Sirijski režim pod dirigentskom palicom Bašara el-Asada već cijelu godinu provodi genocid nad vlastitim stanovništvom. Poneseni pobjedama sudionika »Arapskog proljeća«, koje je započelo u Tunisu, proširilo se sjevernom Afrikom, pa došlo čak do Bliskog istoka, sirijski se narod nije vjerovatno ni nadao da će naići na ovako »tvrd orah« kao što je ovaj tiranin. Da li je ostalo imalo morala i dostojanstva u Asadu (ne mogu da ga nazovem čovjekom, jer to očito nije), da vidi da ga milioni Sirijaca, vlastitog naroda, ne podržavaju, pa da odstupi s vlasti i negdje se »ispari« zauvijek.
Gledajući snimke mučenja i zlostavljanja muslimana koje se u medijima prikazuju samo površno i kratko, normalan insan ne može ostati ravnodušan. Naprosto, srce mi se cijepa gledajući kasape na djelu.
Koliko će se još nedužne muslimanske krvi proliti dok cijeli islamski svijet ne shvati da im zapadnjaci nikada neće biti saveznici, jer će uvijek gledati samo svoj interes? Arapski lideri diplomatski povlače svoje ambasadore iz Sirije i uvode neke sankcije, a sankcije protiv muslimana traju već decenijama, a svi ih prešutno odobravamo.
Zapad nema prevelikog interesa u Siriji, jer vjerovatno ne posjeduje rezerve nafte za sljedećih 100 godina, kao što je bio slučaj u Iraku ili naprimjer u Libiji, pa se NATO odmah odazvao i poslao cijelu avionsku eskadrilu da smakne Gadafija.
A Rusija i Kina? E, one imaju interesa, jer prodaju velike količine oružja Siriji čija vrijednost doseže i do nekoliko milijardi dolara. Ova činjenica nas nimalo ne iznenađuje, jer svi dobro znamo njihove zločine nad muslimanima Kine i Rusije koji se nigdje ne spominju.
Svi se dobro sjećamo sankcija na uvoz oružja u Bosnu 1992. kada nas je napala 4. vojna sila u Evropi, a UN se pravdao time da će to samo dodatno pogoršati situaciju. Svi su se nadali da će Bosna »šapatom« pasti po drugi put u svojoj historiji. Ali su se Bošnjaci poput feniksa uzdigli iz pepela i pružili veliki otpor svojim dželatima.
U čemu su »dobri« zapadnjaci? U praznoj priči o demokratiji, ljudskim pravima i slobodi mišljenja, ali samo u PRIČI. Djela im ne prate riječi.
»O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koja djela ne prate« (Saff, 3.)
Bila sam impresionirana entuzijazmom jednog sirijskog borca koji je izjavio da ima 22 miliona pobunjenika protiv Asada, da ih mogu pobiti i milion, ali da će ostali ostati i pobijediti.
Allah će dati pobjedu i opskrbu vjernicima odakle se i ne nadaju:
»Koliko su puta malobrojne čete Allahovom voljom nadjačale mnogobrojne čete. A Allah je na strani izdržljivih.« (El-Bekare, 249.)
Dovom, kao najjačim oružjem vjernika, možemo pridonijeti pobjedi muslimana, inšallah.
Gospodaru moj, Ja Hajju, Ja Kajjum, molim Te Tvojim najljepšim imenima da našoj braći i sestrama podariš skoru pobjedu, a da faraona savremenog doba potopiš zajedno s njegovim podanicima i da ga učiniš poukom cijelom svijetu kako završavaju nepravedni.
Amin, ja Rabbel-alemin!
Piše: Alma A.