biti poput laganog osvježavajućeg povjetarca koji u toplim ljetnim danima izmami osmijeh na lice svakoga ko ga osjeti. Neka tvoja pojava među ljudima bude blaga, neka ti ponašanje i riječi budu blagost i iskrenost, a ostavi se svega što srce čini grubim, jer uistinu je čovjek s blagim srcem i lijepim ponašanjem najbolji pozivač u Allahovu vjeru.
Slava i hvala pripada Uzvišenom Allahu, pored kojeg nema drugog boga, pred čijom veličinom i oni na nebesima i oni na Zemlji skrušeno na sedždu padaju, slaveći i hvaleći svoga Gospodara, Svemilosnog, Milostivog, Onoga koji je iz Svoje milosti dao čovjeku priliku da zaradi Njegovu milost i Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja.
Pa zar svoje srce okupirati bilo čim osim pokornošću Svemilosnom, Milostivom, Gospodaru svih svjetova, Uzvišenom Allahu, pored kojeg nema drugog boga…
Gospodaru, Ti koji okrećeš i prevrćeš srca ljudi, učvrsti naša srca u Svojoj vjeri.